Euforično su engleski nogometaši slavili golove i proslavili 4:2 pobjedu protiv Hrvatske, njihovo je klupko veselja odavalo zajedništvo i silnu želju za uspjehom. A ta je, još kako naglašena proslava, potvrdila i još nešto: nikakvog podcjenjivanja Hrvatske nije bilo! Pratili smo engleske medije i Englezi su uoči dvoboja s golemom dozom opreza i lijepim riječima govorili o našim igračima i momčadi, međutim kod nas se (opet) stvorio narativ - zbog nesuvislog prenošenja nebitnih provokacija s društvenih mreža i nekih tabloida - da su Englezi uoči Hrvatske arogantno, bahato, prepotentno i napuhano podcjenjivali našu momčad.
Štoviše, bilo je posve suprotno, što se vidjelo i na samoj utakmici, kao i nakon dvoboja. A cinik u nama dodao bi i ovo: ako je kod nekoga bilo arogancije i bahatosti, onda je to bila kod naše vrste. Jer, ostaviti ubojitog strijelca Harryja Kanea onako samog uoči drugoga gola...
No, vratimo se Englezima, koji su nadigrali Hrvatsku, zasluženo su pobijedili i da nismo imali izvrsnog Livakovića na vratima, ta bi utakmica bila odlučena već do 60. minute, s još nekoliko lopta u našoj mreži. Engleska je silovito ušla u drugo poluvrijeme i na upit reportera ITV-a poslije utakmice što je to izbornik Thomas Tuchel rekao igračima u svlačionici, kapetan Harry Kane je odgovorio:
- Bio je kratak i jasan: možemo izgubiti utakmicu, ali ako je moramo izgubiti, želim da je izgubimo na naš način! Shvatili smo poruku i pritisnuli smo Hrvatsku na početku drugog dijela i bili smo nagrađeni za taj napadački pristup – rekao je Kane, a poslije je za BBC Sport dodao:
- Šef je na poluvremenu rekao da ubrzamo tempo i da igramo čovjek na čovjeka, te da potpuno preuzmemo igru, da ne damo Hrvatima kontrolu lopte. I upravo to se i dogodilo, Hrvatska nam nije mogla parirati. Bilo je to naših izvrsnih 20-ak minuta, naša najbolja igra, s loptom i bez nje, mogli smo postići tri ili četiri pogotka u tih 20-ak početnih minuta drugog poluvremena – govorio je Kane.
I u tih 20-ak minuta Engleska je pokazala šampionski gard, iskazala je klasu i potencijal potreban za ostvarenje velikih stvari na ovom natjecanju. Međutim, u prvom smo poluvremenu vidjeli i engleske slabosti. O tome je u stanci između dva poluvremena, govorio i Tuchelov pomoćnik, Anthony Barry:
- Ušli smo nervozno u utakmicu, nismo imali pravu, pozitivnu energiju i to je utjecalo na neke loše odluke tijekom prvih 45 minuta. Odigravali smo duge lopte kad smo trebali igrati kratka dodavanja i obrnuto, nismo bili u pravom ritmu i ostavljali smo dosta praznina ispred svog kaznenog prostora. Nije bilo sinkronizacije između veznog reda i obrane, posljedica čega su bila i dva primljena pogotka. Nije to bila igra kakvu smo željeli, bilo je previše straha i kompliciranja – bila je konkretna Barryjeva analiza.
No, u nastavku su Englezi dominirali, pritisnuli su našu momčad i potvrdili kvalitetu. Ubojiti je napad zavrijedio pohvale, međutim engleski su se mediji dan nakon utakmice bavili i negativnim stvarima, obrambenim pogreškama. Konkretno, kritizira se Tuchelova sklonost stoperskom partnerstvu Johna Stonesa i Ezrija Konse i ističe se da srednji braniči, kao ni kompletna obrambena igra, nisu zadovoljili. Podsjeća se da je donedavno prvi stoperski par bio Stones – Guehi i zaključak je da Konsa nije ponudio prave argumente da ostane Stonesovo partner. Vidjet ćemo je li i Tuchel došao do takvog zaključka...
Englezi ističu da s ovom Tuchelovom momčadi nikad neće biti dosadno, uvijek „pleše po rubu”, za razliku od Southgateove reprezentacije, koja je igrala predvidljiv i kontrolirani nogomet, pokušavaju uvijek umanjiti štetu. A Tuchel razmišlja na način da suparniku nanese veću štetu, nego suparnik njemu! I to je golema razlika, činjenica jest da se u dvoboju Engleske i Hrvatske stalno nešto događalo i gledatelj nije mogao skrenuti pogled s terena ni na jednu sekundu. Jer, uvijek se nešto moglo dogoditi i na jednoj i na drugoj strani...
Prema napadačkom potencijalu, dakle, Engleska definitivno ima momčad koja može otići do kraja. Međutim, znana je ona rečenica „napad zabija golove, ali obrana donosi trofeje!”, pa ćemo vidjeti može li Tuchel stvoriti potrebnu ravnotežu između svog opasnog i konkretnog napada i, zasad, propusne obrane.
A jedna je potankost ponudila zapravo najveću istinu o snazi ove engleske momčadi. U 72. minuti, naime, Tuchel je napravio tri izmjene. Napadački orijentirani veznjak Rogers zamijenio je obrambeno orijentiranog veznjaka Ricea, dok su krila Rashford i Saka ušli umjesto također krilnih napadača Gordona i Maduekea. Kakva su to zvučna imena čekala priliku na klupi, što posve zorno ocrtava dužinu engleskog rostera i Tuchel doista ima slatke brige i sve je jasnija njegova izjava da ima „14 ili 15 startera”.
K tome, tim je izmjenama potvrdio svoju nogometnu filozofiju. Iako je vodio 3:2, nije „zatvarao” utakmicu, štoviše, promjene su bile osmišljene kako bi se povećala ta rezultatska prednost, a ne samo očuvala!
- Kad smo vidio tko ulazi u igru, pomislio sam: „Apsolutno obožavam ove zamjene” – rekao je nekad sjajni engleski napadač Wayne Rooney, koji radi kao komentator za BBC Sport. Potom je dodao:
- Svidjelo mi se koliko je Tuchel bio pozitivan. Jer, ako sjediš i čekaš kraj, dopustit ćeš Hrvatskoj da preuzme igru i onda postaneš nervozan. Njegovi su potezi bili hrabri i pokazao je na koji način želi pobijediti. I svi igrači koji su ušli utjecali su na igru i konačni rezultat, u akciji kod četvrtog gola sudjelovala su sva trojica, kao i Djed Spence, koji je također ušao s klupe! Bili su to briljantni Tuchelovi potezi – hvalio je Rooney engleskog izbornika.
Engleska je, eto, apsolvirala Hrvatsku, pokazala je niz vrlina i budući suparnici morat će sa zebnjom analizirati njihovu napadačku igru. Ali, bilo je i negativnosti, uočene mane u igri jasno govore kako je prerano zanositi se...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....