Poruka kolege je glasila: "Putujući cirkus Gonzala Garcije". Mnogi ovog trenutka tako percipiraju urugvajskog trenera i njegovu momčad koja je nakon Pafosa poražena i u Varaždinu, a da ironija sudbine bude potpuna, presudio je Marko Livaja koji nije zabio kazneni udarac u 90. minuti.
Nakon svega što se događalo između kapetana i trenera, to je gotovo očekivan finale jer kad priča nije dobra, a glave nisu čiste, niti lopta ne sluša. Livaja je ovaj put igrao cijeli susret, bio je loš, dobro čuvan, ali točka koja ga je učinila tragičarom simbolika je Garcijina Hajduka. Njegova vođenja i natjecateljskog nastupa koji nema gard niti mentalitet za velike stvari.
Iako su Bijeli na kraju mogli do boda, i premda je trener nešto pokušao u drugom dijelu kad je odmah nakon 45 minuta zamijenio četvoricu igrača, ovakvom Hajduku prijeti totalan debakl da ispadne i od Žalgirisa. Ne, to nije samo stilska figura koja bi trebala dočarati slabosti splitske momčadi nego bi mogla postati surova realnost ako se ne trgnu i počnu igrati pravi natjecateljski nogomet. Kojeg su negdje izgubili nakon domaćeg ogleda s Pafosom, gdje su djelovao najbolje pod Urugvajcem. Hrabriti ih može Pukštas i da će Šotiček biti pojačanje.
Nikola Šafarić podigao je ekipu i zasluženo slavi, a o stupnjevima izazova u utakmicama govori da su od europskog gubitnika na prekide ovaj put zabili na takav način, što je veliki klub za Varaždin, ali minus za Hajduk.
Josip Silić je obranom jedanaesterca junak dana, pobijedio je i bivši klub i brata na suprotnoj strani (Toni Silić), a zasjenio je i Luku Mamića koji je već postao otrov za Bijele protiv kojeg nemaju lijeka.
Bio je u to velikom dijelu dvoboja festival pogrešaka, u kojem je domaćin ipak imao više inicijative, pokušaje akcija i agresije, dok je Hajduk dugo bio bljeđi od krede, istopio se na varaždinskoj žegi. Nije imao ni posjed, ni presing, a Punčec se zalijepio za Livaju, što je kasnije nastavio Mladenovski. Možda je Europa ostavila traga, možda nije bilo svježine, ali nije bilo ni naznaka europskog ritma i intenziteta.
No, Varaždin je bio aktivniji, ambiciozniji, a usto je i začepio Garcijinu igru koja nije funkcionirala, Nikola Šafarić pročitao je Urugvajca poput čitanke za prvi razred i nije morao strepjeti sve dok nije poveo jer tada kao da se i njegova ekipa malo opustila i primila jeftin gol za 1:1. Međutim, Hajduk ne bi bio kakvog danas znamo, a Van Hoorenbeeck ne bi pomalo postajao legenda kikseva kad gosti sami ne bi poklonili Varaždinu pogodak za 2:1.
Mogao je Varaždin riješiti susret i ranije da je dao treći gol, pogotovo Mamut, dok su Splićani već sada na prvoj prekretnici sezone koja će odrediti kojim pravcem plovi ovaj brod. Mnogo toga je kod Hajduka neposloženo i nedefinirano, a igrači poput Melnjaka ne mogu na krilu blistati stalno kao s Pafosom u Splitu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....