Još se jednom prometnuo u plavoga junaka, u šestoj minuti sudačke nadoknade mirno je uzeo loptu, postavio ju je na bijelu točku i hladnokrvno je zatresao mrežu. Bio mu je to 13. pogodak ove sezone u svim natjecanjima na 14 odigranih utakmica, Dion Drena Beljo vuče Plave u prvenstvu, sad je donio i prve bodove u Europskoj ligi. I cijena mu nezaustavljivo skače...
Patio je Beljo gotovo cijelu utakmicu, „tukao” se sa suparničkim srednjim braničima, nije dobio pravu loptu sve do 78. minute, kad ga je Kačavenda pogurnuo u „zicer”. Ali, golgeterski se, ubojiti instinkt, začudo nije tada u njemu probudio i pokušao je altruistički dodati loptu Hoxhi. Neuspješno. Morao je sam sve pokušati riješiti, imao je loptu na nozi, obično u sličnim situacijama ne traži suigrače. I zabija...
Bila mu je to jedina šansa u kojoj je bio, a onda se dogodio taj kazneni udarac. Smirio se, pogledao vratara i sigurno je poslao loptu u mrežu, dočekao je svoj trenutak. Traje i traje ta njegova nezaustavljiva serija, iz Anderlechta su u najavama govorili da moraju „posebno pripaziti na Belju”. I jesu, samo je jednom ostao sam u 16-ercu gostiju, uvijek je na sebi imao jednoga, ili dvojicu igrača i borio se kao lav, pokušavao je doći do neke lopte. Nije često uspijevao, ali nije ni odustajao i na kraju je stigla nagrada u vidu kaznenog udarca. A takve prilike ovako raspucani Beljo ne propušta...
Sve su glasnije najave da bi Beljo već u siječnju mogao napustiti Plave, navodno su se u utrku za njim uključili i bogati engleski klubovi. A to znači da mu je trenutačna cijena barem 20 milijuna eura i nastavi li ovako, ići će samo prema gore. Ostvari li se uistinu taj transfer već za tri mjeseca, Dinamo će napuniti blagajnu, ali će ostati bez „stroja za golove”, bez igrača koji zabija i „za doručak i za ručak i za večeru”, bez ubojitog strijelca koji se budi s golovima u mislima, a zacijelo mu golovi posljednji prolaze kroz glavu prije nego usne u san.
I ta se posvećenost nogometu vidi na terenu, sjećamo se kako se mučio prošle jeseni, nije ga išlo, bio je nervozan. A onda je eksplodirao na proljeće, nakon što mu je „procurilo” do danas drži visoku razinu pucačke forme. Beljo je neprijeporno Dinamov najjači adut, ovaj je gol opet pokrio slabosti koje su Plavi prikazali. Međutim, protiv Anderlechta su energija, trkački pristup i intenzitet Dinamove igre bili na višoj razini nego na splitskom derbiju i na kraju je sve dobro završilo, ispraćeni su Plavi pljeskom s tribina, navijači su bili zadovoljni, Beljo je inicirao tu erupciju veselja.
Bilo je u plavoj momčadi još nekoliko igrača uz bok Belji. Poglavito vratar Dominik Kotarski, koji je svojim obranama u prvom poluvremenu spašavao svoju momčad. Zato je, uostalom, i doveden. Pa kapetan Josip Mišić, koji je iz minute u minutu bio sve bolji i u 81. minuti fantastičnom je loptom u „kontru” pogurnuo Arbera Hoxhu...
A Hoxha je posebna priča. Jedini je bio na željenoj razini od prve minute, probijao je lijevu stranu kad god je htio, nakon njegova centaršuta Rodriguez je iznudio kazneni udarac. Ali... Ali, jednostavno mora zabiti onu čudesnu šansu koju mu je Mišić omogućio! Već je, po tko zna koji put, pobjegao Barryju, bio je sam ispred vratara Coosemansa, „vagnuo” ga je i čekala se egzekucija. No, previše je oklijevao, kao da je čekao da vratar padne i to je iskoristio Barry i izbio mu loptu.
Da je zabio, neprijeporno bi bio plavi junak. Nije se, srećom, prometnuo u tragičara i zacijelo je bio najradosniji kad je Beljo pogodio s bijele točke. Lutao je, kao i prošle sezone, trener Mario Kovačević s tim lijevim krilom, nakon lanjskoga gola i odlične partije u Splitu Hoxha je prigrlio tu poziciju. Pa ju je i izgubio. Hoće li ova dobra igra protiv Anderlechta opet biti Hoxhina pozitivna prekretnica?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....