Grupna faza Svjetskog prvenstva 2026. od samog je početka nosila rizik od manjka rezultatske napetosti. Uostalom, u formatu gdje čak 32 od 48 reprezentacija prolaze u nokaut-fazu, teže je ispasti nego se kvalificirati na sam turnir.
Međutim, tek sada, kako se privodi kraju drugi krug utakmica po skupinama, navijači postaju svjesni dramatičnog učinka dviju ključnih promjena koje je FIFA uvela, piše Dale Johnson na BBC-u.
Prva je da se na Svjetskom prvenstvu prvi put kao primarni kriterij izjednačenosti koristi međusobni omjer, a ne ukupna gol-razlika. Druga je povratak tablice trećeplasiranih reprezentacija, što na Mundijalu nismo vidjeli još od 1994. godine, a kroz koju će osam najboljih reprezentacija s trećeg mjesta uloviti kartu za šesnaestinu finala.
‘Mrtve utakmice‘ nakon samo 180 minuta nogometa
Pravilo međusobnog omjera znači da momčadi mogu osvojiti skupinu ili ispasti već nakon dvije odigrane utakmice. Zbog toga čak osam reprezentacija već sada, uoči trećeg kola, točno zna na čemu je i preostali susreti nemaju nikakav rezultatski značaj.
Uzmimo za primjer skupinu J: Argentina ima šest bodova i nitko je ne može stići jer je pobijedila i Austriju i Alžir, koji imaju po tri boda. S druge strane, Jordan je na nuli i već je ispao jer je izgubio od obje te momčadi. Da se primjenjivala gol-razlika, svaka bi reprezentacija u zadnjem kolu još uvijek imala za što igrati.
Ova situacija otvara opasno pitanje: hoće li reprezentacije koje su osigurale prolaz u zadnjem kolu odmarati ključne igrače i tako krojiti sudbinu ostalima?
U skupini E, Curaçao i Obala Bjelokosti izgubili su od Njemačke, koja je igrala u najjačem sastavu. Sljedeći suparnik Nijemaca je Ekvador, kojemu za prolaz treba pobjeda, a u četvrtak bi mogao igrati protiv znatno oslabljene njemačke momčadi. To se čini duboko nepoštenim, ne samo prema Curaçaou i Obali Bjelokosti, već i prema svim drugim momčadima koje vrebaju prolaz s trećeg mjesta.
Tko je već prošao, a tko pakira kofere?
Do sada je već veći broj reprezentacija osigurao prolaz ili ispao nego na tri posljednja Europska prvenstva zajedno (gdje se koristio isti format). Prvo mjesto osigurali su Meksiko, SAD, Njemačka i Argentina, dok sigurno ispadaju Haiti, Turska, Tunis i Jordan.
Utakmice SAD – Turska i Argentina – Jordan tako postaju potpuno nevažne. Sličan scenarij prijeti i u ostalim skupinama – Kolumbija te Engleska ili Gana mogu potvrditi vrh, dok bi Hrvatska, Panama i Uzbekistan mogli završiti natjecanje. Usporedbe radi, na Svjetskom prvenstvu u Kataru 2022. nakon dva kola otpisani su bili samo Kanada i Katar.
Zašto se ovo događa? Očito je da proširenje turnira pokazuje sve veći jaz u kvaliteti, što nekim velikanima omogućuje da prošetaju do nokaut-faze. Naravno, raspored također igra ulogu; ako najjači igraju protiv najslabijih na startu, šanse za ekspresnih šest bodova su goleme.
U takvom intenzivnom ritmu izazov za odmaranje igrača bit će prevelik. To bi na svojoj koži mogao osjetiti i Lionel Messi, koji u srijedu slavi 39. rođendan. Ipak, poznavajući Messija, koji je već zabio pet golova, teško da će se tako lako odreći borbe za Zlatnu kopačku.
Škoti igraju u srijedu, a tek u nedjelju saznaju jesu li prošli?
Pravilo trećeplasiranih donosi novi apsurd zbog golemog broja skupina – zadnje kolo protegnut će se na čak pet dana. To znači da reprezentacije koje igraju ranije nemaju pojma koliki im je bodovni prag potreban za prolaz, dok će oni koji igraju u subotu ili nedjelju točno znati koji im rezultat treba.
Najbolji primjer je Škotska, koja u ponoć sa srijede na četvrtak igra protiv Brazila. Škoti imaju tri boda i osigurali su najmanje treće mjesto u skupini. Pobjeda ili remi vode ih dalje, ali ako dožive težak poraz, njihova gol-razlika (trenutačno na nuli) mogla bi ih eliminirati.
Ako izgube, Škoti će proći kroz agoniju čekanja. Mogli bi čekati sve do nedjelje ujutro, kada završava skupina J, kako bi saznali jesu li među osam najboljih trećeplasiranih.
Da stvar bude gora, u ovom zgusnutom rasporedu nema dana odmora prije osmine finala. Škotska bi teoretski mogla igrati protiv Njemačke u Bostonu u ponedjeljak, samo 40 sati nakon što uopće sazna je li prošla skupinu i tko joj je protivnik!
Duhovi iz 1982. i opasnost od kalkulacija
Ovakav asimetričan raspored otvara vrata taktičkim dogovorima i podsjeća na povijesne skandale. Svi pamte 1982. godinu i utakmicu Zapadne Njemačke i Austrije, kada je minimalna pobjeda Nijemaca od 1:0 vodila obje momčadi dalje, a izbacila Alžir. FIFA je nakon toga uvela pravilo da se utakmice zadnjeg kola igraju u isto vrijeme.
No ovaj sustav ponovno nudi priliku za kalkulacije, i to uz nevjerojatnu koincidenciju sudbine; u zadnjem kolu skupine J igrat će upravo Alžir i Austrija. Obje momčadi imaju po tri boda, a budući da igraju u subotu, znat će točno hoće li im prijateljski remi donijeti zajednički prolaz u šesnaestinu finala. Ovaj put Alžir bi mogao profitirati.
Slična situacija je i u skupini D, gdje Australija i Paragvaj imaju po tri boda i u međusobnom susretu mogu odigrati „kontrolirani” remi koji odgovara objema stranama. Talijani se i danas sjećaju Eura 2004., kada su Švedska i Danska odigrale točno 2:2, što je bio jedini rezultat koji je njih vodio dalje, a Italiju slao kući.
Nemoguće je organizirati da sve trećeplasirane momčadi igraju u isto vrijeme. No trenutačni sustav stvara situaciju u kojoj raspored u kasnijim danima tjedna donosi ogromnu, nepravednu prednost. Naravno, Škotska i ostali uvijek mogu sve riješiti sami; pobjedom na terenu. Sudbina im je, unatoč bizarnim pravilima, još uvijek u vlastitim rukama, zaključuje novinar BBC-a.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....