Isti je bodovni razmak između Hajduka i Dinama ostao nakon nedjeljnog, siromašnog i teško gledljivog derbija bez pogodaka i bez dobre igre. Nadali su se Plavi da će šestom uzastopnom pobjedom sve okrenuti na svoju stranu i opet uzeti čvrsto stvar u svoje ruke, međutim u tome nisu uspjeli i Splićani su sačuvali velikih sedam bodova prednosti, uz dvije utakmica više.

Nema nikakve slučajnosti

Mnogi su se Dinamovi navijači nadali da će baš derbi biti “ta utakmica” u kojoj će Plavi (napokon) eksplodirati, odigrati dobro, bolje nego dosad i pobjedom unijeti vedrinu u božićne blagdane. Jer, po zakonu velikih brojeva morala se dogoditi “ta utakmica”...

No, od zakona velikih brojeva jače su neke druge zakonitosti. Ne igra Dinamo, naime, gotovo cijele jeseni slučajno ispod željene razine na koju smo navikli posljednjih godina. Nema tu nikakve slučajnosti, nego je stvarnost maksimirskog kluba jednostavno takva kakva jest. Ovaj i ovakav, jesenski Dinamo, koji je ljetos ostao bez udarnog trilinga (Livaković, Šutalo, Ivanušec), na korak je do svojih gornjih limita. I to je jedina istina, potvrđivalo se to iz utakmice u utakmicu, kad je pobjeđivao, te je bodove Dinamo (pre)teško osvajao, igrajući protiv bilo koga. Stoga je i Hajduku za bod u Maksimiru bilo dovoljno samo ispoštivati obrambene zadaće, bez kardinalnih pogrešaka, a pogled prema naprijed ionako Splićane nije previše zanimao.

Dinamov je cilj, zacrtan negdje na pola jeseni, bio prezimiti u Europi i vratiti se u utrku za naslov. Površno gledajući, ostvarene su, recimo, tri četvrtine cilja. Europsko je proljeće izboreno, a serijom od tri prvenstvene pobjede djelimice se “sanirala šteta” u HNL-u i da je u nedjelju pao Hajduk, bilo bi to 100-postotno ostvarenje naknadno zadanoga cilja. Ali, Hajduk nije pao i ostalo je sedam bodova prednosti na strani Splićana, uz dvije Dinamove utakmice manje, ali i sa spoznajom da je u međusobnim dvobojima, bude li to na kraju odlučivalo, Hajduk bolji od Plavih.

Pred Dinamom je zimska stanka u kojoj će morati biti aktivan kako bi napravio kakve-takve temelje da proljeće oboji u plavu boju. Već se potiho, tijekom jeseni, najavilo da će biti promjena u svlačionici, siječanj bi trebao donijeti odgovore o dolascima, ali i odlascima. Neophodno je dovesti pojačanja, ali je neophodno istodobno se i riješiti balasta, nekih igrača koji su definitivno zalutali u Maksimir i samo troše struju i vodu, zauzimajući mjesto talentiranijim, vlastitim igračima, od kojih Dinamo može imati još kakve koristi.

No, postavlja se upit tko će biti taj koji će potpisivati dolaske i odlaske. Nema sportskoga direktora, nema ni člana Uprave za sport, hoće li takve ovlasti, barem privremeno biti u rukama trenera Sergeja Jakirovića? Stratega koji je opasno živio većim dijelom jeseni i na kraju je ipak uspio preživjeti. Odgovore bismo trebali uskoro imati, a neprijeporno je da Dinamo mora promijeniti svoj igrački kod. Prošlo je, naime, vrijeme sporih i statičnih igrača, danas prolaze samo brzi, dinamični i energični nogometaši, oni rade razliku. A u ovom Dinamovu sastavu, takve se može nabrojati na prste jedne ruke...

Odluke za budućnost kluba

Za nekoliko dana održat će se i Skupština kluba, vidjet ćemo u kakvom će ozračju sve proći i što će na kraju biti odlučeno, hoće li se usvojiti novi Statut... A neke će odluke, jasno je to, itekako utjecati i na blisku budućnost momčadi i kluba. Potrebno je što prije utemeljiti strategiju i viziju vezanu uz svlačionicu, jer su već barem dva prijelazna roka prohujala bez konkretne vizije. I to može biti pogubno u dolazećem razdoblju, ne samo za proljetni dio prvenstva, nego i za sljedeću sezonu. Mnogi bi upitnici što prije trebali dobiti odgovore...