Za igru s Portugalom potrebno je puno više od početne postave, svatko tko uđe s klupe mogao bi odigrati ključnu ulogu, pozitivnu ili negativnu, ali naravno da je uvijek pred susret zanimljivo tko će startati. Zlatko Dalić vjerojatno neće puno mijenjati prvu postavu, protiv Gane je posložio momčad i pretpostavljamo da će to biti temelj za ogled s Portugalcima. Podsjećamo, startna ekipa je bila: Livaković – Stanišić, Šutalo, Pongračić, Perišić – Modrić, Kovačić – P. Sučić, Vlašić, Baturina – Budimir.
Hoće li biti nekih promjena? Moguće, ali malo. Budimir je zabio gol Portugalu za jedinu pobjedu 2024. od 2:1, pa i zbog toga ima logike da još jednom dobije šansu od prve minute, osim što je centarfor s daleko najviše golova od trojice devetki na razini Petice i pritom najiskusniji. Kao zapete puške čekaju Musa i Matanović. No, obrana je i dalje pod povećalom. Stanišić i Šutalo sigurno će igrati, a tko do njih?
Ako se izbornik odluči za Pongračića, dobit će igrača koji je startao s Panamom i Ganom, od svih stopera ima najveću brzinu, ali i manu što se zna upustiti u problematične akcije, pogriješiti i izazvati ozbiljne probleme. Iako je sam govorio kako to ne smije ponavljati. Protiv Portugala to je vrlo bitno izbjeći. Naravno, nitko nije imun na pogreške pa ih ne treba brojiti samo Pongračiću.
Druga opcija je Duje Ćaleta-Car, iskusan stoper koji nije odigrao još ni minutu, a u kvalifikacijama je bio najčešći partner Šutalu. Duje nije brzanac, ali kad se ne igra visoko, kad se igra u niskom i srednjem bloku, dobro se snalazi, jak je u duelu, skoku i na lopti. Još da ima vrhunsku okretnost i brzinu, bio bi svjetska klasa i ne bi se seljakao od kluba do kluba.
Treća varijanta je Joško Gvardiol, koji je za ovaj turnir zamišljen kao branič, a stoper kad se igra s trojicom. Najskuplji obrambeni igrač svih vremena po prirodi bi trebao biti jedan od najjačih aduta Hrvatske, ali nakon ozljede koja ga je na pola godine udaljila od utakmica još nije našao pravu formu. Osim toga, igra Hrvatske nije funkcionirala kako bi njemu odgovaralo. Za utakmice kao što je Portugal jako bi dobro došao pravi Gvardiol, međutim na stoperu u formaciji s četvoricom u novije doba nema puno prakse. Iako je na prošlom Svjetskom prvenstvu odigrao sve utakmice baš na tom mjestu, šest u paru s Dejanom Lovrenom, a jednu s Josipom Šutalom. Njih dvojica bili su tandem protiv Maroka za broncu. Druga je opcija da starta kao bek, a da Perišić bude krilo.
Plus Pongračića je što je u natjecateljskom ritmu, za razliku od Ćaleta-Cara, a minus pojedine reakcije u tim susretima koje bi mogle otvoriti šansu nekome drugome. Opet, stožer je na potezu.
Dakle, prva varijanta je Stanišić, Šutalo, Pongračić, Perišić, ali treba ozbiljno shvatiti i mogućnost da dođe do promjene. Zna se kako Portugal igra te je na stožeru da nađe najbolju strategiju i izabere igrače koji će je najkvalitetnije provesti. Ako je protivnik bolji pojedinačno, to se može kompenzirati angažmanom, pozornošću i kolektivnom izvedbom, a opet, na kraju, svaka je karika vrlo bitna jer, za dobiti takvu utakmicu, ne smiješ imati slabo mjesto.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....