FIFA je na Svjetskom prvenstvu navijačima prepustila službene izbore za najbolje igrače na utakmicama, a ta se nagradna ideja iz njezine "kuhinje" transformirala u prvoklasan promašaj na temelju posljednja dva primjera iz skupine L. Naime, nakon što je Jude Bellingham s namrgođenim izrazom lica pozirao i u rukama držao taj trofej poslije sterilne partije protiv Gane (0:0) - i usput poručio novinarima da "nije zaslužio nagradu, nego da je ona trebala otići suparnicima jer su se dobro branili" - virtualni "stručnjaci" su u sudaru Hrvatske i Paname za najbolju kariku izabrali Cristiana Martíneza. Panamsku "šesticu" koja se istaknula samo prgavošću, namjernim udaranjem ispod pojasa i raspravama sa sucem.
Jasno je da su tri boda iz Toronta najvažnija nagrada za "vatrene", ali junak hrvatske pobjede je ostao bez zasluženog komadića povijesti i novog ukrasa za svoju trofejnu vitrinu, kao vječnu uspomenu na možda i najdraži pogodak u karijeri. Nakon što je protiv Engleske ostao na klupi, a ispred njega su priliku dobili Petar Musa u udarnoj postavi, ali i Igor Matanović kao džoker među pričuvama, Ante Budimir je u kockasti dres prenio navike iz Osasune, transformirao se u superheroja s plaštom u Torontu i na Mundijalu postao - "Budigol".
U prethodne tri sezone španjolske La Lige samo su trojica igrača ukupno postizala više pogodaka od njega: Robert Lewandowski je zabio 60, Kylian Mbappé i Alexander Sørloth su na diobi drugoga mjesta s 56 pogodaka, a Ante Budimir je utrpao čak 55. No, takvu statistiku nije režirao u dresu Barcelone, Reala ili Atlética, nego u "manjem" klubu iz Pamplone, koji je te, prethodne tri sezone, ukupno zabio 137 golova, što u prijevodu znači da je 34-godišnji hrvatski napadač isporučio čak 40 posto (!) njihovih golova u zadnje tri prvenstvene kampanje.
Brutalna golgeterska forma - u klubu koji je, primjerice, posljednju sezonu jedva okončao s glavom iznad vode i izbjegao selidbu u drugu ligu - Budimira bi pretvorila u udarnu napadačku opciju za 90 posto reprezentacija. U Kataru je prije četiri godine upisao dva nastupa - 43 minute protiv Japana i 10 protiv Brazila - tako da mu je utakmica protiv Paname bila, ujedno, i najduža na svjetskim smotrama, a to je vrijeme maksimalno iskoristio.
Devet minuta za povijest
Osim što je mudro i strpljivo (do)čekao ubačaj Josipa Stanišića za jedini pogodak na dvoboju, u 45 minuta je osvojio čak 10 duela (od 17), što ekspresno dočarava njegov igrački profil. Budimir je igrač za kazneni prostor, mudar u pozicioniranju i vješt u hrvanju za svoju poziciju, dok je istovremeno "kralj zraka" i kvalitetno oružje za probijanje blokova. Iako se protiv Paname najavljivao na travnjaku i od prve minute, priliku je dočekao nakon (velike) pauze i za devet minuta ispisao povijest.
Zabio je sedmi put za nacionalnu vrstu, a kada je on tresao suparničke mreže, Hrvatska nikada nije gubila. Zabio je u pobjedama protiv Armenije, Portugala, Francuske, Gibraltara, Češke i, konačno, Paname, kao i u remiju protiv Turske 2020., kada je zabio prvijenac. Štoviše, čak i kada je asistirao za pogotke - protiv Švicarske, Sjeverne Makedonije i Farskih Otoka - Hrvatska je samo pobjeđivala. Protiv Francuza i Čeha je, pak, izborio kaznene udarce koji su realizirani i, pogađate, Hrvatska ni tada nije poražena.
Dakle, Budimir je u 12 nastupa (od ukupno 37) za reprezentaciju imao utjecaja na ishod u obliku pogotka, asistencije ili izborenih kaznenih udaraca, a njegova prisutnost i budnost u napadu su konstantno isporučivali pobjede ili barem remije. Nije tajna da je zbog partija u Osasuni osvanuo i na Realovu radaru, ali nije tajna ni da će opet biti na radaru ostalih klubova nakon Svjetskog prvenstva jer iza njega je klupska sezona sa 17 pogodaka, a ugovor mu istječe u lipnju 2027., zbog čega će biti primamljiva opcija za klubove željne golova.
Tri dana poslije finala Mundijala proslavit će 35. rođendan, koji se nerijetko etiketira kao "prekretnica" u profesionalnoj nogometnoj avanturi, ali Budimir još ne planira usporiti i Hrvatsku gura prema nastavku pohoda na najvećoj pozornici. Protiv Paname nije bio na terenu od početka, a u prvih 45 minuta mu suigrači ionako vjerojatno ne bi dostavili loptu zbog spore igre i predvidljivosti, ali u nastavku se njegova energija povezala sa Stanišićem, Pašalićem, Baturinom i Kramarićem.
Hoće li protiv Gane, konačno, u desetom pokušaju (2022. + 2026.) biti prvi hrvatski napadač u utakmici Svjetskoga prvenstva?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....