Tamo negdje prije reprezentativne stanke razgovarali smo sa Željkom Sopićem (52), trenerom Kauno Žalgirisa, kluba iz Litve.
- Idemo po duplu krunu!
To nam je kazao popularni Sopa. Jedna ‘kanta‘ je osvojena, ona je već spremljena u klupske vitrine. Osvojili su Sopićevi dečki u nedjelju litavski Kup, prvi put u povijesti ovog kluba iz košarkaškog grada Kaunasa. U finalu su igrali protiv Minija, vodeće momčadi druge lige koja je na pragu prve. Završilo je 3:0, a Kauno Žalgiris je odigrao kompletni Kup, to treba posebno naglasiti, bez primljenog gola. Ali ima tu još jedna ‘povijest‘. Prvi je to trofej u trenerskoj karijeri hrvatskog trenera. Kad smo mu rekli da se načekao jer je nakupio ‘više od pola stoljeća‘, samo se nasmijao...
- Kaj si zaboravio da sam ja igrao nogomet do 38. godine!
Nismo zaboravili, nismo... Ali stvarno prvi trofej u karijeri treba posebno zapamtiti, taj će ostati zauvijek u sjećanju, kao sve ono što je - prvo.
- Kad sam dolazio, rekli su mi u klubu da taj Kup i nije previše bitan... Rekao sam im: ‘Dobro, a koliko ste puta uzeli Kup?‘ Odgovor je naravno bio nikad. U hrvatskoj nogometnoj kulturi je ponešto drukčije, kad netko ne bi nikada osvojio Kup, onda bi ga itekako želio. Trofej je uvijek trofej. Dobro, ako u Hrvatskoj osvojiš Kup, ideš u 2. pretkolo Europske lige, a ovdje u 2. pretkolo Konferencijske lige.
Litavski Kup Sopić je osvojio s ogromnim hrvatskim doprinosom. On je glavni trener, Mensur Mujdža je pomoćnik, Ivan Čuković zadužen je za kondiciju, Josip Paušić za analitiku. Na travnjaku Kalik, Fiolić, Kreković i Debeljuh. Zabili su Kreković i Debeljuh, Kalik je odigrao kompletnu utakmicu, Fiolić je ušao kasnije.
- Bila je to utakmica u kojoj smo bili dominantni, imali posjed, poveli s 1:0, imali jedanaesterac, pogodili vratnicu... Onda se njima otvorila jedna šansa, naš vratar dobro je obranio. Bila im je to jedina šansa. Inače, kad smo kod Krekovića, on je zabio odlučujući pogodak kad smo ušli u Konferencijsku ligu protiv Klasvika. Već je zabio šest pogodaka. U jako dobroj formi su Kreković, Debeljuh i Kalik, Fioliću malo fali forme jer dosta dugo nije igrao. Ali i on će ubrzo biti pravi.
Kako mu je sad u gradu koji živi za košarku, a ne za nogomet? Prepoznaje li ga tko na ulici?
- Baš sam o tome pričao kćeri i supruzi. Na dan utakmice samo sam nakratko otišao do trgovine. Prišao mi je jedan čovjek i pitao me: ‘Jeste li vi trener Kauno Žalgirisa?‘ On je drugi koji me to pitao otkako sam ovdje. Košarka je ovdje svetinja, košarkaše sve prepoznaju na ulici i oni imaju poseban tretman. Kad bih uspoređivao, onda je ovdje nogomet u odnosu na košarku kao, recimo, u Hrvatskoj hokej na ledu u odnosu na nogomet. Ali stvari su se pokrenule s našim ulaskom u Konferencijsku ligu, sad smo uzeli i Kup, borimo se za naslov prvaka Litve, puno se više investira u nogomet. I predsjednik države dolazi na utakmice.
Sljedeći ponedjeljak Kauno Žalgiris igra na gostovanju kod Suduve možda i najznačajniju utakmicu u utrci za naslov prvaka. Od svog protivnika koji je na drugom mjestu ljestvice imaju bod više i utakmicu manje, trećeplasirani Žalgiris iz Vilniusa ima četiri boda manje i također jednu utakmicu više....
- Četiri kola su do kraja. Da, definitivno je to vrlo bitna utakmica....
Ali prije toga imaju još jednu utakmicu, onu u Konferencijskoj ligi. Sopić je taj sraz najavio u svom poznatom zafrkantskom stilu.
- Da, prije Suduve imamo jednu laganu utakmicu protiv Brightona. Trenutačno nisu u formi, baš im nekako ne ide...
Shvatili ste, naravno, sve je obrnuto kad je u pitanju Brighton.
- Onda nam opet u četvrtak u Konferencijskoj ligi dolazi Brann iz Bergena, pa je na programu doma Žalgiris iz Vilniusa. Dakle, sad nakon povijesnog osvajanja Kupa očekuju nas paklene četiri utakmice. Ritam je ubitačan. Protiv Brightona moram rotirati, promijenit ću pet-šest igrača kako bi bili spremni za Suduvu u ponedjeljak.
Naravno da smo popričali i o hrvatskom nogometu, veliki derbi na Poljudu Hajduka i Dinama kod Sopića doma gledao je kompletni stožer.
- A kaj da velim? Hajduk je pobijedio, mi smo izgubili. Do 60. minute se igrao nogomet, a nakon toga ne znam kako bih ono opisao. Ali gotova je tek prva četvrtina prvenstva, na kraju će se podvlačiti crta. U ovom dijelu sezone sve je, da se tako izrazim, dosta stisnuto. Nitko se nije odvojio, sve je u ‘pet deka‘. Mnogo će toga krojiti europska natjecanja u kojima igraju Dinamo i Hajduk.
Trener Dinama Mario Kovačević je pod velikom paljbom medija i javnosti, kakav je njegov stav?
- Dajte mu mira, treba ga pustiti da radi svoj posao u Dinamu. Sad, ako netko u klubu misli da se ne radi dobar posao, onda ga treba pustiti do zime, pa onda podvući crtu i vidjeti što i kako dalje. Vrlo je teško raditi kad te svaki tjedan netko ‘mijenja‘. Vidim da se sad piše o utakmici s Anderlechtom. Kod nas Hrvata sve su utakmice povijesne, milenijske... A uvijek je sutra novi dan.
Kako je doživio prvo okupljanje naše reprezentacije pod novim izbornikom Slavenom Bilićem? Je li bio šokiran onim porazom od Engleza 0:7?
- U toj utakmici je zapravo nevjerojatno kako smo izgledali. Ali Engleska je trenutačno, kad se radi o brzini, duelima i okomitosti, među tri najjače reprezentacije na svijetu. Ušli smo u njihov mlin, a onda se bilo teško vaditi. Baš nam je sve krenulo u krivo. Ali Slaven Bilić će uspjeti. Treba ga pustiti da radi. Najviše će o njegovu uspjehu suditi hoće li izboriti Europsko prvenstvo. Svaka čast Ligi nacija, ali glavna su velika natjecanja - zaključio je Željko Sopić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....