Uoči okršaja Hrvatske i Engleske (srijeda, 22 sata), The Times je objavio reportažu svog novinara Gregora Robertsona, koji je nekoliko dana proveo u Zadru i Zagrebu te razgovarao s mnogim ljudima koji su sudjelovali u karijeri ponajvećeg nogometaša ove ere Luke Modrića.
Uz opis krajolika, podsjećanje da se ondje u blizini snimao Winnetou, ali i na Domovinski rat koji je protjerao gotovo sve stanovnike iz tog kraja, autor opisuje kuću Lukina djeda Luke Modrića, kojega su srpski pobunjenici ubili na kućnom pragu kad mu je bilo 66 godina. "Prije 35 godina to je bila obiteljska kuća, ispunjena ljubavlju i srećom, danas ta kamena kuća stoji kao spomenik tragediji i težak teren koji je iznjedrio jednog od najboljih nogometaša svijeta", piše.
Na putu stoji zatvorena, zidana autobusna stanica, na njezinu vrhu kamera za kontrolu brzine, a na njoj posve novi Lukin mural. Naslikao ga je Valentino Radman, uz natpis "Hvala, Luka! Zaton".
- Ovo je zadnja šansa da mu zahvalimo jer možda je odigrao posljednju sezonu u karijeri, a nitko nije učinio ništa za njega, posebno ovdje, u rodnom kraju. Lukini su korijeni ovdje i mi smo na to ponosni - rekao je Ivica Maričić, koji se predstavio kao bratić Lukina oca Stipe.
Sjetio se groznih trenutaka:
- Bio je potpuno nedužan i bespomoćan - govorio je o Lukinu djedu, opisavši kako su ga pronašli Lukin otac Stipe i njegov brat blizanac Željko te kako je i on sam s dvije vrećice pobjegao u Zadar i nije se vraćao pet godina.
Preko puta murala je kapelica sagrađena u sjećanje na ljude iz Zatona Obrovačkog ubijene tijekom rata. Od 12 ljudi, osmero se prezivalo Modrić.
U takvom je okruženju odrastao "fenomen", kako ga naziva izbornik Zlatko Dalić. Igrač koji će protiv Engleske 199. put odjenuti hrvatski dres i zaigrati na petom SP-u, koji u nogama ima više od 1100 utakmica i osvojio je 29 trofeja.
- To je karakter. Njegov karakter strši iznad svega drugoga. Sve se svodi na ljubav prema nogometu, a on ga voli kao kad je počeo. I ta mu ljubav daje motivaciju - pojasnio je Slaven Bilić, koji ga je vodio u mladoj i A reprezentaciji.
- Jedino su nas granate zaustavljale u igranju nogometa. Čim bi prestale, vratili smo se na igralište. Naše je djetinjstvo bilo ulica, škola i trening, ništa drugo nije postojalo - ispričao je Lukin prijatelj i suigrač iz djetinjstva u Zadru Danilo Paunović, a učiteljice iz OŠ Krune Krstića Maja Grbić (65) i Tatjana Zorić (61) sjećaju se:
- Kad biste razgovarali s njim, uvijek bi vas gledao onim krupnim okicama. Bio je mršav, sitan, ali čvrst. Cijela je obitelj živjela u jednoj sobi u hotelu. Bio je tih, povučen, ali fokusiran i upijao je sve.
Slično je govorio i njegov suigrač iz omladinske škole Dinama Marko Cindrić, danas trener u školi.
- To je bila njegova motivacija, uvijek mi je govorio da se ne želi vratiti tamo, da se došao izboriti, uspjeti. Mi smo bili dječaci, a on se ponašao kao da je pet ili deset godina stariji od nas. Takav mentalitet dobio je zbog rata i odgoja, djeci koja imaju sve teško je imati takav motiv. Ja sam igrao nogomet jer volim nogomet, on je igrao da preživi, da bude najbolji.
Prepričao je i anegdotu:
- Došao sam k njemu na odmor u Zadar i povezao sam se s njegovim prijateljima, s kojima sam izlazio, a Luka ni jednom nije otišao s nama van navečer, nego me budio ujutro da odemo trenirati. Jednom sam otišao i nakon dva sata ludog trčanja rekao mu da me više ne zove. Za njega to nije bio odmor, nego je htio 100 posto spreman vratiti se u klub na pripreme.
Opisao ga je i kao igrača:
- On udara loptu drukčije. Sjajan je tehničar, ali ima i boljih. Jako je inteligentan igrač, ali ima nekih koji su možda i pametniji. Brz je, ali ima bržih. Ali u svemu je pri vrhu i kad treniraš poput njega, kad si agresivan poput njega i imaš takvo samopouzdanje, onda si najbolji.
Lukin kondicijski trener Vlatko Vučetić otkrio je, pak:
- Zadnjih nekoliko godina svake ga sezone ispitujem: ‘Luka, imaš li mentalne energije? Jer morat ćeš trenirati više kako bi bio malo lošiji nego prošle sezone.‘ I svake je godine isti odgovorio: ‘OK, pokušat ćemo još jednu godinu.‘
Vučetić mu, kaže, šalje 350 programa s raznim vježbama, koje Luka izvodi dva do tri puta dnevno. I brojke pokazuju da nema razloga završiti karijeru kad je prošle sezone bio u top tri igrača Serie A po dodirima s loptom, uspješnim dodavanjima, progresivnim pasovima i iznošenju lopte, a samo je jedan igrač više puta vratio loptu u posjed.
- Luka je jedan od ljudi koji najbrže razmišljaju, ima nevjerojatnu kognitivnu inteligenciju, mudrost na terenu, kako riješiti problem, predvidjeti kretanje...
Bilić je zaključio uoči okršaja s Engleskom:
- Hrvatska ima dobru momčad. Sve su prošli zajedno. Hrvatska je uvijek imala talenta, ali i nešto što se podcjenjuje: poginuli bismo za momčad, za suigrače. Za svakog igrača ne postoji veća stvar nego igrati za svoju domovinu. Za nas to znači i malo više. A Luka je srce toga. Kad se umirovi, to neće biti gubitak samo na terenu, jer on je više od igrača. On je uzor, on je sve. Neke igrače ne možeš stvoriti u akademiji, neki se jednostavno rode. Hoće li se roditi novi Luka Modrić? Ne vjerujem - zaključio je Bilić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....