Rijeka - Union Berlin 0:1 (Skarke 6.)
RIJEKA: Todorović - Oreč, Majstorović, Husić, Devetak (od 80. Calixte) - Ćubelić, Dantas (od 74. Vignato) - Gojak (od 83. Kreilach), Janković (od 74. Jurić), Mohebbi (od 61. Kabadayi) - Adu-Adjei (od 61. Puljić). Trener: Matjaž Kek.
UNION BERLIN: Raab, Uduokhai, Vaan Den Bosch, Burcu (od 71. Friedrich), Jeong, Kohn, Haberer (od 41. Kreilach), Skarke, Skov, Ljubičić, Trimmel. Trener: Mauro Lustrinelli.
Igrač utakmice: Damir Kreilach.
Žuti kartoni: Burcu (66. - preoštar start), Kohn (81. - nesportsko ponašanje), Oreč (81. - nesportsko ponašanje)
RIJEKA Stadion Kantrida. Gledatelja: 8000. Sudac: Antonio Melnjak. Pomoćnici: Pajić i Balen. Četvrti sudac: Rožman.
Kantrida je ponovno bila puna. More, stijene, zapad koji ne prestaje pjevati i travnjak na kojem je Damir Kreilach započeo svoju nogometnu priču. Četvrto službeno izdanje "Povratka na Kantridu", i ovog puta u organizaciji Kluba navijača Armada, imalo je poseban razlog: oproštaj igrača koji je postao kapetan i miljenik navijača na dva stadiona, u Rijeci i Berlinu. Svoju posljednju utakmicu odigrao je ondje gdje je za njega sve počelo.
Prije nego je lopta krenula s centra, predstavnici Armade, predsjednik Rijeke Damir Mišković i Kreilach položili su vijence podno spomen-obilježja poginulim pripadnicima Armade u Domovinskom ratu. Bio je to trenutak tišine u danu koji će se pamtiti po pjesmi. Tijekom dana susrele su se i delegacije Rijeke i Union Berlina, predvođene predsjednicima klubova, na zajedničkom ručku.
Kako se bližio početak utakmice, atmosfera podno stijena postajala je sve glasnija. Crni, Kuzma i Gane Rimatore, riječki reperi čiji versovi ne ostavljaju dvojbu za koga im srce kuca, zagrijali su tribine. Kreilach je potom napravio počasni krug atletskom stazom. Ovacije su stizale sa svih strana: od Armade, ali i iz gostujućeg sektora. Berlinci ga nisu zaboravili.
Pred navijače su izašli i igrači HMNK Rijeka, osvajači Kupa i doprvaci iz prošle sezone, koji su novu otvorili osvajanjem Superkupa. Bio je to lijep podsjetnik da se u Rijeci i na futsalskim terenima stvara momčad od koje se opet mnogo očekuje.
Uoči prvog sučeva zvižduka navijači Union Berlina uručili su prigodni poklon riječkoj "sedamnaestici" i berlinskoj "devetnaestici". Darove su Kreilachu predali i Damir Mišković te predstavnici Armade. Rasprodani zapad pjevao je iz sveg glasa, a dupke ispunjeni gostujući sektor razvio veliki transparent posvećen Kreilachu. Uz koreografiju "Eisern Union" stajale su i riječi na hrvatskom: "I nikad ne zaboravi…"
Bilo je u tim riječima svega što je ovaj susret značio. Armada je navijala za bijele kao nekada, a Kantrida je ponovno odzvanjala pjesmom kakvu njezine stijene dugo nisu čule. Te je večeri pjesma pripadala Rijeci i čovjeku koji je ostao njezin, koliko god ga je nogometni put odveo daleko od kuće.
Na terenu, međutim, nije bilo revijalnog tempa. Rijeka i Union iskoristili su prijateljski, humanitarni ogled kao provjeru tijekom ligaške stanke. Gosti su poveli iz prve prave prilike: Jong je prošao lijevom stranom riječke obrane i povratnom loptom pronašao Skarkea na petercu. Todorović iz te blizine nije mogao ništa.
Rijeka je odgovor tražila udarcima. Ćubelić je u 18. minuti potegnuo iz daljine i poslao loptu malo iznad grede vratara Uniona Mathea Raaba. Tri minute kasnije utakmica je opet nakratko pripala tribinama. Cijeli je stadion zapljeskao navijačima iz Berlina, sa zapada se zaorilo "Kantrida", a na istočnoj tribini osvanuo je natpis: "Samo je jedno mjesto vaš dom. Povratak na Kantridu!"
U 26. minuti Gojak je pronašao Niku Jankovića, koji je iskosa, s 15-ak metara, gađao malo preko gola. Četiri minute poslije Mohebbi je s lijeve strane ušao u kazneni prostor, izborio prostor za prizemni udarac, no Raab je bio siguran. Njemački vratar zaustavio je i Gojakov pokušaj s ruba kaznenog prostora u 40. minuti.
A onda je došao trenutak zbog kojeg je rezultat ponovno postao sporedan. U 42. minuti Kreilach je ušao u igru za Union umjesto Janika Haberera. Christopher Trimmel predao mu je kapetansku traku, a Kantrida ustala na noge. Kreilach je još jednom poveo berlinski klub kao kapetan, pred navijačima koji su zbog njega doputovali u Rijeku i onima pred kojima je napravio prve nogometne korake.
Početkom nastavka Rijeka je mogla do izjednačenja. Adu-Adjei našao se u sjajnoj prilici u 46. minuti, ali Raab je još jednom obranio. Njemačkom vrataru očito su godili mediteranski zrak i večer podno stijena: riječki pokušaji zasad nisu pronalazili put iza njegovih leđa.
Uslijedila je i čuvena riječka 60. minuta, zapad se na nekoliko minuta u potpunosti izgubio u dimu i glasnim zvukovima pirotehnike. Ritam prijateljskog ogleda, kako je vrijeme odmicalo, postupno je padao, a raslo veselje na tribinama cijelog legendarnog stadiona.
U 71. je svoj udarac oprobao i Gray, otišlo je to samo u korner od bloka nekog od igrača Rijeke.
U 83. minuti Kreilach je još jednom zakoračio na travnjak Kantride, ovoga puta u bijelom dresu. Majstorović mu je predao kapetansku traku Rijeke, a stadion ga dočekao ovacijama. U jednoj večeri, pred istim tribinama, bio je kapetan obaju klubova koji su obilježili njegovu karijeru.
Sudac Melnjak označio je kraj u 87. minuti, u čast 1987., godine osnutka Armade. Kreilach je posljednje nogometne minute odigrao s kapetanskom trakom Rijeke oko ruke, ondje gdje je njegova karijera i počela. Kantrida mu je za oproštaj dala ono što mu je davala na početku: svoju pjesmu. Ovoga puta pridružili su joj se i navijači Uniona. Bravo, kapetane, bravo Rijeko i Armado.
Utakmica je završila, ali Kantrida i navijači podno mitskih stijena se nisu razilazili. Pjesma je još dugo ostala u zraku, u gotovo ljetnoj riječkoj noći u kojoj će malo tko pamtiti rezultat, a svatko kako je bilo ponovno biti ondje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....