Na prste jedne ruke mogu se nabrojati seniorske utakmice koje u nogama ima Anđelo Šutalo, ali takvo što se uopće ne bi reklo za ovog 19-godišnjaka koji je ovog ljeta ispod radara stigao iz Dinama u Hajduk. Sada je baš simpatično što se tada zapravo i nije znalo je li on pojačanje za A ili B ekipu Bijelih, nije nikome bilo kristalno jasno gdje će participirati. Iz ove perspektive je to zaista smiješno, jer je jasno da on u kadru s ovakvim krilima i ozlijeđenim Brajkovićem ima svoje mjesto. I apsolutno će imati minutažu. I još će se za njega čuti. Nećemo mu stavljati nikakve dodatne etikete, ali dovoljno mu je što je na predstavljanju uz Marka Livaju dobio najgromovitiji pljesak. Solidan hajdučki početak, zar ne?
Pritom, jedino što je više mogao napraviti u dvomeču protiv Žalgirisa jest da zabije gol. U dvije utakmice ima dvije asistencije: jedna je bila za Dalissona, a druga za Melnjaka. U međuvremenu je protiv Istre mogao i zabiti, a svakako mu se piše pred asistencija za gol Livaje jer je Kolić Šutalov šut odbio na nogu kapetana Bijelih. I sad bi se samo mogli zapitati koliko je već do sada Šutalo mogao pomoći Hajduku da nije bilo onog Eura U-19 zbog kojeg je ovaj polivalentni napadač propustio cijele ljetne pripreme s Bijelima. No, čim smo ga na toj sceni vidjeli, pisali smo kako mu neće biti potrebno dugo vremena da se Garciji nametne za ozbiljnu minutažu. I drago nam je da smo bili u pravu. Samo, rekao je odmah Urugvajac da sa Šutalom treba oprezno. Momak je tek zakoračio u seniorski nogomet, a zapravo je samo on sam "kriv" što se to ne vidi na izvedbama. Kod njega ti ne vidiš strah, a iz očiju mu isijava nekakav sjaj, želja i apsolutna prisutnost. I zato će sigurno igrati kod Gonzala Garcije. Donio je onu neopterećenu, dječačku energiju i čovjek je koji u svaki duel i na svaku loptu ide sa sto posto, ma i više. I to je kod njega, recimo, upečatljivije no što je kod tri godine starijeg Marina Šotičeka, kojemu je Poljud također klicao na predstavljanju.
Kako i ne bi, kad je već u Litvi pokazao da Bijeli napokon imaju krilo koje liči na krilo. I dok je u prvoj utakmici baš on bio taj koji je sve pokretao, zabio gol koji je poništen, doveo do dva jedanaesterca, njegovu je ulogu na Poljudu preuzeo baš Šutalo. Šotiček, pak, jest bio nešto tiši u nastavku, ali ima razmišljanje krila. Ima glavu koja će svaki put ići direktno na igrača i napadati jedan na jedan. Pa taman i da ga se koji put pročita, kao što i jest bio slučaj, takav pristup je osvježenje za Hajdukov kadar. I već je nakon par utakmica postalo jasno da će mladi hrvatski reprezentativac igrati veliku većinu utakmica za Bijele i da će imati veliku minutažu. Od te konstatacije uopće ne treba bježati, ma koje krilo stiglo na Poljud narednih dana, što se najavljuje.
Zapravo, može se komotno o Šotičeku i Šutalu pričati u paketu. Oni su još dodatno oplemenili Garcijinu frazu "Đong gajs". Ta je grupacija momaka već do sada bila jako brojna, a sad je pojačana dvojicom nogometaša koji se ne boje, nadiru i naprosto imaju ono nešto što je Bijelima toliko nedostajalo. Lako čak i za to što se već pojavljuju u statističkim kolonama. Puno je važnije što su pokazali da mogu biti pokretači Bijelih i kako sad stvari stoje mogao bi se Garcia na Šutala i Šotičeka dugoročnije osloniti kao prve izbore u konkurenciji Bambe i Hurama.
Kako sad stvari stoje, ponavljamo. Jer, uvijek ima i ona druga strana medalje mladih igrača, a slovi na oscilacije i toplo-hladne izvedbe. Treba i to očekivati. Treba očekivati i da će se dogoditi utakmica u kojoj se neće moći povezati s loptom... No, o tome hajdučki puk trenutno ne razmišlja. Ne razmišlja jer apsolutno ima dva svoja nova miljenika. A što je još važnije, ono što pokazuju sviđa se i onome tko je najrelevantniji - Gonzalu Garciji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....