Sandro Kulenović novi početak svoje talijanske priče, ovoga puta u dresu Torina, otvorio je na način koji napadačima najbrže mijenja status – golom. Onim koji se pritom pamti i po kontekstu: tek druga utakmica, prvi start i odmah Inter, momčad protiv koje se u Serie A obično broje minute preživljavanja, a ne napadačke prilike. Njegov pogodak pritom nije bio tek smanjenje rezultata, nego trenutak u kojem je Torino utakmicu vratio u zonu neizvjesnosti. Ispalo je da je taj debitantski potpis ostao slatko-gorak, zbog ispadanja iz Kupa Italije (1:2), no, apropos Kulenovića, valja gledati širu sliku...
Akcija je, analizirajmo, bila gotovo školska, gotovo savršena za talijanski nogomet: započeo je napad, a onda je centaršut bez komplikacija, kretanjem između stopera u pravom trenutku i skokom koji je imao i snagu i sigurnost, završio pogotkom. Cijela partija, zaključena golom, mnogo je važnija, i ona je često najkraći put do respektabilnosti. Talijanski komentatori vole reći da se napadač vidi po tome kako napada prostor, ne po tome koliko puta dotakne loptu, a Kulenović je Interu zabio upravo na taj način – golgeterski, gotovo starinski.
Reakcija medija nakon gola, ujedno, nije bila euforična, ali je bila znakovita. U izvještajima najvećih medija “čizme” ponavljaju se slične teze: “fizički prisutan”, “opasan u duelima”, “osjećaj za kazneni prostor”. Nema u tim formulacijama velikih metafora, ali u Italiji takve rečenice znače da je napadač upisan u bilježnicu trenera i analitičara. A to je za igrača na posudbi možda i najvažniji prvi korak – da više ne bude samo ime na klupi, nego opcija koja ima konkretan dokaz na terenu.
Torino je Kulenovića i doveo zbog toga:
– On nije stigao da mijenja stil igre, nego da mu doda čvrstinu i jednostavnost u završnici. Njegov prvijenac Interu sugerira da bi ta suradnja mogla biti funkcionalnija nego što se očekivalo u trenutku dolaska. Jedan pogodak, naravno, ne definira posao, ali definira percepciju, a percepcija u profesionalnom nogometu često odlučuje koliko ćeš brzo dobiti sljedeću priliku. U prijevodu, trener sada ima argument da mu produži minutažu, a napadač je dobio najskuplju valutu početka karijere u novom klubu – strpljenje – reći će nam naši insajderi, bliski igračevu taboru, ali i ideji Torina, koji je, dakle, 26-godišnjaka doveo na posudbu, ali uz obvezu da će ga otkupiti ako “Toro” ostane dio Serie A. Što je realno. Kulenoviću bi se tada aktivirao ugovor na tri godine, a Dinamu bi nakon 500 tisuća eura na ime posudbe pripalo dodatnih tri milijuna eura, uz potencijalne bonuse...
U Dinamu je Kulenović često bio između statusa – nikada potpuno prvi izbor, ali uvijek dovoljno blizu da se od njega očekuje više nego što minutaža dopušta. A Kulenović je to itekako koristio. Serie A mu, barem na startu, nudi jasniju logiku: ako pobjeđuješ stopere u zraku i ako si na pravom mjestu kad lopta dolazi u kazneni prostor, ostat ćeš na terenu.
Njegov gol Interu upravo je ta vrsta poruke, jednostavne i razumljive svakom treneru. I zato ovaj debitantski pogodak ima i širu težinu od jednog statističkog podatka. On je početna točka nove priče – trenutak u kojem napadač prelazi iz faze prilagodbe u fazu očekivanja. Talijanski mediji već su ga upisali kao “profil koji Torinu može pomoći”, a to je u zemlji opreznih procjena zapravo vrlo glasna pohvala.
Kulenović je, dakle, u Torinu debitantski dio odradio savršeno. Sve ostalo, dakle minutaža, status i trajna potvrda, tek trebaju doći. U Serie A, realno, vrata se ne otvaraju talentom nego ponavljanjem, ali Kulenović je protiv Intera za početak dohvatio – kvaku. Navijački forumi, slijedom viđenoga, to i očekuju...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....