Od 1978. i nastupa u Argentini, Španjolska nije propustila ni jedan završni turnir Svjetskog prvenstva u nogometu, a kruna je bila 2010. u Južnoj Africi kada je u finalu nakon produžetaka svladala Nizozemsku 1:0 i osvojila naslov svjetskog prvaka. Zasad jedini, ali na svoj ukupno 17. najveći turnir "La Furia Roja" ili Crvena furija dolazi u sličnom optimističnom i pobjedničkom raspoloženju kao i 16 godina ranije.
Mnoge paralele vuku se između današnjeg kadra kojeg s klupe predvodi 64-godišnji Luis de la Fuente i onog šampionskog s kojim je savršeno dirigirao Vicente del Bosque. I tada je Španjolska dolazila na Mundijal s naslovom prvaka Europe iz 2008. godine, kao što sada dolazi s onim iz 2024., a kod vlasnika kladionica bila je u prva tri favorita, dok je za većinu njih 2026. i prvi, neznatno ispred Francuske. Na ljestvici FIFA-e ispred nje je trenutačno samo branitelj svjetske titule Argentina, a procjena vrijednosti 26 igrača koje je u Ameriku, Kanadu i Meksiko doveo De la Fuente je na golemih milijardu i 200 milijuna eura.
Furija je europski naslov prije dvije godine u Njemačkoj osvojila s prosjekom njezinih igrača od samo 24,7 godina, a zadnji poraz doživjela je u ožujku iste godine u prijateljskoj utakmici protiv Kolumbije (0:1). Od tada je nanizala 30 utakmica bez poraza te lovi rekord Brazila od 35. Ako bi se gledale samo službene utakmice, onda Španjolci nemaju poraza još od ožujka 2023., kada ih je u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo svladala Škotska rezultatom 2:0.
Impresivne su ovo brojke koje isključuju bilo kakvu slučajnost u onome što Španjolska radi i predstavlja u svjetskom nogometu, a po identitetu i stilu igre to je nedvojbeno reprezentacija s najjasnijim kontinuitetom, odnosno konzistentno dobrom igrom u kojoj su oscilacije i padovi svedeni na minimum.
Ono što su 2010. bili Andrés Iniesta, Sergio Busquets, Xavi Hernández, Iker Casillas, Sergio Ramos, Gerard Piqué, Puyol, Xabi Alonso, Cesc Fàbregas, David Villa, Fernando Torres i ostali velikani trofejne generacije koja je uzela dva europska i jedan svjetski naslov, sada su njihovi nasljednici, koji su već naučili kako osvojiti EURO, a u međuvremenu su imali dodatne dvije godine za sazrijevanje i usavršavanje kako bi isto napravili na skupu svih najjačih reprezentacija svijeta.
- Vidim Španjolsku kao bolju od Brazila. Španjolska je momčad izgrađena i čvrsta, zna se koja je njezina prva momčad, a koja druga, njezine varijante i automatizmi u igri. Brazil je momčad u formiranju i izgradnji, u procesu. Španjolska i Francuska su favoriti za svjetski naslov, ali kada počne turnir, ne treba otpisati ni Brazil - kazao je bivši izbornik Brazila Mano Menezes, koji sada vodi Peru i koji je bio posljednji suparnik Španjolaca prije početka SP-a, doživjevši poraz 1:3.
- Ne bježimo od uloge favorita, koju smo zaslužili igrama i rezultatima. Naravno da možemo osvojiti Svjetsko prvenstvo, ali to nam ništa ne jamči - kazao je španjolski izbornik De la Fuente nakon generalne probe za start i utakmicu protiv Zelenortskih Otoka 15. lipnja, nakon čega će slijediti ogledi sa Saudijskom Arabijom i Urugvajem u skupini H.
- Ako me pitate za najbolju vijest, onda je to da više nema ozlijeđenih. Svi su spremni - naglašava izbornik, a pritom će se odmah pomisliti na Laminea Yamala.
Napadač Barcelone propustio je u svibnju nekoliko zadnjih utakmica svog kluba zbog ozljede mišića, ali oporavak je prošao po planu i Yamal zdrav dolazi na svoje prvo SP u životu, uz nadu da će 13. srpnja i svoj 19. rođendan dočekati kao polufinalist. Ovdje se treba vratiti na 2010. kada je Španjolska također imala najmoćniji vezni red na svijetu, ali klasu i individualca na krilnoj poziciji kao što je Yamal nije imala. U Del Bosqueovo vrijeme promoviran je onaj pojam "lažne devetke" (poseban turnir bio je EURO 2012., kojeg je Španjolska osvojila igrajući većinu dvoboja bez klasičnog centarfora), dok danas već najveću napadačku dominaciju ostvaruju krila i tu su Yamal i Nico Williams španjolska kvaliteta koja presuđuje. Igrači koji priliku i gol mogu stvoriti "iz ničega", a kako većina suparnika protiv Furije igra bunker, samo takve klase ga i probijaju.
Toliko se to puta vidjelo u kvalifikacijama koje je Španjolska završila bez poraza i s najboljom gol-razlikom od svih europskih reprezentacija. Imala je oko 70 posto posjeda lopte, a i u onim utakmicama kada bi suparnik imao povoljan rezultat do poluvremena, na kraju bi teren napustio pognutih glava. Španjolci ne gube kontrolu niti paničare ni kad eventualno gube, što je opet rijetka situacija na semaforu, a baš takve tijesne utakmice česte su u nokaut-fazi velikih turnira, no očito je da je De la Fuente usavršio i taj recept dominacije u kojem rivali teško i dolaze do prilika, a kamoli do golova.
Ono što će nekima djelovati senzacionalno jest da prvi put u povijesti na SP dolazi španjolska vrsta bez ijednog igrača Reala iz Madrida.
- Nikad nisam gledao igrača iz perspektive za koji klub igra, gledam ga isključivo kao Španjolca i kandidata za našu najbolju vrstu - pojasnio je 64-godišnjak, koji je izrazito omiljen u svlačionici, premda je za trenera ponekad najteže imati "slatke brige" koje on ima u odabiru početne jedanaestorice.
- U veznom redu imam, za mene, šest najboljih igrača na svijetu, ali mogu igrati samo tri. Međutim, svatko nam u određenom trenutku može zatrebati i svi su spremni čekati na priliku - pojasnio je De la Fuente, a mozak igre u sredini terena definitivno je Pedri, dok Rodri i Fabián Ruiz obavljaju onaj manje vidljivi dio posla za obranu, ali jednako lako izlaze i u napad i djeluju iz drugog plana.
Između opjevanih krila Yamala i Nic(a) Williamsa najviše povjerenja dobiva 29-godišnji napadač Mikel Oyarzabal iz Real Sociedada. Kao dva beka isprofilirali su se Pedro Porro desno i Marc Cucurella lijevo, dok bi 19-godišnji Pau Cubarsí kao nova stoperska zvijezda Barcelone mogao s iskusnim Aymericom Laporteom činiti najčešći par središnjih braniča u sustavu 4-3-3. Unai Simón na vratima ima veliku konkurenciju u Joanu Garcíji i Davidu Rayi, koji su prvaci s Barcelonom i Arsenalom, tako da izbornik skoro i ne može pogriješiti.
Kao uljem podmazani stroj djeluje ova španjolska generacija, koja spaja tradiciju posjeda i modernu vertikalnost s jakim i stalnim pritiskom na loptu, tako da repriza 2010. nikoga neće iznenaditi. Momčad za naslov prvaka svijeta? Bez imalo dvojbe i to s nogometom koji očarava...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....