Ukupno je 2026. godina ogroman izazov za Vatrene, a nakon Mundijala slijedi redizajn reprezentativne grupe, vjerojatno i novi izbornik. Zato će biti važno kako će se pristupiti snažnoj konkurenciji jakog, ali ipak ne presudnog turnira.
Nije trebalo četiri izdanja Lige nacija kako bi se shvatilo da je taj UEFA-in turnir brzo dobio tretman prioritetno natjecateljskog pristupa. U tom smislu promjena stava našeg izbornika Zlatka Dalića, u početku otvorenog kritičara tog turnira, potvrda je takvog općeg promišljanja i u svim reprezentacijama. Poglavito onima koje se nalaze u elitnoj A skupini, a koje su u prilici boriti se za naslov, medalje, postolje i posljedično uživati u trofejnom tretmanu. UEFA je pogodila format koji je zamijenio jalove i malo kome zanimljive prijateljske oglede te pružila europskim selekcijama priliku i veliku motivaciju i izvan tradicionalnih kontinentalnih i svjetskih prvenstava. Nije nevažno, naprotiv, kako je UEFA osigurala i novi financijski kolač za saveze, te je svakome stalo da u natjecanju napravi što bolje rezultate.
Hrvatska treba osvježenje
Ono što je, međutim, bitno razlikovati unutar reprezentativnih natjecanja jest hijerarhija važnosti. Svjetsko i europsko prvenstvo ostaju ključne etape reprezentativnih misija. U tom kontekstu Liga nacija i u svom petom izdanju nudi jasnu opciju svakom sudioniku da turnir iskoristi onako kako smatra strateški najboljim u hodogramu prema idućem ili idućim velikim turnirima. Jedna od reprezentacija kojoj predstoji značajna rekonstrukcija nakon SP-a 2026. jest upravo Hrvatska. Ona je u proteklih sedam godina povezala dva Mundijala i Ligu nacija s natjecateljskim vrhuncima: finale u Rusiji 2018., treće mjesto u Kataru 2022., finale Lige nacija 2023. Vatrene je u tom senzacionalnom pohodu vodio izbornik Dalić, a naslovne role pripadale su veteranima, od kojih su do danas ostali simbol Luka Modrić, pa Ivan Perišić, Andrej Kramarić, Mateo Kovačić i potom red mlađih koji već imaju iskustva par velikih turnira. Sasvim je logično da je aktualna grupa igrača, koji su odlično odradili kvalifikacije, ona koja će imati priliku u SAD-u potvrditi VIP status Hrvatske. Mundijal 2026. za neke je završna reprezentativna misija, iako ovog trenutka ne bismo stavili ruku u vatru da će itko od veterana, uključujući onog koji je u petom desetljeću (Modrić), doista reći da zaključuju eru u Vatrenima. U eteru struji ta dvojba i oko Dalića, iako je sam kazao još prije pola godine kako će sa trećim Mundijalom svoje, rezultatski impresivne, izborničke ere ponosno zaključiti svoju reprezentativnu misiju.
Neovisno o tome što tko individualno promišlja u kontekstu reprezentativne jeseni, ostaje činjenica da Hrvatska treba osvježenje jer je igrački kadar prilično ostario. Uz to je u strukturi kadra pozicijski u neravnoteži, što se prioritetno prepoznaje u manjku tehničke kvalitete i fizičke moći napadačkog dijela. No, ukupno gledano, reprezentacija treba resetiranje, dakle ne samo u izboru aktera nego i u načinu igre, pristupima s kojima će se kompenzirati deficiti, prije svega na planu brzine. U tom smislu se na idućem Mundijalu ne mogu očekivati značajne promjene, ali se nakon toga one nameću kao nužnost u kontekstu pripreme za EP 2028. i SP 2030. Eto, Liga nacija 2026./27. logičan je okvir da se provede strateški planirana priprema za najvažnije (i najisplativije) velike turnire...
Hrvatska je u Ligi nacija kroz četiri izdanja prošla put od teških poraza i frustracija do finalnih razina te je kroz nadmetanje s najjačim selekcijama Europe potvrdila pripadnost elitnoj skupini. Peto izdanje je kroz ždrijeb Vatrenima namijenilo iznimno zahtjevnu skupinu, u kojoj su dva svjetska prvaka (idući domaćin EURA Engleska, idući domaćin Mundijala Španjolska) i objektivno autsajder Češka. Tradicija međusobnih dvoboja ukazuje da je Hrvatska u 11 nastupa s Englezima, i isto toliko sa Španjolcima, upisala po tri pobjede, ali je natjecateljski bila (povijesno) važna samo ona s Otočanima u polufinalu SP-a 2018. Španjolci su nas eliminirali na EP-u 2012. i 2024., svladali u finalu Lige nacija 2023. Englezi su bili bolji od Hrvatske na EP-u 2004. i 2021., eliminirali na putu prema jedinom propuštenom Mundijalu 2010. i u Ligi nacija 2019...
Na stranu tradicije, činjenica je da su Španjolska i Engleska dvije velike reprezentacije, koje su tretirane među favoritima za idući naslov svjetskog prvaka. I činjenica jest da nam je u susretima s te dvije reprezentacije jako teško nametnuti "svoju" igru. Prije svega spuštanje ritma, odnosno smirivanje intenziteta igre, u čemu su svakako viših razina nego Hrvatska. Češku su Vatreni preslušali u kvalifikacijama za SP i realno su favorit za pobjedu i u LN-u. Već bi se uspjehom protiv Čeha Hrvatska statusno osigurala kao dobrodošla članica elitne A skupine LN-a. Što je u suštini i temeljni natjecateljski cilj svakog tog turnira, a sve iznad toga uvijek je veliki plus za Vatrene.
Kakvu onda Hrvatsku očekujemo u jesenskim ogledima? Tu dolazimo do prije spomenute točke strateškog određivanja. Hoće li se samo nastaviti s prioritetom rezultata, pogotovo ukoliko bude natjecateljskog razočaranja na Mundijalu, ili će se šest utakmica LN-a iskoristiti za stvaranje nove vatrene priče, čiji će strateški ciljevi biti EP 2028. i SP 2030.? To, naravno, ne može biti odluka samo jednog čovjeka, recimo izbornika, nego iza nje mora stati HNS i stvoriti ozračje koje će reprezentaciji omogućiti povoljnu atmosferu za težinu tih izazova. Ako ostane "po starom", onda će još dva meča s Englezima, koji će biti suparnik i na startu Mundijala, te još dva sa Španjolcima, biti ogroman izazov, pogotovo na fizičkom planu za aktualnu Hrvatsku. I dodatno zato što je naša javnost uvijek zahtjevna kada su u pitanju očekivanja od reprezentacije. Ukoliko se hrabrije odluči rekonstruirati reprezentativnu zbilju, onda će natjecateljska jesen u LN-u biti još veći izazov, ali tada s ipak razumljivom tolerancijom okruženja prema rezultatima. Pogotovo što će motivacija aktera nov(ij)e ere biti maksimalna energija i time poticati vjeru u novu priču.
Dalić mora donijeti odluku - čim prije!
U toj novoj priči, ponavljamo, ne treba se odreći nijednog aktera starije dobi ili onih koji još ne iskazuju željene iskorake. No, svakako se očekuje ono što je neizbježno i nužno, a to se zove, po onome što Hrvatima i nije baš milo, reforme.
U tom smislu pitanje kormilara novog kursa prioritetno je riješiti čim prije. Hrvatska ne može čekati epilog Mundijala i onda odluku Dalića hoće li nastaviti ili otići. On to mora već sada prelomiti kako bi HNS imao dovoljno vremena, ukoliko se odluči na odlazak, odabrati novog izbornika. I posljedično omogućiti nasljedniku da može strateški planirati i pripremiti što mu je činiti na jesen. Počevši od Lige nacija i vrlo teških suparnika, te još težih reseta reprezentativne priče. Činjenica jest da i Slaven Bilić, kojeg je vrh HNS-a označio kao prvog kandidata ako ode Dalić, neće moći još dugo činiti ono što sada čini, a to je odbijati klupske i ponude drugih saveza koje mu stižu. Novinarski se zabavlja, ali zato jer je to odmak od težine trenerske profesije i način da ugodno troši vrijeme dok čeka novi, kudikamo emotivno (Hrvatska) ili (klupski) isplativiji trenerski izazov...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....