Ronaldo je top realizator, a Messi top igrač, uvijek bio i ostao igračka kategorija više

Svjedočili smo finalu Lige prvaka 2009. godine. Na Olimpijskom stadionu u Rimu sučelili su se Manchester United Alexa Fergusona i Barcelona Pepa Guardiole. Bio je to, naravno, i dvoboj dvaju igrača koji su se pripremali za rivalitet koji će im donijeti sve Zlatne lopte do 2018. Tada ih je prekinuo Luka Modrić...

U Rimu je Ronaldo igrao posljednju utakmicu za Manchester United, kao branitelj europskog naslova i dobitnik prve svoje Zlatne lopte 2008. Portugalac je već bio mislima na putu za Madrid.

Lionel Messi, 30 mjeseci mlađi od CR-a, bio je na početku puta za nogometnu vječnost. Utakmica je imala deset minuta neizvjesnosti. U njima je CR s dva atletska sprinta izazvao euforiju navijača Uniteda, iako su završile bez efekta. Onda je u 10. minuti Eto‘o načeo mrežu Engleza, u čijim su redovima igrali Ferdinand, Vidić, Van der Sar, Giggs, Rooney, CR, uz ulazak Scholesa i Teveza.

Od vodstva nadalje, Xavi, Busquets, Iniesta, uz Henryja, Eto‘oa i, naravno, Messija, igrali su nogomet prve klase, dok su ih suparnici bezuspješno nastojali uhvatiti. Pogled s press-tribine Olimpica nudio je prizor kao da gledate FIFA-inu igru na PlayStationu. Dijelom i zato što je Barca na terenu radila ono što biste zamišljali s lijepe vizure tribina da je najbolje. Lopta zalijepljena za nogu, brzi pasovi, skladno trčanje po linijama.

Cristiano Ronaldo i Lionel Messi

FRANCK FIFE Afp

Lionel Messi bio je Messi u evoluciji. Postigao je drugi gol glavom (!), ali suština je da je na terenu djelovao kao neko „drukčije nogometno biće“. Usporedba s Ronaldom bila je neumjesna jer Portugalac je top realizator, a Argentinac top igrač. Unatoč snazi marketinga, brojnosti golova (slični omjeri, 824–800 u klubovima za CR), Messi je bio i ostao igračka kategorija više. Igrač koji utječe da momčad igra učinkovitije. CR je igrač kojem momčad treba da bi bio učinkovit. Pred golom.

Te 2009. Messi je preuzeo europski tron i Zlatnu loptu (prvu) od CR-a. Od tada se razvila jalova rasprava tko je od ta dva velikana nogometa najbolji u povijesti. Prije svega jalova jer su različiti igrači. Potom i zbog činjenice da se ne mogu uspoređivati ere Pelea, Maradone, Cruyffa, Ronalda Nazarija...

Međutim, nuspojava današnjeg procjenjivanja je sve brži ritam promjene mišljenja. Kad je u pitanju Messi, pogotovo. Kad je učinkovit, onda je najveći, kad nije od volje i ne ide mu, onda je slab, napuhan, pa onda kad nešto čarobno odigra, opet je top, pa onda slijedi flop...

Kao da je na rate, čas najveći, čas obični. Na ovom SP-u je baš tako i bilo, sve verzije doživljaja njegova nogometa, osam Zlatnih lopti i fantastičnih dosega tri finala...

Protiv Engleza, ah, da, učinkovit kao centaršutima lijevom i desnom, navodno bila mu je samo za hodanje. Golovi, slavlje, plač, loša i prgava Argentina, nesportski nastrojena, a onda raskošna, moćna, razigrana, pobjednička verzija branitelja naslova. U obje varijante polufinala, Messi s loptom i pristupom kao u najboljih dana.

Nekad se govorilo da papir (novine) trpi svašta. Već duže se može zaključiti da eter trpi i više, nemjerljivo više svega i svačega...