Dok je Republika Hrvatska u Saudijskoj Arabiji pokrivena kroz Veleposlanstvo u Kairu, u najvećoj državi Arapskog poluotoka nogometna kolonija s hrvatskim štihom raste iz dana u dan. Mjesto u "odboru za doček" otprije su osigurali Krešimir Režić, trener Al-Taija, kao i Domagoj Antolić, bivši kapetan zagrebačkih "modrih" i igrač sa šest nastupa za "vatrene". U što bržoj prilagodbi u Al-Nassru, Marcelu Brozoviću pomoći će Goran Vučević, sportski direktor kluba, dok će Slaven Bilić u Al-Fatehu, odnosno Igor Jovićević u Al-Raedu, postati prvi hrvatski stratezi u povijesti tih klubova.
S obzirom na to kako prvi razred saudijskog nogometa broji 18 članova, izvjesno je, prema trenutačnoj situaciji, kako će Hrvatska predstavnike imati u barem njih pet. Ipak, dok je odlazak u Saudijsku Arabiju postao sinonim za skok u financijsku oazu, lišenu konkretnog natjecateljskog imperativa, sve veća koncentracija velikih zvijezda upućuje i na porast kvalitete, paralelno, i nešto relevantniju sliku u nogometnim okvirima. No, kako će kotirati Hrvati u 48. izdanju Saudijske profesionalne lige? Hoće li neki od njih u svibnju iduće godine pozirati s trofejom, zaogrnut hrvatskim barjakom?
Pogledom na vrijednosti svježe oformljenih momčadi, u tren oka nailazi se na enorman nesrazmjer. Al-Hilal (90,65 milijuna eura) i Al-Nassr (89,08 milijuna) soliraju na vrhu piramide, dok su za dno prikovane momčadi Al-Riyadh (2,1 milijun) i Al-Okhdood (1,65 milijuna). Primjerice, od potonje je trenutačno vrjednije i osam klubova iz drugog razreda hrvatskog nogometa.
Čekaju se pojačanja
Dok će četiri hrvatska ambasadora u saudijskim pustinjama, barem kroz prizmu vrijednosti u milijunima eura, biti autsajderi u lovu za titulu, tandem Brozović&Vučević jedini bi mogao imati ozbiljniju priliku za naslov. Usto, valja spomenuti i pomoć u liku i djelu Cristiana Ronalda, koji je u prošloj sezoni ostao pet bodova "mršav" za titulu, koju je odnio Al-Ittihad. Al-Nassr se kroz povijest devet puta penjao na tron, posljednji put 2019., a priča o senzacionalnim pojačanjima, koja bi u idućim danima mogla dobiti nastavak, sugerira i prisutnost velikih ambicija.
Više trenera nego igrača
S druge strane, Jovićevićeva momčad nalazi se na 15. mjestu tržišne vrijednosti (5,7 milijuna), što ukazuje na pretpostavku kako će bivši trener Dinama i Šahtara morati zasukati rukave u borbi za ostanak. Prije njegova dolaska, mali trag povijesti u Al-Raedu ostavio je Damjan Đoković. Bivši član Rijeke za saudijski klub igrao je u prošloj sezoni. Sličan put Biliću utabao je Ivan Santini, koji je u njegovu Al-Fatehu odradio sezonu 2021./22. Bivši izbornik Hrvatske na raspolaganju će imati momčad vrijednu 13,3 milijuna eura, čime će njegova družina biti smještena u "zlatnu sredinu", vjerojatno bez pretjerano ambicioznih ciljeva, ali i straha u borbi za preživljavanje. Tri milijuna manje vrijedi Režićeva momčad, koji kao i Bilić i Jovićević, u svlačionici neće imati niti jedno renomirano ime. Nakon dvije godine u Damacu, rođeni Splićanin prije deset dana preuzeo je Al-Tai, stoga mu vjerojatno neće biti potrebno posebno vrijeme na prilagodbu.
U bivšem klubu ostavio je Antolića, koji će uz "Epic Broza", biti jedini hrvatski igrač u ligi. Damac je također momčad kojoj se predviđa središnji dio poretka, čime bi Zagrepčanin trebao ostati na deset naslova nacionalnih prvaka, do kojih je došao u dresovima Dinama (sedam) i varšavske Legije (tri). Dok se šuška o novim zvijezdama u državi, ispod radara je prošao podatak kako je tek jedan igrač u ligi, prema Transfermarktu, vrjedniji od Brozovića. Rúben Neves vrijedi 40 milijuna eura, što je 15 milijuna više od hrvatskog reprezentativca, baš kao i od Karima Benzeme. S druge strane, stigne li Sergej Milinković-Savić u ligu, čija je vrijednost 50 milijuna eura, automatski će postati i najvrjedniji eksponat lige.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....