U trenerskoj je karijeri Željko Sopić (52) dosad u 11 navrata vodio momčadi protiv Dinama. Aktualni trener litavskoga Kauno Žalgirisa, Plavima se sučelio kao trener Gorice, Rijeke i Osijeka, pet je puta remizirao, šest puta bio je poražen i zasad nije osjetio slast pobjede u okršajima s klubom za koji navija od malih nogu...
- „Dinamovac” sam otkad znam za sebe. S ekipom iz kvarta gledao sam utakmice sa sjevera, pjevao sam i navijao, plava mi je boja u krvi i umrijet ću kao „dinamovac” – znao je reći Sopić, koji je svojedobno bio trener Dinamove druge momčadi, a u tri je navrata vodio i prvu momčad Plavih u sezoni 2016./17. (Juventus 0:4, Lokomotiva 1:0, Veli Vrh 5:0). Bilo je to nakon odlaska Zlatka Kranjčara, tada je bio privremeno rješenje uoči dovođenja Bugarina Ivajla Peteva, kojem je bio pomoćnik 40-ak dana.
Prvo sučeljavanje s Plavima Sopić je imao kao trener Gorice, prije tri i pol godine. I na Maksimiru je „oteo” bod Anti Čačiću, utakmica je završila bez pogodaka, a tri mjeseca kasnije u Velikoj Gorici opet je Sopić „zagorčao život” Čačiću još jednim remijem (1:1)...
- Bod protiv Dinama uvijek je dobar, ali u ovom trenutku meni osobno je premalo. Mogla je utakmica otići i na njihovu stranu, ali sve u svemu mislim da je danas Dinamo bio pobjediv - rekao je nakon te utakmice Sopić.
I u tim riječima krije se i sva filozofija Sopićeva trenerskog razmišljanja. Uvijek ga zanima pobjeda, želi igrati napadački nogomet, pa makar s druge strane bio i osjetno kvalitetniji suparnik, kao što je to Dinamo bio u dvobojima s Goricom i kasnije Osijekom pod Sopićevim vodstvom.
- Samo sam u Rijeci imao momčad koja je kvalitativno mogla adekvatno parirati Plavima – rekao nam je jednom Sopić.
No, ni s Rijekom nije uspio slaviti protiv Zagrepčana. I dok se kao trener Gorice sučelio Plavima četiri puta (tri remija, jedan poraz), s Rijekom je protiv Dinama odigrao šest utakmica. Dva remija (0:0, 2:2) i četiri poraza (1:2, 0:1, 1:2, 1:3) Sopićev su riječki učinak protiv Dinama. A najbolniji mu je svakako bio posrtaj na Rujevici 1:2, početkom svibnja 2024. godine, kad je Dinamo, sa Sergejom Jakirovićem na klupi, praktički osvojio prvenstvo pobijedivši izravnoga suparnika u borbi za naslov. Nakon te utakmice Dinamo je, tri kola prije kraja, imao četiri boda prednosti i znao ih je sačuvati.
Bila je to i najbolja igra neke Sopićeve momčadi u dvobojima s Dinamom. Rijeka je tada povela 1:0 (Pjaca), no u drugom su dijelu „dinamovci” zgodicima Petkovića i Hoxhe preokrenuli rezultat i dohvatili naslova vrijednu pobjedu. I statistika je tada sve rekla o riječkoj dominaciji, omjer udaraca na vrata bio je, naime, čak 26:3 za Sopićevu momčad! Ali, unatoč toj „kanonadi”, Riječani su pognute glave napustili travnjak...
Baš kao i dva i pol mjeseca ranije, kad je Sopić s Rijekom na Maksimiru „držao nulu” sve do sudačke nadoknade. A onda je Goda, tada lijevi branič Rijeke, nekontrolirano startao na Špikića u svom 16-ercu, arbitar Dario Bel dosudio je kazneni udarac, kojeg je Brodić pretvorio u pogodak i Dinamovu 1:0 pobjedu. Kad se sad sve sagleda iz ove perspektive, posve je jasno da je Sopić s Rijekom izgubio naslov prvaka baš na tim izravnim okršajima protiv Dinama...
Na kraju te sezone, Dinamo i Rijeka sučelili su se i u finalu hrvatskog Kupa. Igrale su se dvije utakmice, u prvoj na Maksimiru nije bilo pogodaka, a onda su Zagrepčani na Rujevici pobjedom 3:1 osvojili dvostruku krunu. Sopić je, eto, bio tako blizu i u prvenstvu i u Kupu, ali na kraju mu je ostala samo gorčina zbog propuštene prilike.
Kad smo ovog rođenog Zagrepčanina upitali koliko mu je teško, osobno i trenerski, bilo voditi momčadi protiv Dinama?
- Teško je nekome objasniti kakve su se emocije u meni miješale kad sam vodio Goricu i Rijeku u Zagrebu protiv Dinama. Krajem 80-ih godina na sjeveru sam pjevao Dinamove pjesme i navijao, a onda dođem na Maksimir i sjednem na „pogrešnu” klupu, slušam to navijanje, pjevaju se „moje” pjesme koje sam i ja pjevao. Svašta mi se događalo u glavi, nisu to bili laki trenuci. Međutim, emocije sam uvijek pogurnuo na stranu i želio sam sa svojim momčadi pobijediti! I bio sam blizu u nekoliko navrata – govorio nam je Sopić, koji je posljednji put vodio neku momčad protiv Dinama u siječnju ove godine.
Kao trener Osijeka, naime, na Opus Areni je potpisao kapitulaciju, bilo je uvjerljivih 3:0 za Zagrepčane, bio mu je to 11. okršaj protiv Dinama. A u igračkoj karijeri, u dresu Zagreba, Slavena Belupa i Lokomotive, odigrao je 14 utakmica protiv Plavih, doživio je 11 poraza, dvaput je remizirao i jednom pobijedio. Bilo je to u prosincu 2007. godine, u Koprivnici u dresu Slavena Belupa proslavio je 5:2 pobjedu, asistirao je Bojanu Vručini za peti pogodak.
A veliku je igračku traumu doživio u finalu Kupa deset godina ranije na Maksimiru, igrao je tada za Zagreb i Plavi su pobijedili 2:1. Sopić je zabio za „zagrebaše”...
- Cijeli je stadion navijao za nas. Nikad se to nije dogodilo, ni prije, ni kasnije, da 20.000 ljudi navija na Maksimiru za protivničku momčad. Svi su bili ogorčeni suđenjem Gorana Marića, više od pola sata igrali smo s dvojicom igrača manje, bili su isključeni Scoria i Galić, jednostavno nam nisu dali pobijediti. Baš sam bio tužan nakon te utakmice – jednom nam je prilikom rekao Sopić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....