Očekivala se spektakularna utakmica, a dobili smo spektakularnu dominaciju jedne (španjolske) momčadi. Za ovu priču ključno je da smo dobili i spektakularno lošu izvedbu reprezentacije, koja je, po svemu, u dosadašnjem dijelu Svjetskog prvenstva djelovala spektakularno moćna.
Od svih tih spektakularnosti, što nam je ostalo, osim neprijeporne fenomenologije De la Fuenteove Španjolske? U neka prošla vremena uspješnih iskoraka, na europskom i svjetskom planu, još od vremena legendarnog Michela Platinija, francuska je reprezentacija doživljavana kao ona koja igra champagne nogomet. Champagne je francusko pjenušavo vino, u svijetu doživljeno kao obvezna pratnja glamuroznim situacijama i luksuza. Francuska je svoj nogomet podigla na višu razinu upravo sublimirajući tehničku kreativnost, spektakularni potez s fizičkom moći.
Kad je Didi Deschamps bio kapetan Tricolora, on je bio i taj odraz fizičke kvalitete, koja je omogućavala da virtuozi kao Zinedine Zidane mogu demonstrirati nogometnu suptilnost. Prvi naslov prvaka svijeta, potom i europski naslov, bili su "diplome" tog nogometa.
Kao izbornik Deschamps je ostao vjerniji svojem stilu igre, u odnosu na Zidaneovu ostavštinu. Neki će kazati da je Francuska zato jedna od najdominantnijih svjetskih reprezentacija, koja je u njegovih 14 godina vladavine ostvarila svjetsko zlato (2018.), europsko srebro (2016.), svjetsko srebro (2022.) i možda svjetsku broncu (2026.). Oni koji nisu skloni njegovoj interpretaciji nogometa tvrdit će da je njegova defenzivna narav, slično onoj igračkoj, pridonijela da se izgubi finale Eura na svom terenu (2016.), finale Svjetskog prvenstva (2022.), te, uz flop na EP-u 2021. i 2024., zaključi bez uspjeha na SP-u 2026.
Nakon što je na tekućem SP-u Francuska impresionirala svijet uvjerljivim i moćnim igrama, malo je tko mogao i pomisliti, a kamoli tvrditi, kako će ona izgledati gore od Zelenortskih Otoka, koji su jedini uzeli remi protiv Španjolaca. Nemoć koju je pokazala selekcija, sastavljena od niza klasnih igrača, ukazuje da se s Francuskom u polufinalu dogodilo nešto što nema veze s klasnim potencijalom Deschampsova kadra. To nešto "izvanredno" definirao je i Mbappé, indirektno prozvavši izbornika za krivu taktiku.
Vjerojatno jedna od takvih krivih postavki jest i računanje na Mbappéa, da će u slučaju krivog puta momčadi svojim liderskim autoritetom promijeniti dinamiku dvoboja. Dogodilo se sve suprotno. Francuska očajna toliko da ne može biti istina, izbornik blokiran i do posljednjeg trena ziheraš, a Mbappé još jednom razočaranje koje potvrđuje da nema auru velikana nogometa. Mbappé je samo velik realizator, brz kao vjetar, ali i igrač koji može namiriti svoje osobne ambicije, ali ne može povesti momčad(i) u velike pobjede. Francuska je djelovala kao ishlapjeli champagne, silne moći koja se rasplinula pred naletom talenta i organizacije španjolske škvadre.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....