Europski prvak optimističan uoči kratke dvoranske sezone: I ove zime je cilj medalja - što sjajnija, to bolja

Nema života na staroj slavi, svjesna je toga većina sportaša pa tako i najbolji hrvatski atletičar Filip Mihaljević. Nakon najveće godine u karijeri, godine koju je okrunio naslovom europskog prvaka u Münchenu, 28-godišnji Livnjak spreman je za početak novog poglavlja.

Zimsku sezonu otvara ove nedjelje na bacačkom mitingu u Sassnitzu, gradiću na krajnjem sjeveru Njemačke, točnije na otoku Rügenu. Bit će to 22. izdanje ovog natjecanja na kojem će Filip kao europski prvak biti najveća zvijezda, a imat će i dobru konkurenciju jer najavljena su dvojica finalista Olimpijskih igara u Tokiju - Talijan rođen u JAR-u, Zane Weir i Nigerijac rođen u SAD-u, Chukwuebuka Enekwechi.

- Grad je blizu Danskoj i Švedskoj, tako smo se naputovali. Išli smo do Berlina avionom, a onda dalje organiziranim prijevozom - javio se Filip koji je treninge za ovaj miting oprađivao u Beogradu.

U glavnom gradu Srbije je već dva tjedna na pripremama, ali tamo je završio posve neplanirano.

- Planirali smo, kao i uvijek, ići u Novo Mesto, međutim, tamo se dvorana srušila, točnije urušio se balon uslijed vremenskih nepogoda. Bila je to dosta stresna situacija jer smo u posljednji trenutak morali mijenjati planove, to se dogodilo u srijedu, a mi smo u subotu trebali ići na pripreme. Ali, kako smo i ranije bili u Beogradu, nije bilo toliko problema oko dogovora. Imali smo još neke opcije, ali ova je bila najrealnija.

Nije se mijenjao samo plan, odnosno mjesto priprema, već i program natjecateljske sezone.

- Planirali smo otvoriti sezonu ranije, 4. veljače u Lodzu, međutim imao sam gripu, pa se malo sve odužilo. Nismo htjeli žuriti ni riskirati išta jer prioritet nam je Europsko dvoransko prvenstvo u Istanbulu, tako da smo malo odgodili početak sezone. Sad je, srećom, sve u redu i idemo u Njemačkoj po neki dobar rezultat.

Kad kaže "dobar rezultat", što je to konkretno? Za kakav je hitac spreman na prvom natjecanju godine?

- Teško je to reći, prvi miting uvijek može biti iznenađujuće dobar, a možeš se i malo lošije snaći. Ja se nadam dobrom otvaranju, odnosno da ću se priključiti Europljanima koji su ove godine bacali preko 21 metar, to je neki objektivan cilj. Želim ući u sezonu sigurno i dobro pa da se do Istanbula još pokušam podići koliko ide. Ali kažem, to je prvi miting sezone, a i u Sassnitzu nikad nismo bili i ne znamo kakvi nas uvjeti očekuju, tako da uvijek s malom zadrškom treba davati prognoze. No što se tiče treninga, unatoč gripi i tome što sam propustio dva tjedna, idemo prema gore, u svom ritmu, bez panike i žurbe.

Filip Mihaljević

RONALD GORŠIĆ Cropix

Je li se nakon punih pet mjeseci zaželio natjecanja?

- Jesam, pogotovo zato što sam na svim mitinzima poslije Münchena bio emotivno ispražnjen. Osim finala Dijamantne lige u Zürichu, ostalo nije baš bilo bajno. Bio sam svjestan da sam iscrpljen, ali sad smo u predolimpijskoj godini i idemo u nove pobjede, baš sam se zaželio natjecanja.

Koliko nastupa ima u planu ove zime budući da je do EP-a u Istanbulu ostalo manje od mjesec dana?

- Nije ostalo puno vremena, ali generalno, nije bilo ni puno mitinga jer muška kugla ove godine nije dio World Indoor Toura. Nije je bilo čak ni u Torunu, gdje se kugla inače tradicionalno baca. Tako da nam je ostao Sassnitz i nakon toga se vraćamo u Beograd. Tu ću u srijedu bacati na Serbia Openu i potom ostajemo ovdje sve do Istanbula.

Koliko je uopće teško uhvatiti formu u tako kratkoj zimskoj sezoni?

- Teško je, ali zna to biti i dobro je nema onog razvlačenja da kreneš bacati u svibnju, pa ti je tek u kolovozu najveće natjecanje. Ako si dobar i zdrav, dvorana zna biti dobra jer traje kratko i možeš iskoristiti neki momentum, odraditi onako "u cugu" nekoliko natjecanja. Dosad nisam imao problema s postizanjem forme u dvorani, uvijek mi je ležala. Iako zna biti i teških godina. Recimo, lani se cijelo vrijeme spominjala sezona s tri velika natjecanja i nisam toga bio ni svjestan, tek sam poslije shvatio koliko me to stvarno iscrpilo. Nije lako pripremati tri velika natjecanja u godini, pogotovo s odlaskom u Ameriku. Ali eto, ove godine će dvorana biti kratka, nadam se i uspješna. Imamo tri natjecanja, maksimalan je fokus na ta tri tjedna i to je to.

Naglasak je, dakako, na EP-u u Istanbulu (2. - 5. ožujka). Jesu li sada kada je europski prvak i njegova vlastita očekivanja veća, je li cilj spojiti zlata na otvorenom i u dvorani?

- Definitivno, to je želja, to je motiv, međutim, ne treba se lagati, kugla je doista iznimno jaka. Pogotovo svjetska, ali i europska također. Vidimo da je Tomaš Stanek u odličnoj formi, Zane Weir koji je lani zbog slomljenog prsta propustio mnoga natjecanja željan je dokazivanja i već je pokazao da je u dobroj formi, tako da će biti iznimno teško. Opet će se debelo preko 21 metar bacati za medalju. Meni je želja nastupiti što bolje, branim broncu iz Toruna i cilj je opet uzeti medalju - što sjajniju, to bolju. Činjenica da dolazim kao prvak Europe stavlja dodatni pritisak, ali nekako smo mi taj München već zaboravili. Ostao je urezan duboko u srcu, ali to je sada iza nas, okrenuli smo se novoj sezoni i krećemo od nule.