Može se raspravljati o dobrim aspektima prvog i lošim aspektima drugog poluvremena, no sukus priče lako je dohvatljiv i glasi ovako – Engleska je u ovom trenu bolja momčad od Hrvatske i zorno je to pokazala. Rezultatom možda više nego nekom izraženom maestralnom igrom, ali uzmemo li u obzir sigurnost i kontrolu Tuchelovih izabranika nakon vodstva 3:2, dakle čitavo drugo poluvrijeme, uopće nema potrebe tražiti mane u na kraju uvjerljivoj pobjedi Tri lava.
Engleska je bolja momčad jer, nadasve, ima Harryja Kanea, jedinog centarfora na svijetu koji istovremeno može zabiti dva pogotka, spuštati se na 20 metara od svojih vrata i dijeliti lopte preko cijelog terena, te u završnici utakmice praktički na gol-liniji spasiti pogodak. Svestranost mu je drugo ime, Harry Kane apsolutni je unikat među “devetkama” diljem kugle zemaljske i što se prije pomirimo da za takvog igrača nema lijeka, to će biti lakše prihvatiti poraz. Tražimo li, mimo prvoloptaških, dodatne razloge zašto se Engleska pokazala stepenicom iznad, dovoljno je natuknuti da Thomas Tuchel ima luksuz s klupe uvesti igrače kao što su osvajač Europske lgie Morgan Rogers, prvak Engleske Bukayo Saka i prvak Španjolske Marcus Rashford, čovjek koji je stavio “točku na i”.
Mogli smo u početnim minutama biti blago (i ugodno) iznenađeni igrom Hrvatske – obrana s tri, odnosno pet braniča spuste li se Perišić i Stanišić, možda je nekome sugerirala igru u dvostrukom bloku i potpunu orijentaciju na kontre. Krenulo je, ipak, uvjerljivim visokim presingom, u kojem su ogromnu ulogu igrali bivši dinamovci Petar Sučić i Martin Baturina, dvojac koji je kreirao prvi pogodak i koji nas uvjerava da će u budućnosti nositi reprezentaciju, paralelno izrastajući u istinsku klasu. Taj visoki presing zavidnog intenziteta nije dugo trajao, no dok je bio na snazi, Englezi nisu mogli preći svoju polovicu. S druge strane, igra s loptom u posjedu nije se bitno promijenila od onoga što gledamo dugi niz godina i Englezi su na nju bili dobro pripremljeni.
Posebno je, pak, upadljiv potez Zlatka Dalića 20 minuta nakon primljenog pogotka za 2:3. U igru je poslao Matanovića i Marca Pašalića, pritom je naš “Amerikanac” ušao umjesto Luke Vuškovića. Krilni napadač umjesto stopera. Zbilo se to u 66. minuti, daleko od razdoblja u kojem je nešto izgubljeno ili u kojem se ne može vjerovati da će kakva-takva igra prema naprijed rezultirati i trećim izjednačenjem. Izbornik Dalić, nerijetko smatran nepopravljivim “ziherašem”, u relativno ranoj fazi i pri vrlo živom rezultatu rekao je – sve ili ništa!
Naznaka je to drukčijeg Dalića od onog koji je, kad je posljednji put na velikom natjecanju (iz)gubio od Engleza (1:0, Euro 2021.), također na otvorenju turnira, mijenjao po principu pozicija za poziciju. Vlašić za Brozovića, Brekalo za Kramarića, Petković za Rebića – tako je izgledao tadašnji hodogram pri minusu kontra Lavova, s blagom naznakom dodatne ofenzive tek u 85. minuti, kada je Mario Pašalić zamijenio Kovačića. Čak i na otvorenju idućeg Eura, kada su Španjolci imali ružnih 3:0 na poluvremenu, svaka je izmjena izvršena po sličnom principu: Perišić za Budimira, Mario Pašalić za Modrića, Luka Sučić za Kovačića, Petković opet umjesto Kramarića...
Znači li to da ćemo na ovom Mundijalu gledati “ziheraša” sklonijeg riziku? Možda nam to pokažu već Panama ili Gana, premda bi bilo bolje ostati pošteđen odgovora, jer to bi značilo da Vatreni neće morati loviti rezultat. Uostalom, razlog onakve izmjene uvijek može biti priznanje pogreške jer je ponudila povratak u staru formaciju. Oni koji iz jednog detalja vole maksimalno proširiti poglede mogli bi se zapitati i je li Dalić okuraženiji ususret mogućnosti da se radi o zadnjem, velikom mu natjecanju na klupi reprezentacije, pa računa da nakon ostvarenja za vječnost nema što izgubiti. Neizvjesnost oko nove suradnje upućuje na to da će odluka ovisiti prvenstveno o (ne)uspjehu na Mundijalu i statusu senatora, prije svega Luke Modrića.
No, manje bitno, o tom potom, jer u budućnosti koja stiže već idućeg tjedna nameću se mnogo važnija pitanja. Jesu li obrambeni prekidi rak-rana Vatrenih, gubimo li u ofenzivnom dijelu previše boravkom Joška Gvardiola na stoperu, je li Hrvatska i dalje, kao nekada, u stanju uzdizati se iz “pepela” i koliki su dometi obrane za koju smo se najmanje brinuli, a ipak primili “poker”? Neka su to od otvorenih pitanja, pritom prvo ulijeva strah u kosti. Za utjehu, u postavi Paname koja je istrčala kontra Gane ne nalazi se nijedan igrač, izuzev vratara, viši od 188 centimetara...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....