Utakmica za čistu desetku! Zaslužio je onoliko pohvala koliko je bilo i blaćenja njegova imena

Već ste u prvom dojmu nakon utakmice Hajduka i Gorice mogli pročitati kako Carlos Martin "Cartu" ipak nije škart. Ne samo da nije škart, nego je po nekim kriterijima ocjenjivanja odigrao čak i utakmicu za čistu desetku. Prema našem skromnom sudu ga je od najveće ocjene koju nogometaš može dobiti dijelio tek još jedan gol. Moglo je to biti u onome voleju kojeg je Josipović izvadio iz rašlji vršcima prstiju. Ipak, samo je jedna ocjena u cijeloj priči relevantna - a to je ona Gonzala Garcije.

Urugvajčeve riječi uvijek treba pozorno pratiti i zapisivati, a prema tome je onda paralela koju je trener Bijelih povukao između Šege i Martina strašno zvučna. Dakle, Carlos Martin je napadač koji posjeduje karakteristike slične Šeginima, uz neke drugačije kvalitete. Tek tu se možemo pitati na što je Garcia mislio, ali svakako Martin nakon najbolje utakmice u proteklom karijernom razdoblju nije mogao dobiti bolju satisfakciju. I zaista je zaslužio svaku pohvalu za prikazano protiv jedne od najtvrđih obrana lige, iako to tablica neće pokazati.

Na poziciji centarfora zabio je dva gola i dodao asistenciju

ANTE CIZMIC Cropix

Zaslužio je makar onoliko pohvala koliko je bilo i blaćenja njegovoga imena u posljednje vrijeme. I ne možemo reći da nije bilo opravdano. Samo, zanemarivao se tu očito jedan ključni detalj. Martin do susreta s Goricom nije odigrao niti minute u vrhu Hajdukova napada. Sve je to bilo po strani, ili iza napadača, a tu je Španjolac izgledao smiješno, neupotrebljivo. Možemo, također, odmah povući paralelu s još jednim nekadašnjim hajdukovcem. Riječ je o Janu Mlakaru koji se zbog svoje taktičke discipline i odgovornosti često trošio na krilu, bez obzira što ni jedan segment njegovih nogometnih znanja nije odgovarao toj poziciji. I isto je nailazio na podsmijehe. S druge strane, kadgod bi zaigrao u špici, zabio bi. Isto se do ove utakmice događalo i Carlosu Martinu koji je zabio dva komada u maniri pravih i čistokrvnih centralnih napadača. Prvijenac je zabio nakon pritiska na posljednju liniju gostiju i čistog klizećeg starta, a u drugom je navratu pokazao kako se snalazi u suparničkom šesnaestercu. I pokazao je da ima zavidne realizatorske sposobnosti.

I još nešto, vrlo važno za budućnost. Martin u ovakvoj koncepciji Hajdukove igre u vrhu napada djeluje kao Šegin klon, ali doslovno. Ista je to konstitucija, ista silina, isti tip kretnji i brzine. I navale. A, i ista količina gladi za golovima. Stoga nije teško zaključiti da ova utakmica može biti Martinova hajdučka prekretnica. I da je on u ovom trenutku isključiva rotacijska opcija za Michelea Šegu. A to je najbolje što se Hajduku moglo dogoditi. Možemo samo zamisliti koliko je Garcia sretan sada kada je spoznao da ima dva identična napadača kojima je forte baš ono što je okidač presinga ove Urugvajčeve momčadi.

A Carlosu Martinu se zapravo nema što drugo reći nego čestitati na ovakvoj izvedbi. A možda i ispričati na pokojem oštrijem retku, jer Martin očito do sada nije imao priliku participirati tamo gdje je najbolji - Dva gola i asistencija protiv Gorice potvrdili su da je to apsolutno najbliže protivničkim vratima, u ulozi centralnog napadača.