Gianni Infantino je predsjednik FIFA-e, ali nije istinski čovjek nogometa jer, da jest, ideja o prodaji Svjetskog prvenstva ne bi mu pala na pamet. Toliko je luda.

I sami čelnici FIFA-e, barem neki, toga su svjesni, ne bi je nastojali progurati "ispod žita" kad bi vjerovali da je nogometna zajednica podržava. Mnogi pokušavaju zamisliti kakve bi to posljedice proizvelo, pa zašto, primjerice, Florentino Perez ne bi imao Superligu, ako netko drugi ima Svjetsko prvenstvo? Nogomet bi postao neki sasvim drugi sport kojeg više nitko ne bi prepoznao. U konačnici, zbog čega onda i nacionalne lige, pa i savezi, ne bi bili privatni, pa da se dioničare i njihov profit pita za sve. Od pravila igre, trajanja utakmica do sustava natjecanja.

Nogomet ide u opasnom smjeru. Plaće igrača su apsurdne, novac koji se vrti je abnormalan i to će još neko vrijeme rasti dok ne dođe do vrhunca i pucanja, ekonomske neopravdanosti i neodrživosti. Infantino i FIFA, dok gozba traje, žele što veći plijen. Ne vjerujemo niti da oni znaju što bi donijelo sutra.

UEFA se, srećom, postavila jako. Čvrsto i bez kompromisa, kako i treba najmoćnija nogometna organizacija nakon FIFA-e, a po mnogočemu moćnija i od FIFA-e. Ultimativno. Vjerujemo da bi jednako napravila i da su Aleksander Čeferin i Infantino u znatno boljim odnosima. Njezin stav poduprlo je svih 55 zemalja članica. Na videokonferenciji nije bilo disonantnog tona niti pitanja, iako će svaka ostati bez bogatog kolača, budući da Infantino nudi 40 milijuna dolara nacionalnom savezu ako glasa za njegov prijedlog. Prema našoj informaciji, jedini je komentar bio: "Koliko god je puno, nogomet ne smijemo uništiti jer uništit ćemo i same sebe."

Dakle, UEFA je poslala ultimatum FIFA-i – nitko iz UEFA-e neće sudjelovati ni u jednoj FIFA-inoj akciji dok javno i službeno ne odustane od prodaje Svjetskog prvenstva ili bilo kojeg dijela FIFA-e. I to zauvijek! Tek ako dobije takvo jamstvo, može se dogoditi da, recimo, Španjolska igra Finalissimu. Bez toga nema ni Finalissime niti ičega. Ni Svjetskog prvenstva 2030. godine, a kamoli ženskog u Brazilu 2027.

Točno je da ga FIFA može održati, ali bez europskih reprezentacija kao da ga nema. Bilo bi krnje, bijedno, smiješno, predmet sprdnje. Ako bi uopće drugi htjeli glumiti budale i pod takvim uvjetima nastupiti, jer i oni pomalo dižu glas. I CONCACAF i Azija, nisu za prodaju Svjetskog prvenstva te također najavljuju bojkot.

FIFA je zajašila divljeg konja, očito pod utjecajem SAD-a i Donalda Trumpa, koji na sport gledaju kao na biznis, ali prijeti joj da završi pod kopitima ako se brzo ne otrijezni i ne napusti ćorav posao. Ostane li Infantino uporan, to čak može zaprijetiti opstojnosti FIFA-e. Ona je, bez pravog Svjetskog prvenstva s Europljanima, mrtva. U tom slučaju nitko neće htjeti biti vlasnik tog njezina World Cupa. Prodavat će ga na akciji. Vrijedio bi koliko i La Liga bez Reala, Barcelone, Atletica, Athletic Bilbaa i Seville.

Na sastanku UEFA-e i njezinih članica nije bilo govora o reizboru Infantina za predsjednika FIFA-e. Dali su mu prostor da se može predomisliti i potegnuti ručnu kočnicu te nogometni kozmos vratiti u ravnotežu. Međutim, točne su informacije koje dopiru i o kojima se piše da UEFA pokreće akciju smjene Infantina.

Početak kraja?

SN su dobile potvrdu. UEFA nije zadovoljna odgovorom FIFA-e koja bi sada, nakon svega, provela demokratsku raspravu o svojoj tragičnoj ideji i oponira joj kako "nitko ne prodaje nogomet". To je u Nyonu loše primljeno, odbacuju se zadrške i kreće na novu razinu rata. Rata za nogomet kakvog volimo. Kolike su šanse da Infantino ne dobije izbore? Mnogo ovisi o UEFA-i.

Njezin ultimatum mogao bi odigrati ključnu ulogu. Sa 55 ruku ne može pobijediti u utrci sa 211 igrača, koliko nacionalnih saveza ima pravo glasa, morat će potegnuti iz sve snage i na svim poljima, ali s dobrim kandidatom i jasnom porukom da pravog Svjetskog prvenstva s Infantinom neće biti, stvari bi se mogle promijeniti. Niti Azija ne želi krnji Mundijal. Nitko zapravo, iako se neki ne izjašnjavaju.

Golemu, možda i presudnu ulogu odigrat će najviša svjetska politika. Nogomet je postao poligan za odmjeravanje snaga velesila. Bit će svega. Sport koji je daleko više od sporta, i više od najvažnije sporedne stvari jer odavno nije sporedan, ponovno je na prekretnici. Jedno je sigurno - Infantino nije očekivao da će imati protukandidata. Sad je to vrlo blizu.