Za Garciju su derbiji kao postaje Križnog puta, može li skinuti sa sebe težak uteg neuspjeha u najjačim utakmicama?

Nakon sjajnog niza od 11 utakmica bez poraza, plasmana u skupinu Konferencijske lige i prvog mjesta u prvenstvu Hrvatske, za Hajduk su došle na red dvije utakmice istine protiv dva najveća rivala u domaćoj ligi, Dinama i Rijeke. Raspored je htio da zbog Lige nacija budu u razmaku od tri tjedna, a ona prva na Rujevici protiv Rijeke u okviru 8. kola završila je uvjerljivim porazom 0:3 i silaskom s prijestolja, ali samo na račun slabije gol-razlike od Dinama.

Derbi s Dinamom igra se ove subote na Poljudu i Hajduk pobjedom opet može na vrh na kraju prve četvrtine natjecanja, ali Zagrepčani imaju i odgođeni ogled s Rijekom, no to u ovom trenutku i nije previše bitno. Ono što najviše intrigira navijače Splićana jest može li urugvajski strateg Gonzalo Garcia konačno skinuti sa sebe težak uteg neuspjeha u najjačim utakmicama u ligi.

Otkako je ljeta 2025. sjeo na Hajdukovu klupu, Garcia je 10 puta igrao s Rijekom i Dinamom, a to je uglavnom izgledalo kao 10 ili devet stanica Križnog puta. Zabilježio je samo jednu pobjedu, tri neodlučena rezultata i šest poraza. Protiv Zagrepčana je igrao samo četiri prvenstvene utakmice prošle sezone i ima tri poraza i remi, dok je s Rijekom igrao još u ožujku i četvrtfinale Kupa i već spomenuti dvoboj u prošlom kolu. Jedna pobjeda, dva remija i tri poraza omjer je s Riječanima, a kada se sve zbroji, lako je podvući crtu i reći što je Garcijin najveći minus otkako vodi Hajduk. To su izrazito skromni rezultati u derbijima, ali i loš dojam o taktičkim rješenjima i igri koji je ostao u većini od tih 10 utakmica.

Uz to, dva poraza od Rijeke u prošloj sezoni imaju antologijski predznak jer onih 0:5 od 22. studenoga 2025. je najteži Hajdukov poraz otkako je 1992. krenula 1. HNL, a izgubljeno četvrtfinale Kupa 4. ožujka 2026. jedan je od najbizarnijih poraza ikada. Hajduk je poveo u četvrtoj minuti sudačke nadoknade 2:1, ali se utakmica produljila skoro 20 minuta i Garcijin sastav je primio dva gola i izgubio 2:3.

Možda je baš taj pomalo nevjerojatni obrat na štetu Splićana najočitiji primjer Garcijina nesnalaženja u vođenju velikih utakmica. U cjelini gledano, Hajduk je taj dvoboj odigrao jako dobro i bio bolji od Rijeke, ali uz ranije propuštene prilike, ni tako kasno stečenu prednost nije uspio obraniti. Mnoge je taj dvoboj podsjetio na ono bolno ispadanje Hrvatske od Turske u četvrtfinalu Europskog prvenstva 2008. u Beču, ali izbornik Slaven Bilić je nakon vodstva u 119. minuti ipak primio samo jedan gol, pa ispao na jedanaesterce. Nije tada bila ni približno toliko duga nadoknada kao na Rujevici, ali kada se pojavi trend, onda se gubi i kada bi trebalo pobijediti.

Garcia je, na njegovu veliku žalost, ušao baš u tu negativnu seriju i što god je poduzimao da promijeni stvari u svoju korist, uglavnom je ispadalo loše. I najsvježiji primjer od prije tri tjedna nosi sličnu simboliku. Hajduk u prvih pola sata bolji i poduzetniji, a onda naivno primljeni pogodak i brzi raspad u sličnom stilu početničkih pogrešaka i takozvanog izgaranja u želji, a on još i isključen zbog prigovora sucima. Iskusni kormilar Rijeke Matjaž Kek samo se zadovoljno smješkao i u sebi govorio "kako se samo Garcia ulovio u moju zamku da ga uništim tranzicijom i kontranapadima". I nije mu bilo prvi put da je ostao bez plana B i odgovora na ono što ponudi i napravi suparnik, često kasnivši s izmjenama ili biravši igrače koji u tom trenutku nisu bili dostojni težine zadataka pred njima.

Urugvajac, koji će 13. listopada napuniti 43 godine, simpatije nogometne javnosti pokupio je još dok je vodio pulsku Istru, stvorivši u malom klubu tip igre i momčad koja je mogla svakoga nadigrati i pobijediti. Želio je i još uvijek želi jednako tako igrati i s Hajdukom, ali zaboraviti na pragmatiku i stalno taktički ići (pre)rizično, a opet suparničkim trenerima predvidljivo, nije recept za uspjeh u klubovima čije su ambicije trofeji. Slabiji rivali neće kazniti svaku grešku, ali Dinamo i Rijeka hoće većinu njih, što je Garcia bolno osjetio na svojoj koži da se poslije mogao samo pitati je li precijenio sebe i kvalitetu momčadi. Ipak, u tome može naći i dio opravdanog alibija jer nije uvijek kriv trener, niti on može utjecati na ono što igrači u datom trenutku naprave ili ne naprave na terenu, kao što je promašaj zicera s pet metara i slično.

U deset derbija na klupi Hajduka, Gonzalo Garcia ostvario je tek jednu pobjedu

TOM DUBRAVEC Cropix

Njegov konkurent ove subote, Mario Kovačević, također je imao i igru i jako dobre rezultate u Slavenu Belupu u sezoni 2024/2025., ali kada je došao na klupu Dinama, pronašao je način da i s manje atraktivnom koncepcijom triput pobijedi Hajduk i ostavi ga na skoro 20 bodova zaostatka na kraju sezone. Imao je Kovačević i kvalitetniji kadar, a i posrećilo mu se u onom remiju 1:1 na Maksimiru u prosincu 2025. da Arber Hoxha izjednači u 12. minuti sudačke nadoknade.

Garcia se pak često pozivao na dozu nesreće koja je pratila njega i Hajduk (brojanje propuštenih prilika i famozni XG), ali opravdanje može naći samo za dva ili tri dvoboja od promatranih 10. U ostalima ili je išao taktički "grlom u jagode" kao u porazima od Rijeke, dok unatoč nešto opreznijem pristupu protiv objektivno jačeg Dinama, njegova momčad nije mogla dovoljno dobro parirati Modrima u čvrstini, duelima i agresivnosti, što je, primjera radi, u pretprošloj sezoni bio glavni forte Gennara Gattusa, koji je dvaput pobjeđivao i samo jednom izgubio od Dinama. Talijan, koliko god ga neki kritizirali, znao je kako zakočiti najjače, a bio je i do zadnjeg kola u borbi za titulu, koju mu je uzeo i Garcia pobjedom na Poljudu s Istrom u zadnjoj četvrtini prvenstva.

Kada se seciraju bilo čiji neuspjesi, važno je napomenuti da Garcia, kao i ostali treneri u Hrvatskoj, ima tu otežavajuću okolnost da se na kraju svake sezone, pa čak i polusezone, moraju suočiti s većim ili manjim promjenama u igračkom kadru. Za španjolski tip nogometa koji forsira točnu i kombinatornu igru od vratara i obrane, to je posebno komplicirana situacija jer se mehanizmi igre ne mogu svladati u mjesec ili dva, a za svakoga tko se uigra i prilagodi, postoji mogućnost da brzo ode, pogotovo ako je nositelj igre i kvaliteta za nešto više.

I ovoga ljeta poslije plasmana u Konferencijsku ligu Hajduk je iste noći ostao bez Rokasa Pukštasa i Nike Sigura, dvojca koji je tri godine rastao s klubom i prošao brojna iskušenja, a njih nadoknaditi bit će iznimno teško. Vidjelo se to odmah u Rijeci, a sada dolazi derbi s Dinamom i rezultat u njemu Hajduku može biti od presudne važnosti, kako rezultatski, tako i psihološki. Za Garciju će biti najvažnije da ne ispadne naivan, odnosno da pokaže kako je dosta toga naučio na pogreškama iz prošle sezone, ali i iz prošlog kola. Samo tako moći će riješiti najveću zagonetku koja ga muči.