Veliku pozornost je privukla informacija koju su ekskluzivno saznale Sportske novosti, priča o povratku kapetana Arijana Ademija u Dinamo. Stotine i stotine komentara vrte se po društvenim mrežama. Velika većina podržava mogući povratak Ademija, što je bilo i očekivano, znamo što je značio za modri klub i kakav je lider bio. Ali, logično, to što plavi klub želi vratiti svog bivšeg kapetana, što su kontakti uspostavljeni, ne znači da će do povratka i doći.
U međuvremenu se pojavila i priča da ga u Trabzonspor želi dovesti Nenad Bjelica, što izgleda sasvim logično, jer bivši trener Modrih zna što bi mu takav igrač mogao donijeti. Uostalom, Bjelica je doveo nesretnog Mislava Oršića, želi i Brunu Petkovića, želi igrače s kojima je u Dinamu napravio rezultat koji je ostao posebno zapisan u klupskim almanasima.
No, idemo pogledati priču iz nekog drugog kuta. Iako je Ademi nebrojeno puta pokazao koliko mu je drag i srcu prirastao Dinamov grb, morao bi u konačnici misliti i o sebi. Da bude jasno, tu ne mislimo isključivo na novac, to smo već napisali. Možda mu je već sad žao što je uopće odlazio u Kinu, možda je svjestan da je pogriješio. I ne samo zbog trenutačne situacije, tijekom koje je od posljednje tri utakmice Beijing Guoana dvije odgledao s klupe, dok je u posljednjoj u igru ušao u prvoj minuti sudačke nadoknade. Naime, još na zimu, u vrijeme rovinjskih priprema, bio mu je ponuđen ostanak u Dinamu, s jasnom opcijom da će i nakon nogometne karijere biti dio kluba. Upisao je trenersku školu, mogao je u plavom dresu igrati još dvije-tri sezone, a nakon toga uletjeti u stožer nekog Dinamovog trenera, malo se učiti zanatu, te danas-sutra postati prvi trener ZG-kluba. Ili biti na nekoj drugoj poziciji, primjerice, sportskog direktora, direktora razvoja nogometa, šefa škole...
Imao je sve moguće opcije na raspolaganju. To obično tako biva u nogometnom svijetu. Predugo je ostao u Dinamu da bi otišao iz kluba, ali u ožujku je ipak otišao. I nekako nam se čini da nije otišao samo zbog veće plaće. Imao je vjerojatno i nekih drugih razloga.
Da, vjerojatno bi mogao biti svjestan da mu taj kineski izlet zapravo i nije bio potreban. Sad se opet vraćamo na priču oko mogućeg povratka. Bi li on za njega bio previše rizičan? Jer, vjerojatno vam je jasno pod kakvim bi pritiskom bio kad bi se vratio. Očekivanja od njega bi sada bila duplo veća. Vratio bi se kao nekakav spasitelj, Mesija...
Ademi je pošten, karakteran, emocionalan čovjek, možda bi mu takva očekivanja preteško pala. Jer, u Dinamu je trenutačno, što pokazuju recentni događaji, turbulentno, negdje i pomalo kaotično. A čak u vrijeme dok je klub bio maksimalno stabilan, on je neke situacije doživljavao duplo emotivnije nego što ih je trebao doživljavati. Stoga, njegov mogući povratak, a što je želja Dinama, kad izbacimo priče oko odštete, plaće, zainteresiranosti Nenada Bjelice ili ljubavi prema Dinamu, ima i onu drugu stranu medalje, koja nije zanemariva. Zapravo, možda je i najbitnija.
Ako bi odlazio iz Kine, možda bi ljubav prema Dinamu mogao zamijeniti pragmatičnošću, logikom, mudrošću, pa bi na kraju ipak mogao otići kod Nenada Bjelice. I tko bi mu mogao bilo što zamjeriti? Dinamo mu je dao mnogo, ali i on je Dinamu dao - sve.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....