Napad pobjeđuje utakmice, obrana osvaja naslove. Uoči sudara stilova na njujorškim nogometnim daskama - u kojima će se sučeliti španjolska apsolutna kontrola i argentinski savršeni kaos - ova sportska floskula potencijalno skriva odgovor na pitanje o novom (ili starom) svjetskom prvaku. Dok je vojska Lionela Scalonija do finala isporučila 19 pogodaka i zasjela na vrh poretka po napadačkoj efikasnosti, izabranici Luisa de la Fuentea do konačne su bitke izgradili obrambene kule od najkvalitetnijih materijala i suparnike do finala ograničili na samo jednu loptu iza leđa svojega vratara. Koje je, dakle, primjerenije oružje u okršaju za Zlatnu boginju?

Povijest, u ovome slučaju, nije učiteljica nogometa jer nije servirala konkretan odgovor uoči ovoga finala. Naime, veći broj zabijenih pogodaka do finala u 10 je navrata jamčio reprezentacijama pobjedu u borbi za zlato, dok su bolje obrane - one koje su do finala primile manje golova - u 11 navrata pobjeđivale u konačnom obračunu na Mundijalu. U prijevodu, kvalitetnija obrana statistički je bila mrvu bolje oružje za finale od ubojitih napada, ali paleta rezultata toliko je šarolika da ne upućuje na konkretnije zaključke.

Argentina poput Brazila 1950.

Primjerice, po jedan pogodak do finala primali su Urugvajci 1930., Mađari 1938., Englezi 1966., Nizozemci 1974. i Nijemci 2002., a učinak u finalima im ukupno ne ide na ruku: Urugvaj i Engleska su slavili, Mađarska, Nizozemska i Njemačka su tugovali. U istoj će se situaciji sada pronaći Španjolska, čiju je bravu otključao samo Charles De Ketelaere u četvrtfinalu. Napadački raspoloženi poput Argentinaca u povijesti su bili samo Brazilci prije 76 godina, koji su jedini prije zadnje utakmice zabili više pogodaka od Messija i družine na ovome turniru. Iako se 1950. nije igralo klasično finale, nego dvije skupine, zadnja je utakmica na Maracani bila svojevrsno finale jer su u njemu snage odmjerili Urugvaj i Brazil. Nakon što su Brazilci do te utakmice isporučili čak 21 pogodak - što je i rekordna brojka uoči zadnjeg dvoboja na Svjetskom prvenstvu - Urugvajci su utišali 174 tisuće navijača na kultnom stadionu i osvojili drugi naslov u povijesti.

Od tada, ali i prije toga, niti jedna reprezentacija do finala nije zabila toliko pogodaka poput ove Argentine, iako, jasno, treba uzeti u obzir i da se sada igrala jedna utakmica više zbog novoga formata turnira. Njemačka je, primjerice, 2014. do finala zabila 17 pogodaka u šest utakmica, a statistiku je brutalno podebljala sa "sedmicom" protiv Brazila u polufinalu.

S druge strane, intrigantan je podatak da su reprezentacije koje su do finala zabile više od suparnika u čak 12 navrata i gubile najvažniju utakmicu. Među takvima je, nažalost, i Hrvatska, koja je u Rusiji prije osam godina zabila 12 golova do finala, za razliku od francuskih 10. Momčadi koje su do finala, pak, primile manje od suparnika u 7 su navrata izgubile finale.

Španjolsku obrambenu "kliniku" potvrđuje i činjenica da su do finala najviše od svih reprezentacija natjerali suparnika da izgubi posjed, čak 343 puta, dok je Francuska druga s 300, a Argentina ima 297. Argentinsku borbenost ilustrira podatak da su pretrčali najviše od svih reprezentacija, ukupno 813,1 kilometar na turniru, što je dva kilometra više od Engleza, a Španjolci su treći na ovoj ljestvici sa 799,6 kilometara, ali su odradili najviše sprinteva i trčanja visokim intenzitetom, što potvrđuje njihovu naviku brzog reposjeda i "skraćivanja" terena s pozicioniranjem i pritiskom.

Specijalisti za dramu

Prvi put u finalu Svjetskog prvenstva snage će odmjeriti aktualni osvajači Europskog prvenstva i Copa Américe, a obje su reprezentacije na impresivnom nizu nepobjedivosti. Španjolci za poraz u 90 minuta ne znaju u zadnjih 37 utakmica, a nadvisili su ih samo Portugalci u finalu Lige nacija prošle godine nakon raspucavanja s bijele točke, dok je zadnju "pravu" pobjedu upisala Kolumbija u prijateljskoj utakmici u ožujku 2024. Argentinci, pak, imaju 14 uzastopnih pobjeda, a "preko bare" sada su se specijalizirali za dramatične završnice jer su čak 12 (od ukupno 19) pogodaka zabili nakon 75. minute, pa su u sve četiri utakmice nokaut-faze morali zasukati rukave za pobjedu ili preokrete. Do zadnjih minuta su se, doduše, mučili i Španjolci protiv Portugala i Belgije, kada je Mikel Merino odjenuo ruho heroja i odveo ih na iduću stepenicu.

Ovi podsjetnici, dakle, upućuju na tezu da niti ovo finale neće biti lišeno drame, kao što to nije bila ni jedina njihova međusobna utakmica u povijesti na Svjetskim prvenstvima, kada su Argentinci slavili u Engleskoj 1966. s 2:1, a sva tri pogotka pala su u drugom poluvremenu. Iako se Španjolci diče posjedom, Argentina je, zapravo, reprezentacija s najviše dodavanja na turniru (4324), dok je Španjolska druga (4156), a ta će bitka u sredini terena biti možda i najzanimljivija točka finala. Uz, naravno, dva vanserijska talenta u Lionelu Messiju i Laminu Yamalu, čiji će potezi biti pod najvećim povećalom svijeta.