Četiri pobjedničke medalje iz Lige prvaka, po jedna iz Europske lige, Premier lige i La Lige, uz tri medalje s reprezentacijom, ali srebrnog i brončanog sjaja. Najupečatljiviji dio trofejne vitrine Matea Kovačića, koja je, doduše, još osjetno bogatija i šira od uvodne nabrajalice trofeja i odličja, ilustrira karijeru igrača koji je na otvaranju svibnja napunio 32 godine. Kada igrač s takvom trofejnom zbirkom - kojemu je ovo, ujedno, bilo sedmo veliko natjecanje s "vatrenima" - zaplače nakon svoje 19. utakmice na Svjetskim prvenstvima, onda to nosi naročitu težinu i jasno ocrtava razočaranje hrvatske ekspedicije. Suze Matea Kovačića ostaju urezane i završna su slika koja simbolizira avanturu na sedmom Mundijalu u hrvatskoj povijesti, prvoj svjetskoj smotri s koje je reprezentacija ispraćena nakon poraza u nokaut-fazi i bez konačne bitke za odličja, a koja će, izvjesno je, rezultirati reformama u nacionalnoj vrsti jer se naziru završeci povijesnih poglavlja.
Najupečatljivije među njima je, svakako, ono o Luki Modriću, čiji će se brojač nastupa za Hrvatsku, čini se, zaustaviti na točno 202 nastupa i 29 pogodaka. Kapetan je u utakmici protiv Portugala (nakratko) izjednačio ostavštinu Lionela Messija, koji toliko nastupa ima za Argentinu, a ispred dvojice LM-a u međunarodnom nogometu stoji samo neprikosnoveni Cristiano Ronaldo, koji ima 232 "kapice" za reprezentaciju. Ova je crtica, nadalje, simbolična jer osim što Luka, prema ostavštini za klubove i reprezentaciju, stoji uz bok dvojici genijalaca u nogometnoj eri koja trenutačno piše svoje zaključne retke, njegova je povijest u reprezentaciji otvorena s Messijem, a prema svemu sudeći, zatvorena će biti s Ronaldom. Modrić je prvu utakmicu za Hrvatsku odigrao protiv Argentinaca 2006., a zadnju je, potencijalno, odradio protiv Portugalaca dva desetljeća kasnije.
Ako će ovo biti kraj najveće ere u povijesti "vatrenih", ako će se zaštitno lice te epohe oprostiti od najdražih "kockica" prije 41. rođendana, onda će Hrvatska tražiti novog vlasnika kapetanske vrpce, novu "desetku", ali i Lukinog nasljednika na terenu. Traka će, jasno, pripasti jednom od "senatora" i starosjeditelja reprezentacije, prestižna brojka će, očekivano, zasjati na novoj i mlađoj verziji veznog igrača koji drugačije i plemenito udara loptu, ali Modrićeva uloga će se potencijalno preseliti na Kovačića. Mateova partija protiv Portugala ekspresno je trebala dobiti prefiks "the" jer je to bila izvedba za aplauz i pamćenje. Predstava u kojoj je igrač Manchester Cityja, konačno, raširio svoja krila i proširio ulogu na terenu, pa je podsjetio na ranu fazu karijere i poput skijaša u slalomu nizao igrače kao štapove na stazi, umjesto sigurnijih opcija i dodavanja u sredini terena. To je, pak, ono nerijetko zaboravljeno bogatstvo u Kovačićevu nogometnom profilu, čija je igra protiv Portugala natjerala dežurne kreatore sadržaja u inozemstvu da na društvenim mrežama postavljaju pitanje - "kada se Mateo Kovačić pretvorio u Zinédinea Zidanea?".
Zadnji trzaji "ruske" generacije
U 117 utakmica za Hrvatsku, reprezentativac iz Sesveta zabijao je u samo tri utakmice. Prvijenac je potpisao protiv Gibraltara, dva je gola zabio Turskoj u kvalifikacijama, a dva je pospremio i u Ligi nacija protiv - Portugala. Taj je suparnik, čini se, posebna inspiracija za Kovačića, kojega su centimetri u dva navrata dijelili od prvijenca na Mundijalima, ali Diogo Costa je (uz pomoć vratnice) bio pobjednik tih dvoboja. Već je sada na petoj poziciji vječne ljestvice po broju nastupa za reprezentaciju, a osim Modrića, ispred njega su samo Ivan Perišić (158), Darijo Srna (134) i Andrej Kramarić (119), ali izvjesno je da će Kovačić na kraju reprezentativne karijere - ako odradi barem još ciklus za iduće Europsko prvenstvo - stajati na postolju ove liste iza Modrića i Perišića.
Simboliziraju li suze Matea Kovačića, ujedno, i činjenicu da je ovo bila 135., ali i posljednja njegova utakmica s Lukom Modrićem? Na terenu su zajedno proveli više od 7000 minuta, što je gotovo punih pet dana čiste nogometne suradnje na sredini travnjaka, a Kovačić je samo s Césarom Azpilicuetom (170) i Jorginhom (142) skupio više nastupa kroz karijeru. Hrvatska "osmica" dovoljno je mlada da u reprezentaciji stanuje i do iduće svjetske smotre, kada će imati 36 godina, a ako ostane na istoj ili sličnoj razini koju održava kroz čitavu karijeru - od Dinama, preko Intera, Real Madrida i Chelseaja, do Manchester Cityja - onda će mu mjesto u reprezentaciji biti zagarantirano.
Po dobi, Kovačić bi (uz Dominika Livakovića) trebao biti posljednji član "ruske" generacije koji će obitavati u reprezentaciji, a takvo će iskustvo, pak, biti vrijedno za iduće "klince", one koji će pokušavati dostići to rusko ljeto, kao što su oni pokušavali "uhvatiti" i, konačno, nadmašiti Ćirinu reprezentaciju iz Francuske. Ako je i bilo upitnika ili skepse, Mateo Kovačić je u tužnoj utakmici raspršio sve sumnje i potvrdio da je član elitne razine. Igrač koji radi prevagu i odskače prirodnim talentom.
Takav igrač, iz drugog poluvremena protiv Portugala, ono je što treba Hrvatskoj u novoj eri reprezentacije.











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....