Posljednji igrač Hajduka koji je zaigrao u prvoj postavi na svjetskom prvenstvu bio je Marko Livaja u Kataru. Bilo je tako do subote, kada je Niko Sigur, veznjak Bijelih, započeo utakmicu osmine finala protiv Maroka u ujedno i posljednjoj utakmici na prvenstvu jer je Kanada uvjerljivo poražena rezultatom 0:3. No, to ionako nije krucijalno za govoriti o junaku ove priče.
On je odradio dobru utakmicu, 87 minuta se borio s čvrstim i tvrdim Marokancima koji su igrali baš životom, a to je jedino kako znaju. Statistika govori da je Sigur imao ukupno 81 % točnih dodavanja i jedno ključno. I posebno treba napomenuti da je na Svjetskom prvenstvu ulazio isključivo kao vezni igrač. Na tom djelu terena ga je u posljednje vrijeme često koristio i Garcia, ali sada je malo kasno zaključiti da je on apsolutni veznjak. Veznjak dobrih pluća, sjajne nogometne inteligencije i neustrašivog karaktera.
Naime, za očekivati je da će nakon nastupa za Kanadu vrlo brzo nakon priključivanja Hajduku promijeniti sredinu. Možda će on i odigrati koju utakmicu u Europi, ali njegov transfer je realan. I realno je da će na Poljud stići milijuni. Jer, Sigur je pokazao da apsolutno može odgovoriti svakom segmentu modernog nogometa. Htjeli su ga već brojni velikani, a sada bi se to društvo moglo i trebalo samo podebljati...
A čim smo ga vidjeli u prvih jedanaest još prije susreta, prisjetili smo se cijele njegove priče, a koja samo sugerira da uopće nije čudno što je baš Sigur taj hajdukovac s najvećih pozornica, a ne netko drugi... Jer, Niko Sigur je nogomet počeo igrati na ulici, a prvu mogućnost za igru na travnjaku dobio je kroz probu u Radomlju, klubu s kojim je Hajduk znao surađivati. Na Poljud je stigao 2022. godine u omladinski pogon. Priključio se tada juniorima, a ubrzo je na zapravo fantastičan način počela njegova priča s prvom momčadi Bijelih.
Debitirao je protiv Varaždina pod Ivanom Lekom s 19 godina i 225 dana, 22. travnja 2023. godine, a potom je zaigrao i u Gorici. Ono što ovoj priči da je fenomenalan začin je sljedeće. Naime, u tom se periodu taman pričala najljepša moguća priča Hajdukovih juniora koji su osvojili drugo mjesto na završnici Lige prvaka. Tamo Nike Sigura nije bilo jer nije imao pravo nastupa i onda je zbog nedostatka igrača u kadru prve ekipe priključen istoj. I odmah je svih oduševio. Govorilo se onda poljudskim prostorima bliskim travnjaku da su se tada prvotimci pitali "Tko je ovaj i zašto već do sada nije bio s nama".
E, tako je počela priča Hajduka i Nike Sigura. A taj je momak četiri godine kasnije predstavio Bijele u svijetu nogometa kojem oni tek trebaju pristupiti i kakvom teže Graf i Garcia. I baš je zaslužio biti tamo. Ništa njemu nije bilo darovano i sam se za sve izborio. Njegov je mentalitet neslomljiv i nepokolebljiv. Neće taj ni pred kim prezati i povlačiti se. Ima zapravo sve što jedan moderan nogometaš treba imati. Uostalom, da nije tako, ne bi nastupio u osmini finala Svjetskog prvenstva i ne bi mu Marsch dao 87 minuta. Nije niti oko njega stalno bilo mirno, ali Sigur je i takav. Ambiciozan momak izrazita samopouzdanja. On želi sve. Nastupio je za mladu hrvatsku reprezentaciju, a onda se priključio Kanadi jer je procijenio da će tamo lakše do prilike u A selekciji. Oko toga su se koplja lomila, momka se optuživalo, napadalo, ali kad se podvuče crta, je li napravio ispravan potez? Ma jest, vjerojatno jest.
Niko Sigur je i momak koji se ne boji javno kazati kako je spreman na odlazak s Poljuda. To je već rečeno, a od tada je Sigur sve dao za Bijele. U jednom trenutku nije znao je li desni bek ili veznjak, a to se pripisivalo njegovoj polivalentnosti. I jest polivalentan, to ga je uvijek izdvajalo od drugih Hajdukovih eksponata i to mu sigurno drži cijenu na tržištu. Izbornik Kanade je, evo, u potpunosti ogolio i tu dilemu. On je primarno veznjak i šteta je za Hajduk što nije više korišten u sredini terena. Možda Bijelima sada ne bi ni trebao zadnji vezni jer Sigur apsolutno može odgovoriti svim zahtjevima te pozicije. Jest, ispadne on, iskoči, ali tko, zaboga, ne pogriješi kroz 90 minuta?
Dugoročno će ipak u njegovim nogometnim znanjima uživati netko drugi, netko s puno, puno većih pozornica, a Hajduk bi, ako ništa, trebao barem dobiti punu kesu novaca za momka rođenog u Kanadi koji je nogomet učio na ulici, bio na probi u Sloveniji, a do Hajduka došao jer nije mogao nastupati za onomad momčad Marijana Budimira. I nakon svega je baš pravedno da je upravo Sigur predstavio Hajduk u dašku svjetskog nogometnog modernizma.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....