Evo što Inter očekuje od Jakirovića! Talijani tvrde da će Dinamu platiti 2,5 milijuna eura plus bonuse

Prijelaz iz juniorskog u seniorski nogomet jedan je od najvažnijih, ujedno i najskliskijih perioda u razvoju igrača. Razlika između te dvije kategorije, realno, je kao dan i noć. Postoje mladi igrači koji su fizički i tehnički ukupno impresivni već sa 16–17 godina, ali objektivno to je razina potencijalnih fenomena u generaciji. Neki se od takvih igrača brzo razviju, recimo Yamal, a neki postupno posustanu, primjerice Ansu Fati…

U našem okruženju mladim je igračima sve teže iskoračiti jer je liga 10 nametnula visoku natjecateljsku razinu ligi koja se smatrala razvojnijom. Kad govorimo o klubu koji igra ne samo za domaće titule nego i što duži proboj u Europi, konkretno Dinamu, teško je očekivati da će se tinejdžeri, ako i dobiju dovoljno prostora, pokazati na željenim natjecateljskim razinama. Dogode se tzv. potencijalni fenomeni naših dimenzija, svojevremeno primjerice Kovačić, kasnije Gvardiol, a u novije vrijeme, recimo, Luka Vušković. Realno, to su više izuzeci koji potvrđuju pravilo da tinejdžeri trebaju kvalitetno i postupno napredovati. Što opet ne znači da će svaki onaj koji ima logičan plan — igranje u drugoj momčadi, posudba na odgovarajuću razinu natjecanja, pa iskorak prema matičnoj prvoj momčadi — uspjeti napraviti i karijerne iskorake. Takvih primjera mladih, i u Dinamu se to jasno vidjelo, ima podosta…

U posljednje je vrijeme kao da opet raste pritisak da mladi igrači iz omladinskog pogona moraju što prije biti dio prvih momčadi. Potaknu to primjeri debija Branimira Mlačića (u ožujku će imati 19 godina) koji nakon 15 seniorskih utakmica dobije ponude milanskog Intera. Mlačić je u prvu momčad Hajduka upao sasvim slučajno, odnosno slijedom okolnosti (ozljede drugih planiranih aktera), ali nije slučajan potencijal koji pokazuje. Usporedo se razvio i drugi sličan scenarij.

Leon Jakirović (upravo navršio 18) i njegovo okruženje iskazali su već prije nezadovoljstvo statusom (vrlo) mladog igrača, odnosno, kako je to medijski prezentirano, “nejasnoćama plana razvoja”. Kad igrač ima 17–18 godina, logičan je plan, u HNL zbiljama, da igra za juniore, a ako postoje preduvjeti (druga momčad, fizički potencijal…) da postupno svladava prve faze u seniorskoj konkurenciji. Zašto bi netko sa 17–18 godina bio u velikom problemu ako još nije prepoznat trenutak da može odmah u pogon prve momčadi? Osim samonametnutog pritiska, vrlo je vjerojatno da uvijek postoje neki interesi, primjerice iz inozemstva, koji osnažuju uvjerenje da u aktualnoj sredini nisu dovoljno cijenjeni. Posljedično raste nezadovoljstvo…

Jakirović je, kako ukazuju izvori bliski Interu, označen kao potencijal koji u perspektivi može postati važna vrijednost. Naglasak je na “može”. Za to, kažu kroničari milanskog kluba, izdvojit će se 2,5 milijuna eura, plus određeni bonusi (ovisno o nastupima za prvu momčad, postotci za transfer i drugo) koji mogu donijeti više-manje sličan iznos. Jakirović će biti dio Primavere (momčad U-19), a bit će u kadru, slično kao i mladi Šibenčanin Dominik Kartelo (u travnju 18 godina), U-23 momčadi koja igra u Serie C. Riječ je o trećem profesionalnom razredu Italije, vrlo zahtjevnoj konkurenciji. Inter je tu momčad prijavio prošle godine, kada se otvorilo mjesto jer je jedan klub ostao bez licence. Uz Inter takvu momčad već su prije formirali Juventus, Milan i Atalanta…

Za Inter, kao i za druge bogatije klubove, investicije u mlade igrače su logične, pogotovo u omjeru ovakvih dimenzija ulaganja i rizika. Na desetak dovedenih mladih neka uspije samo jedan — vraćaju se svi ulozi. Pitanje je, za sada, efekata tih drugih momčadi, jer još nije prošlo dovoljno vremena da bi se prepoznali trendovi.

Italija je, odnosno Serie A, poznata po tome što jako teško, i premalo, daje prilike mladim igračima.

Nekoliko analiza to potvrđuje. U prošloj polusezoni u talijanskoj ligi zabilježili su debi samo tri igrača U-19. U Španjolskoj ih je osam, u Njemačkoj 22, a u Francuskoj 41 takav primjer. Serie A je liga gdje su mladi igrači dobili najmanje minuta u svijetu, izuzmemo li Saudijsku Arabiju. U ukupnom zbroju nastupa svih igrača u kalendarskoj 2025. samo je 1,9% otpalo na te mlađe igrače. Nije, doduše, puno više u Engleskoj (2,4%), Njemačkoj (3,4%) i Španjolskoj (4%), što ukazuje na trend u kojem se mladima u natjecateljski jakim konkurencijama ne pruža baš puno šansi za “rane iskorake”.

U Italiji je, nakon sloma reprezentacije u kvalifikacijama za SP 2018., uvedeno više mjera koje trebaju stimulirati klubove da više ulažu u talijanske mlade igrače. Svjesni da pravila ne dopuštaju nametanje kvote domaćih igrača, FIGC je odlučio strategijom financijskih nagrada poticati klubove da više ulažu u talijanske mlade igrače. Sredstva se izdvajaju u posebni fond iz kvote TV prava. Od ove godine talijanski je savez, u dogovoru s državnim institucijama, isposlovao da svako ulaganje u mlade talijanske igrače smanjuje “porez na rad”, odnosno ti igrači U-23 bit će za klub oslobođeni tih davanja.

Još je jedan podatak zanimljiv, a to je da su klubovi u razdoblju 2018.–2025., kada su krenule mjere saveza, 80% angažiranih U-23 igrača doveli iz klubova Serie B, C i D, a da je samo 9% onih koji su iz Primavere (U-19) napredovali u prvu momčad. Drugim riječima, mladima je svugdje teško dobiti nužan prostor u prvim momčadima, ali je u Italiji praktično najteže.

No, kako nam ukazuju hrvatski primjeri dulje godine unatrag, rijetki su oni koji su, odlazeći kao tinejdžeri, napravili velike iskorake na euro-profesionalnim razinama. Ivan Perišić je jedan od onih koji se najčešće navodi, ali to je više izuzetak. Mlad je otišao i Erlić (sa 16 u mladu momčad Parme), koji se nakon dosta promjena klubova nedavno skrasio u Danskoj…

Koliko je teško i komplicirano se izdići u jačim ligama, ukazuje nam i dug put koji je imao, i to sa 19 i sezonom u seniorima, Mario Pašalić (brojne posudbe iz Chelseaja dok se nije skrasio u Atalanti), ili primjeri Baturine i Petra Sučića, koji su i A-reprezentativci, s podosta staža u Dinamu, a prolaze trnovit put da se nametnu u Comu, odnosno Interu…

Mladim je igračima nestrpljenje, pogotovo u osjetljivom razdoblju prerastanja juniorskog i početaka seniorskog staža, najveća prepreka razvoju. Ukoliko imaju izrazito jasan potencijal, što je pokazao, primjerice, Gvardiol, ili prije Kovačić (kao igrači prve momčadi!), tada se mogu dogoditi veliki iskoraci. No, rijetki su takvi. Uostalom, i Luka Modrić, Ćorluka, Lovren, Eduardo i ini prošli su razne posudbe i “staž” prije nego što su iskoračili na europske razine. Čak je Modrić imao najmanje lagan put, uz dvije posudbe i dosta skepse u prvoj seniorskoj polusezoni, obilježenoj i ozljedom i ligom za ostanak u Dinamu…