PSV Eindhoven ove je godine baš požurio s osvajanjem titule: svoj šampionski marš momčad iz Philipsova grada zaključila je već početkom travnja, tako da je birano društvo u sastavu Rafael van der Vaart, Boudewijn Zenden i Wim Kieft za Uskrs u televizijskoj emisiji Studio Voetbal umjesto momčadi kola biralo igrača sezone.
"Ismael Saibari bi mogao biti taj ili barem jedan od ključnih igrača. Oko njega se uvijek nešto događa, očekujem njegov još značajniji iskorak sljedeće sezone", izdvojio je Zenden marokanskog reprezentativca i dirnuo u živac drugog člana žirija, nekoć veliku zvijezdu Ajaxa i Tottenhama.
"Taman kada povjerujem da je top, Saibari me slabijim nastupom prisili da još jednom razmislim. Može li on danas igrati u prvoj momčadi Bayerna? Ne može. Tjelesno je moćan, ali ako ode u Englesku, tamo su svi moćni... Lider je nešto drugo. Osoba koja uvijek igra dobro, u odličnoj je kondiciji, pokriva teren, ne radi razliku između utakmica Lige prvaka, prvenstva i kupa, donosi korist u napadu i obrani. Za mene nema dvojbe: taj se čovjek u PSV-u zove Ivan Perišić", hrvatski reprezentativac izašao je kao apsolutni heroj još jedne trofejne sezone u inventuri Rafaela van der Vaarta.
Ova mini polemika osvježava u pamćenju debatu koju su 2020. godine na navijačkim stranicama vodili članovi Bayernove navijačke obitelji. Ivan Perišić je osvojio tri trofeja u dresu bavarskog diva - i ostao uskraćena za još tri, koja je Hansi Flick u naletu osvajačke groznice ubrzo isporučio klubu - ali su Hoeneß i Rummenigge na kraju sezone ipak odbili otkupiti njegov ugovor od Intera.
"Često se u našim razgovorima naglašava da je Thomas Müller najpodcjenjeniji igrač na svijetu, ali činjenica da se gotovo svi Bayernovi navijači slažu oko toga sugerira nam da s našom logikom zapravo nešto nije u redu. Bliže je istini teza da je Ivan Perišić najpodcjenjeniji igrač desetljeća", nadmudrivali su se tih dana blogeri sa stranice ‘Bavarian Football Works‘, teško se mireći s rastankom od krilnog napadača. Za kratkog boravka u Münchenu Perišić se, uglavnom ulazeći s klupe, brzo pretvorio u ozbiljnog izazivača za dres bitno mlađem Kinglsleyu Comanu. Za svakih 97 minuta provedenih na terenu isporučio bi gol ili asistencijuj.
Negdje u zaglavlju raskošne karijere 37-godišnjeg šampiona zaista bi moglo stajati ‘najpodcjenjeniji veliki nogometaš svojeg vremena‘, jer Perišićevo je putovanje od transfera u Sochaux u tinejdžerskoj dobi sve do veteranskih godina bilo obilježeno usponima, padovima i novim još impresivnijim uzletima. Na klupskom planu stvari često nisu tekle glatko: u potrazi za minutama i statusom standardnog reprezentativca Perišić se svojedobno evakuirao iz Dortmunda na nagovor tadašnjeg izbornika Igora Štimca, a poslije je iz klinča s Antoniom Conteom u Interu izlazio kroz posudbu u Bayern, ali iz svakog takvog karijernog škripca vraćao se moćniji.
Od 2011. godine i prvog dana među ‘vatrenima‘, nacionalna momčad bila je utočište i sanatorij za igrača kojeg nisu mazili ni suparnički igrači, ali niti klupski suigrači. Na Bayernovu treningu mu je tako Alvaro Odriozola neopreznim startom slomio gležanj i osigurao operativno fiksiranje kosti vijcima. no samo šest tjedana kasnije Perišić se vratio treningu. Sljedeća teška ozljeda, lom križnih ligamena koljena u rujnu 2023. godine, u velikoj većini slučajeva značila bi uvod u oproštaj od ozbiljnog nogometa. Sa navršene 34 godine nogometaši se sve teže nose s ‘korozijom‘, van der Vaart iz uvoda teksta u toj dobi više nije bio dovoljno dobar za Real Betis pa je još malo rekreativno španao za Midtiylland, ali Perišić je neka drukčija sorta. Na teren se vratio kao Robocop, izrezan kirurškim skalpelima, ali sasvim dovoljno pokrpan da u velikom finalu karijere PSV Eindhovenu donese dvije titule prvaka zaredom.
Ovaj veliki finale karijere, naravno, uzmite s rezervom, više kao stilsku figuru, jer Perišićeva glad za nogometom i njegov stabilan rejting gore u klupskoj orbiti otkrivaju nam da ćemo Omišanina na velikim pozornicama gledati i nakon 2027. kada mu istječe posljednja godina ugovora sa šampionom iz Eindhovena. Već na kraju prve sezone u Eredivisie, obilježene brutalnom individualnom statistikom (16 golova u 35 nastupa) oko kluba i igrača počeli su obilaziti neki davni fanovi. Barcelonu i Hansija Flicka je zanimalo kakvi su izgledi da Perišić pristane na cameo ulogu, ali su kasnije wing-back poziciju popunili mlađim Joaom Cancelom. Talijanski su mediji zimus pisali kako je s istom idejom na vrata crveno-bijelih pokucao i Inter, tražeći sekundanta Federicu Dimarcu na lijevoj strani igrališta.
Svaki od ovih lovaca na Champions league trofej lako bi udvostručio Perišićevu plaću, koja prema napisima iz nizozemskog tiska iznosi 500 tisuća eura godišnje, ali dojam je da plaća u ovoj fazi Perišićeve karijere nije na vrhu popisa prioriteta. Dramatičnu povišicu on je izborio onog trenutka 2022. kada je pet milijuna eura, koliko je zarađivao u Interu, praktično udvostručio prijelazom u ‘spurse‘. Prvi operativac ‘nerazzurra‘ Beppe Marotta očajnički je pokušavao zadržati nogometaša, koji je upravo bio odigrao sezonu karijere i na oproštaju sam sredio Juventus u finalu Coppa Italije (4-2 uz dva Perišićeva gola u produžecima), ali na kraju je morao priznati da u toj utrci ne može pratiti Tottenham.
I bez Intera u blizini Perišić se vratio po Juventus 2025. godine kao strijelac za PSV u dvobojima Lige prvaka. U Eindhovenu je u startu osigurao minutažu, izborio status lidera i mjesto u navijačkim srcima. Putem je Perišić do daljnjeg zacementirao mjesto u planovima Zlatka Dalića jer boljeg igrača za lijevu stranu igrališta nema ni na obzoru, a kamoli u rosteru. Onaj logični konsenzus javnosti prema kojem Luka Modrić i Ivan Periišić nakon Svjetskog prvenstva trebaju odjahati u suton i osloboditi mjesto mlađima odjednom više nije tako logičan. Ne šaljete, naime, u mirovinu preko reda najboljeg igrača šampionskog PSV Eindhovena...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....