Tuchelov nogomet ‘zabavlja ljude u pubovima‘! Evo kako je Engleska od dosadne postala - uzbudljiva

Pomislio sam tijekom drugog poluvremena ‘ovo bi moglo biti zabavno ljudima u pubovima‘. Premda sam se malo znojio zbog rezultata, bilo je dobro vidjeti kako uporno kreiramo i kreiramo, grabimo prema cilju, osvajamo u valovima prvu i drugu loptu, neočekivano se Thomas Tuchel u analizi dvoboja s Hrvatskom zaustavio pred činjenicom da je Engleska za promjenu na Svjetsko prvenstvo stigla raspoložena za party. Na startu Mundijala tako se dobro zabavljala da su se putne runde u engleskim pubovima vrtjele dugo nakon zvona za posljednju narudžbu.

Dan nakon startne pobjede engleska javnost fascinirana je naglim preobražajem nacionalne momčadi. Ta je javnost, naime, navikla ‘tri lava‘ ispraćati na put tabloidnim bubnjanjem o nogometu kjoi se vraća kući, ali na kraju balade nogomet bi ostajao povlasticom zemlje domaćina, a kući bi se prerano vratili Englezi. Generacije velikih nogometaša promarširale su međunarodnim pozornicama kao mundijalski ukras otkako je momčad pod vodstvom Alfa Ramseya 1966. osvojila prvu i posljednju titulu svjetskog prvaka. Kroz sljedećih 60 godina u najboljem slučaju stigli bi Englezi do polufinala Mundijala ili finala Eura, ali pritom bi rijetko uživali u zabavi. Na trenutak bi se u Paulu Gascoigneu, ili Davidu Beckhamu, ili Wayneu Rooneyu, razigrao nogometni genij, no taj bi žar ugasnuo prije kraja turnira.

CHARLOTTE WILSON Getty Images Via Afp

Može li Sjeverna Amerika 2026 biti prekretnica? Englezi žele vjerovati da bi se u stvarnosti mogao realizirati luckasti filmski scenarij u kojem oni profitiraju iz neprincipijelne koalicije s najdražim neprijateljima - naime, Nijemcima. Vrhunac ovog tradicionalnog suparništva nekad bi se ogledao u novinskoj satiri. Pitanje: što bi od nas Engleza ostalo da nemamo smisao za humor? Odgovor: Nijemci.

Vremena su se, međutim, promijenila, a dvije vječno zaraćene nogometne velesile počele su razmjenjivati najveće dragocjenosti. Prvi su ruku suradnje pružili Nijemci u onom trenutku kada je Bayern odlučio da mu za sljedeći veliki iskorak treba Harry Kane, stroj za golove na tragu Gerda Müllera. Poslovično oprezni na transfernom tržištu, Nijemci su prije tri godine razbili blagajnu plativši za napadača 100 milijuna eura. Umjerena je ocjena da je rezultat impresivan, jer Kane je za početak blistavu karijeru napokon nadogradio trofejima, a još je važnije da je golgeterskku letvicu sa 61 pogotkom za klub u minuloj sezoni pomaknuo na granicu donedavno rezerviranu samo za Lea Messija i Cristiana Ronalda. Ako tražite ‘krivca‘ zašto Kane ovog ljeta napada titulu svjetskog prvaka s Engleskom, ne morate tražiti daleko. Bayernovi otisci prstiju su posvuda po Tuchelovoj svlačionici.

RICHARD PELHAM Getty Images Via Afp

Drugi krak ove razmjene vodi nas do Thomasa Tuchela, 52-godišnjaka koji je već dugo na glasu kao ‘nešto posebno‘ u trenerskom svijetu. Ono što je šefove FA-ja u startu moralo zbunjivati jest podatak da se Tuchel nije predugo zadržavao na klupskim adresama, iako je trofeje osvajao svuda, od Borussije Dortmund do PSG-a, preko Chelseaja do Bayerna. Pratio ga je imidž nogometnog ekscentrika teškog za suradnju. U domovini nikad nije postao ‘liebling‘ njemačkog tiska, ali niti igrača. U Bayernu je, kažu, zaratio s Joshuom Kimmichom, a u Parizu se prema distancirano držali i mediji i najveće zvijezde u svlačionici. Jedino mjesto na kojem se od prve osjećao kao doma, otkrit će u razgovoru za The Guardian, bio je - London. Na Stamford Bridge je sletio u sezoni pandemije i nakon samo četiri mjeseca boravka isporučio - Ligu prvaka.

"Zemlja, humor, način života. Sve mi je u Engleskoj leglo od prve. Uživao sam dok sam na biciklu upoznavao London, njegove knjižare i coffee shopove. Uživao sam u Premier ligi. Danas kada letim u London, kažem svojima da idem svojoj kući u London", objasnio je Tuchel.

Anglofil na klupi engleske reprezentacije bio je svojedobno i Sven-Goran Eriksson, nešto manje zagrijan za britansku kulturu kasnije je bio Fabio Capello. Zajedničko dvojici inozemnih izbornika jest da nisu uspjeli vratiti naslov svjetskog prvaka. Trebaju li Englezi vjerovati da Tuchel posjeduje ‘ono nešto‘ što dvojica velikih prethodnika nisu imali?

Tuchel je na terenu metodičar, taktički perfekcionist. Kamerama je promaklo, ali nije reporterima da se za vrijeme utakmice oštro otresao na vratara Jordana Pickforda jer se nije držao naputaka o ‘build up‘ igri. Kada je Pickford na sugestiju s klupe odmahnuo rukom, stigla je odsječna zapovijed: činit ćeš ono što sam ti rekao! Generalno, svlačionica je s Tuchelom ipak pozitivno kliknula, a Kane je u komentaru pobjede protiv ‘vatrenih‘ izborniku pripisao ključnu ulogu za preokret na startu drugog poluvremena.

RICHARD PELHAM Getty Images Via Afp

"Rekao nam je da skinemo okove, da se smirimo i krenemo ispočetka. Pitao je: što je najgore što se može dogoditi? Da izgubimo utakmicu, zar ne? Pa ‘ajmo je onda barem izgubiti na svoj način. Pokažite svijetu tko možemo biti", otkrio je kapetan sadržaj nadahnutog motivacijskog govora. Englezi su se nakon toga razletjeli terenom pokazavši da bi ovo zaista moglo biti veliko ljeto za engleski nogomet i - ugostiteljstvo. Vlasnici pubova trljat će ruke uz ovakve predstave reprezentacije...