Polufinala su 23. svjetskog prvenstva! U okršaju koji su mnogi smatrali finalom prije finala Španjolska je pobijedila Francusku 2:0, a u drugom paru će biti vatrenije u kontekstu neprijateljskih faza povijesti Argentine i Engleske. Ovo bi trebao biti samo nogomet, ali kako to već u modernom svijetu ide, mnogi ga smatraju drugim alatom ratovanja...
Dok će Argentina, Engleska, Francuska i Španjolska (abecedni red) do nedjelje između sebe odrediti tko će biti svjetski prvak te tko će ponijeti brončanu medalju, drugi svijet nogometa, onaj klupski, krenuo je u svoju sezonu. U Europi, koja je naslovna strana najkvalitetnijeg nogometa na svijetu, pripreme su klubova u jeku, a puno je onih koji već igraju i kvalifikacijske utakmice za plasman u natjecanja UEFA.
Kako su na svjetskom prvenstvu ostale četiri od šest reprezentacija koje se uvijek tretiraju papirnato u favorite (otpali Brazil, Njemačka), to ujedno znači da se svjetskim snovima bavi još 104 vrhunskih igrača. Brojke ukazuju da ih je čak 98 iz euro klubova, i to 41 iz Premiershipa, 30 La Lige, 13 francuske Ligue 1, po 6 Bundeslige i Serie A, te po jedan iz elitnih liga Portugala i Turske.
Kada se zaključi njihov boravak na SP-u (18. i 19. srpanj) svi bi ti igrači trebali po slovu zakona odmarati najmanje tri tjedna. To znači da bi se klubovima morali priključiti 8/9. kolovoza. Klupska prvenstva počinju sredinom kolovoza i tjedan kasnije, što opet znači da će se ti reprezentativci priključiti svojim klubovima fizički nespremni. Umor od svjetskog prvenstva, plus potpuni odmor na ljetovanju, sugeriraju da će se barem mjesec-mjesec i pol dana morati pripremati po posebnom programu da bi uhvatili normalniji natjecateljski ritam.
No, problem je što će već u rujnu, zbog novog formata Lige nacija (4 utakmice u 12 dana), ti reprezentativci, većinom, biti (nespremni) u natjecateljskoj obvezi za svoje reprezentacije...
Problemi overdoziranja utakmicama, koje diktiraju FIFA i UEFA u želji da ostvare što više prihoda za svoje djelovanje, prešli su na razinu gdje izostaju nužne doze zdravog razuma. Pogotovo u kontekstu ponovnog javnog oživljavanja ideje Giannija Infantina, a to je svjetsko prvenstvo sa 64 reprezentacije!
Ima li granica tom nerazumnom forsiranju sve brojnijih natjecateljskih obaveza, utakmica, preklapanjima kalendara između reprezentativnog i klupskog svijeta, sudarima FIFA-UEFA koji se temeljem toga događaju, a na kraju kojih upravo nogometaši, iscrpljeni, sve češćih ozljeda, zasićeni, trpe najveću štetu. Uz njih i gledatelji, koji sve skuplje plaćaju za nešto što se pretvorilo u trku za zaradama, a ne za ljepotom igre...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....