Ovdje u Parizu smo dosad gledali reprizu finala Svjetskog vaterpolskog prvenstva iz Dohe, u veljači. Mislimo na utakmicu Hrvatska - Italija. Sad ćemo gledati reprizu finala Europskog prvenstva iz Zagreba u siječnju, Hrvatska - Španjolska. U olimpijskom četvrtfinalu.

Nije baš nešto što bismo željeli ili se nadali. Nije baš niti nešto što nismo mogli izbjeći jer bilo koji drugi ishod utakmice 5. kola u skupini protiv Amerikanaca, pa i poraz petercima recimo, donio bi nam sigurno lakšeg suparnika. Međutim, nije nam ni na kraj pameti plakati sada za prolivenim mlijekom. U konačnici, ako mi nismo sretni poradi nužnosti sraza sa Španjolcima, ne mislite valjda da su u španjolskom taboru ushićeni što će u četvrtfinalu na svjetskog prvaka. Na Hrvatsku! Istina, Španjolska je dosad briljirala na turniru. Jedina momčad koja je sve redom pobijedila, ali... Postoji i činjenica da je Španjolska imala doista slabiju skupinu od one u kojoj su brodile Barakude.

Slijedi novi turnir

Francuska i Japan ne pripadaju eliti, Srbija je dosad bila vrlo slaba ili neuvjerljiva. Mađarska je oscilirala, pričali smo i s njihovim izbornikom Zsoltom Vargom koji ne puca baš od zadovoljstva. Australija je u takvom društvu čak bila druga. S dva poraza. Dok se u skupini A s dva poraza zauzelo četvrto mjesto.

Nadalje, možda hrabrimo sami sebe i tražimo samo pluseve, ali nekako nam je teško povjerovati da Hrvatska može dvaput uzastopno odigrati onako lošu utakmicu kakva je bila protiv Amerikanaca.

- Ono što smo cijelo vrijeme pričali sada dolazi. Od srijede, od četvrtfinala slijedi novi turnir - podsjeća naš ponajbolji strijelac ovdje (13 golova) Loren Fatović.

- Siguran sam da nije ni Španjolcima pretjerano drago što igraju s nama. Siguran sam da imamo svoje šanse. Igrali smo s njima dosta puta. Vrhunska su momčad, ali ponavljam, imamo šanse ako budemo u glavi spremni. Da se razumijemo, da smo pobijedili Amerikance igrali bismo protiv Srbije. To je isto vrhunska momčad, u četvrtfinalu nema slabe, nema loše. Australija se možda po imenima čini najslabija, ali oni su ovdje dobili i Mađarsku i Srbiju.

Loren Fatović

ANDREAS SOLARO Afp

Ono što nas sada čeka je bez dvojbe najteži mogući posao, prepreka, suparnik. Usudili bi se utvrditi i sljedeće, onaj tko u srijedu slavi, tamo negdje iza 15 sati kada će utakmica završiti, istaknut će najjaču kandidaturu za zlato. Uz sve dužno štovanje ostalima, ali ove dvije momčadi imaju baš to. Momčad i igru za zlato. Doduše, Španjolska je to dokazala u Parizu dosadašnjim igrama, mi ruku na srce baš i nismo. Ne još, ne u cijelosti.

- Dobro, teško je to i za očekivati. Gledajući turnir malo je tko to učinio ovdje, odigrao sve utakmice savršeno. Izuzev Španjolske. Imate i Grčku i Mađarsku i Italiju... Nije nitko baš briljirao dosad - veli pak izbornik Ivica Tucak i nastavlja:

- Mi smo željeli i želimo ovdje napraviti “nešto”, zna se i što. Za takvo što bismo ovog suparnika koji nas sada čeka trebali svladati u nekom trenutku. Bilo bi mi draže naravno da je to na kraju, ali što je tu je. Sad nam se valja junački uzdignuti ako to možemo, pokazati pravo lice, naš karakter koji mi imamo i pokazati ono što smo radili, tražili i sanjali svi do jednog. Počevši od mene prvog. Ukoliko to možemo, onda ćemo i uspjeti, ako ne, ići ćemo doma.

Fantastični su plivači

Dobro, ne baš odmah doma jer se igra od petog do osmog mjesta. Razigravanje je to za SP u Singapuru sljedeće godine.

- Ma da, ali ako ne bismo uspjeli bio bi to loš, ružan završetak jednog sna svih nas. Idemo junački unutra, pa tko koga. Nema nam druge. Da ih možemo pobijediti, to je sigurno. Da igram protiv najtežeg mogućeg suparnika, i to je sigurno, ali sami smo “birali”, sami to zaslužili.

Ono što nam predstoji je fizički iznimno teška, naporna utakmica. Utakmica u kojoj moramo spriječiti kontru po kojoj su Španjolci poznati. Iako imaju cijeli niz sjajnih pojedinaca, valja obratiti pozornost na igrače s brojem 2 i 3, odnosno Munarriza i Granadosa.

Oni su prvi strijelci, glavni šuteri, ispaljuju velik broj lopti, ali ih valja umarati. Na njima dvojici stalno netko mora biti, ne dopuštati prostor za jednostavan, lagan šut. Onog Alvara Granadosa, “krvnika” sa Save, iz finala EP je odlično čuvao Vukičević, ali nije bio u igri posljednje minute. Dotad je Granados bio nezamjetan.

- Bit će strašno teška utakmica. Fantastični su plivači, sjajno igraju obranu, kažnjavaju svaku pogrešku, svaki krivi pas u međuprostoru. Pripremit ćemo sve to. Moramo - posljednje je što je izbornik Tucak rekao prije četvrtfinala.

Da, igramo protiv spremnih, dosad najkompaktnijih, najboljih po prikazanom i da ne duljimo. Sve je to Španjolska, OK. Ima i jedan “ali”... Nisu ni Barakude baš bilo tko i bilo što. Ne samo što su svjetski prvaci, europski doprvaci, najbolji na kontinentu prije dvije godine. Ova momčad ima karakter, znanje, iskustvo, kvalitetu. Ima briljantne pojedince, ali i momčad. Ova Hrvatska još nije odigrala u Parizu svoju najbolju utakmicu. I još nešto. Ove Barakude, zbog svih svojih dometa i ostvarenja koja nisu bila prije pet ili deset godina, nego zbog onog što su pokazali prije koji mjesec još samo i koji su to toliko puta potvrdili, zaslužuju vjeru. Povjerenje u njih, u njihovu snagu i moć.