Ovo je zlatna era španjolskog nogometa. Reprezentacija je prvak Europe i svijeta, pobjednik Olimpijskih igara. Ženska reprezentacija je prvak svijeta, a njena mlađa selekcija je upravo osvojila svjetski naslov. U omladinskim kategorijama muški su prvaci Europe i stalno dominiraju, djevojke su krenule njihovim stopama...

Španjolska je upisala 40. uzastopni pozitivni rezultat protiv Hrvatske. Predvođena je Lamineom Yamalom, koji je sa 19 godina upisao 35 nastupa uz 10 pogodaka i 14 asistencija. U posljednjih osam nastupa za Barcelonu i reprezentaciju postigao je čak 11 pogodaka uz 5 asistencija...

U Sevilli je ta reprezentacija, vrijedna 1,33 milijarde eura, potpuno nadigrala 434 milijuna procijenjenu Hrvatsku. Rezultat od 4:1 mogao je biti bitno izraženiji u korist domaćina.

Je li se u odnosima dvije momčadi na stadionu Pizjuán, gdje status legendi uživaju Davor Šuker i Ivan Rakitić, dogodilo nešto posebno i neočekivano? U ovom mileniju sa Španjolskom se igralo u 9 navrata, i upisano je 7 poraza uz 2 pobjede. Gol-razlika je 24:9, dakle u prosjeku su Španjolci Vatrenima postigli 2,7 gola..

Uzimajući gore navedene objektivne pokazatelje, imamo već dosta argumenata za zaključak da se ništa posebno nije dogodilo. S manjom dozom ironije mogli bismo kazati da je postignut napredak, jer je u posljednjem gostovanju, 2018. u Elcheu, Hrvatska kao svježi viceprvak svijeta inkasirala 6 pogodaka. Uz to, ovaj put je postignut pogodak, a treba podsjetiti da su Španjolci od SP-a dobili gol samo protiv Belgije (SP) i prije nekoliko dana u Londonu (2) od Engleske...

Slaven Bilić

JAVIER SORIANO Afp

Zašto je onda u Hrvatskoj, kako u reprezentativnom taboru tako i u široj javnosti, a da o medijskoj ne govorimo, atmosfera depresije? I to pored činjenice da su Španjolci u top ritmu i kontinuitetu kvalitete, a Hrvatska u očitoj silaznoj putanji jedne fantastične generacijske ere (2 medalje) i nužnosti suočavanja s imperativom rekonstrukcije reprezentativne priče. Hrvatska je i u najboljim vremenima gubila od Španjolaca, kao što se u proteklim godinama "ere trofeja" teško nosila sa ritmom povezanih utakmica unutar jednog tjedna. Je li logično, i pored pobjede u Češkoj, odmah stvarati ikakve tehničko-taktičke zaključke o Bilićevoj misiji na temelju jedne od slabijih predstava Vatrenih? Naravno da nije logično, ali je tipično "hrvatski", izmjenjivati mišljenja od danas do sutra.

Jedino zapravo neočekivano je, pogotovo za profesionalne promatrače zbivanja, kako se čudom čude inferiornosti Vatrenih u Sevilli. Uzmemo li samo posljednje četiri godine, Hrvatska je od prvih 15 u rejtingu FIFA pobijedila tek Francusku i Nizozemsku (Liga nacija), te Maroko na SP-u u Kataru. Svoje je natjecateljske uspješnosti gradila predvođena najkvalitetnijim igračima na čelu s Modrićem i Perišićem, koji su već u Kataru bili veterani (37, 33). Oni i danas djeluju tehnički najkvalitetnije, ali su četiri godine još stariji veterani.

Bilić na potezu

Kao što je reprezentacija, u prvom Bilićevom turnusu, najstarija u Europi. Uvjetno rečeno, neočekivano se može smatrati i to da je Bilić krenuo sa "svima" iz prethodne, po mnogočemu, ere prošlosti. Kažemo uvjetno, jer je izbornik najavio da će svima pružiti priliku da se pokažu u rujnu, sukladno "nenormalnom" ritmu 4 utakmice u 11 dana. I to sa suparnicima (Španjolska dvaput, Engleska) koji su uvijek vrlo teški Vatrenima, a pogotovo u ovom razdoblju njihovih iskoraka i hrvatskih "silazaka". Bilo bi logično da Slaven Bilić u listopadu već povuče prve selekcijske i ine poteze u kontekstu nastupa na Euru 2028. i revitalizira povjerenje u viziju koja će donijeti vrhunac na tom turniru...

Jedan od ključnih pristupa (rješavanja problema) na tom putu bit će učvršćivanje već odavno porozne vatrene defenzive. Simbolika tog problema je viđena baš u Sevilli, gdje je Hrvatska primila gol već u 2. minuti. Nije stvar u tome, koliko u dinamici te akcije. Španjolci su, naime, krenuli sa centra i uz 25 uzastopnih dodavanja, bez da Vatreni taknu loptu, pogodili mrežu Livakovića. To je, hajdemo reći, dominantnost španjolske tehnike i brzine dodavanja, ali problem Hrvatske koji se pokazao jest u tome da su od tih 25 dodavanja samo 3 bila na njenoj polovici! Dakle, izigrani su kroz prethodne kretnje u posjedu, bez odgovora kroz agresivnost i dupliranje, što je u brojčanoj prednosti (9 plus golman na 4 domaća) minimum taktičke discipline. Pogledamo li drugi gol, taj obrambeni nered je još očitiji. Kad Yamal izvodi korner i dodaje igraču očekujući povratnu (i dobio ju je), u blok ide sam Kovačić, dok su svi ostali igrači (9 njih) plus Livaković u zoni peterca. Pored te mase i 3 domaća igrača, Španjolska je poentirala glavom!

Stavimo na stranu razliku u kvaliteti dvije reprezentacije, koja definira odnose na terenu (i rezultat), za Hrvatsku je ključno shvatiti da takve obrambene greške nisu plod (isključivo) suparničke moći, nego prije svega vlastitih propusta. Što su jači suparnici, oni to samo lakše kažnjavaju. Češka je to učinila jednom, Španjolci četiri puta.

Slijedi tako i problematičnost obrane u golmanskom kontekstu. Dominik Livaković, kad je u formi i kontinuitetu, odličan je pozicijski vratar, osobito dobar u srazu 1 na 1 sa suparnikom. No, i tada, a pogotovo kad nije u formi, Livaković uglavnom linijski djeluje. Izostanak njegovih izlazaka i na uobičajene centaršuteve u peterac potiče nesigurnost obrane.

Što, naravno, nije alibi braničima koji iskazuju dekoncentraciju u čuvanju suparnika (zonski pogotovo). Stalne mijene posljednje (obrambene) linije samo jačaju te nesigurnosti. Uspješniji treneri uvijek će kazati da im je obrana najstandardnija priča i da je mijenjaju samo u nuždi. Hrvatska je u tom kontekstu previše mijenjala igrače i pristupe. Treba li onda čuditi da u izostanku uigranosti, automatizma, ona ostavlja bekove jedan na jedan sa protivničkim krilima? Najlakše je kazati Yamal je prošao Gvardiola, ali je najtočnije ono što je upravo Gvardiol izjavio (prilično iritiran), a to je da izostaju dupliranja. Problem je to i sa slabijim suparnicima, a kamoli za klasama kao Yamal...

Josško Gvardiol

JOAQUIN CORCHERO Dppi Via Afp

Navedene slabosti defenzivnog bloka, tehnički gledano, a to je dobra vijest, su rješive. Koncentracija, dupliranje, automatizmi, plića formacija, golmanska istrčavanja, sve je to podložno poboljšanju kroz rad, hrabrije izbore i jasnije vizije što se kroz određeno vrijeme želi postići. To ne znači da će Hrvatska protiv Španjolske, Engleske, Francuske ili Portugala biti nadmoćnija. To znači da će biti konkurentnija, ako se budu ispunjavali logični tehničko-taktički zadaci. Što znači da će imati više šansi ostvariti pozitivan ishod s kvalitativno jačim suparnicima, odnosno lakše će doći do pobjede sa suparnicima svoje klase. Naposljetku, to znači da ukoliko suparnik opet bude bolji, neće sebi imati što predbacivati, odnosno žaliti kako inferiorno izgledaju.

Hrvatska se, i tabor reprezentacije i javno okruženje, mora suočiti sa činjenicom da Vatreni nisu više snažni kao u prethodnoj eri. To je prvi korak da bi se normalnije mogla početi graditi nova priča sa ciljem da Vatreni budu natjecateljski u iskoraku. Svako forsiranje uvjerenja da je to i dalje tako, porozna je obrambena argumentacija. Kao i aktualna obrana Vatrenih...