Ako ćemo se vratiti u 2010. kada je Španjolska osvojila prvi i jedini naslov prvaka svijeta, onda 0:0 protiv Zelenortskih Otoka 16 godina kasnije i nije toliki kiks kako se na prvu čini. U Južnoj Africi su Španjolci započeli SP porazom 0:1 od Švicarske, a na kraju slavili u finalu protiv Nizozemske. I tada su bili aktualni europski prvaci kao što su i sada, tako da izbornik Luis De la Fuente ne mora previše očajavati, premda mršavi remi na početku američkog Mundijala ipak nosi i neke negativne poruke.

Ništa bez pune brzine

Prva je da se više nikoga ne može svladati bez igre u punoj brzini, a druga da je ova momčad Španjolske bez Laminea Yamala i Nice Williamsa na krilima vrlo predvidljiva i posljedično tome zaustavljiva. Ako je stoper irskog Shamrock Roversa, 34-godišnji Roberto Pico Lopes, lakoćom zablokirao igrače kojima se vrijednost mjeri u desecima milijuna eura, onda Furija ne može mirno spavati. Igra bez klasičnog napadača izum je njihovog bivšeg izbornika Vicentea Del Bosquea, koji je tako osvojio svjetski i europski naslov 2010. i 2012., ali nisu sve "lažne devetke" - prave. Mikel Oyarzabal se recimo u ponedjeljak osramotio da nije ni taknuo loptu u prvih pola sata, što moderne statistike ne pamte. Ako je i De la Fuente zamislio da će osvojiti turnir bez klasičnog centarfora, možda će ga baš ova prva utakmica natjerati na preispitivanje situacije.

Luis de la Fuente

BUDA MENDES Getty Images Via Afp

Ako izuzmemo oporavljenike od ozljeda Yamala i Williamsa, čiji izostanak iz startne postave ima logično opravdanje, mnogi će se upitati zašto nije počeo Dani Olmo, kao polivalentni veznjak, koji može i kreirati i zabiti? De la Fuente ga je ubacio tek u 81. minuti, a baš je Olmo svojim nepredvidljivim kretanjem među linijama pripremio šansu Oyarzabalu, ali on se priključio Ferranu Torresu, koji je u prvom dijelu imao "nemogući" udarac s četiri metra u gredu, dok je drugi put loptu dodao u ruke vrataru Vozinhi. Zadnjih desetak minuta prvog poluvremena bilo je zapravo jedino razdoblje u kojem su Španjolci bili opasni. Sve ostalo bila je bezidejna inicijativa bez ozbiljne prijetnje, zahvaljujući naravno i savršenom kretanju i postavljanju igrača Zelenortskih Otoka, koji su svi igrali obranu na 30 metara od vratara i tako učinili svakog španjolskog igrača lošijom verzijom stvarnog.

Previše samouvjereni

Važno je reći da je dio tajne uspjeha afričke reprezentacije što su mnogi njezini igrači iskusni i dugo već igraju zajedno, a 2023. su bili četvrtfinalisti prvenstva Afrike. Sve to jako dobro je ukomponirao izbornik Pedro Leitao Brito zvan Bubista, tako da je ovaj bod možda samo početak njihove velike priče jer nije nerealno da pobijede Saudijsku Arabiju i prođu u nokaut fazu.

Dani Olmo

CARL DE SOUZA Afp

Očito da su Španjolci bili previše samouvjereni u vlastitu moć da su zaboravili kako suparnik jest egzotični debitant s 18 vulkanskih otoka na zapadu Afrike, ali ne i naivna nogometna momčad. Nije joj ništa mogao ni Lamine Yamal kojeg je već očajni De la Fuente mimo prvotnog plana uveo za zadnjih dvadesetak minuta, ali ni nekoliko njegovih driblinga ništa nije promijenilo. Vjerojatno su i Yamal, a pogotovo Olmo trebali znatno ranije na teren, ali Španjolci su ostali zatečeni, u nevjerici da Zelenorćani mogu tako besprijekorno odigrati obranu od prve do zadnje sekunde.

- Znali smo da nam momčad u niskom bloku i u dobrom fizičkom stanju može stvoriti probleme, pogotovo kada nismo zabili u prvom poluvremenu. Stvorili smo dovoljno šansi za gol, ali nedostajalo nam je svježine i preciznosti. U sljedećoj utakmici ćemo sigurno biti bolji, slijedeći svoj put koji nas je doveo ovdje - pojasnio je španjolski izbornik Luis De la Fuente.