Kako god završilo, što god se odvilo u nastavku njegove karijere, a Marino Bloudek je sa 26 tek ušao u najbolje godine za jednog sportaša, ovo je već sada filmska priča. Negdašnji talentirani nogometaš iz Virovitice, koji je na nekim turnirima mlađih kategorija igrao i za zagrebački Dinamo, dok ga je na svoje kampove zvao i londonski Arsenal, da bi karijeru nogometaša zaključio zbog teškog loma noge nakon grubog starta suparnika, te se na poziv profesora Zlatka Tota, nastavnika tjelesnog odgoja i negdašnjeg ravnatelja u virovitičkoj Osnovnoj školi Ivane Brlić‑Mažuranić, prebacio na atletiku. I ostalo je - reklo bi se - povijest...
Virovitičanin, koji je na ovom Svjetskom prvenstvu potpisao još jedan veliki uspjeh hrvatske atletike, natjecateljsku je karijeru počeo graditi na danas ugašenom Krosu Sportskih novosti, onom na kojem je prvi put nastupio 2010. kao učenik četvrtog razreda u konkurenciji petaša, da bi od 2014. do 2019. nanizao šest uzastopnih pobjeda i na njemu nastupao kao student i nakon što je postao europski juniorski prvak 2017. u Grossetu.
U međuvremenu je upisao Visoku poslovnu školu PAR i preselio u Rijeku iz rodnog grada u koji je njegov otac Valentin, pak, doselio iz Kaknja, gdje je odrastao u nogometnoj obitelji, s obzirom na to da je s bratom Vedranom igrao za tamošnji Rudar, čiji su igrači bili i Marinov djed Zdravko te njegov brat Marijan, poznatiji kao Marin, koji je igrao i za Čelik iz Zenice, da bi izgradio i uspješnu trenersku karijeru. I nije to sve jer je Sandro Bloudek, bratić Marinova oca, aktualni pomoćni trener Dinama...
Međutim, na prijelazu iz juniorske u seniorsku atletiku, Marino Bloudek se - kao i toliko njih prije njega - izgubio. Nakon što se s 18 prvi put spustio ispod 1:50 na 800 metara, a bilo je to 2017. godine, na sljedeći takav rezultat čekao je do - 2022. U tom je razdoblju živio u Puli i trenirao pod paskom Milovana Savića, negdašnjeg olimpijca i sjajnog trkača na 400 i 800 metara, koji je u svoje vrijeme živio u sjeni Luciana Sušnja.
Iako je u tim pulskim godinama Bloudek došao do statusa "negdašnjeg talenta hrvatske atletike" i bio otpisan od svih, on nije odustao te je kao član riječkog Kvarnera počeo surađivati s Azuzom Simcichem, tadašnjim kondicijskim trenerom jedne od najboljih svjetskih tenisačica, Jelene Ribakine, dok je danas u stožeru Mire Andrejeve. Iako su komunicirali isključivo "online" zbog Simcichevih obveza na WTA Touru, Bloudek je 2023. izborio nastup na Europskom dvoranskom prvenstvu u Istanbulu, svom prvom velikom seniorskom natjecanju, to je ljeto otišao i na Svjetsko prvenstvo u Budimpešti, da bi 2024., prelaskom u Dinamo Zrinjevac i dolaskom u Zagreb, uz nastavak suradnje s riječkim trenerom od kojeg ga je preuzeo Mladen Kršek, krenuo njegov streloviti uspon.
Te zime se nastavio "školovati" na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Glasgowu, gdje nije prošao kvalifikacije, ali je zato "eksplodirao" na otvorenom, osobni rekord na 800 metara spustio za više od sekunde i s 1:45.07 izborio nastup u polufinalu Europskog prvenstva u Rimu. Činjenica da je osobni rekord postavio u kvalifikacijama velikog natjecanja sugerirala je kako su pred njim još veće stvari. Tada je postalo jasno da Marino, uz neupitan talent i besprijekornu radnu etiku, posjeduje i ono što bi se nazvalo "karakterom pobjednika", potrebnu mirnoću da "isporučuje" pod pritiskom.
Ali nije tu samo riječ o pripremama, treninzima i utrkama, pa se tako razdoblje u kojem Bloudek raste iz godine u godinu poklapa s velikom prekretnicom u privatnom životu. Naime, 2023. je upoznao Nataliju Švendu, kolegicu u kojoj je pronašao srodnu dušu i s kojom je ušao u vezu široj javnosti poznatoj po romantičnoj prosidbi na Memorijalu Borisa Hanžekovića prošle godine. Na stadionu Mladosti uz Savu je Marino nakon svoje utrke, uz pjesmu "Can‘t Take My Eyes Off You", kleknuo pred Nataliju, koja mu je na stazi izrekla sudbonosno "da". Osim toga, on je jedno vrijeme u Dinamu Zrinjevcu bio i trener svojoj djevojci, inače preponašici, dok je vjenčanje za 2027., jer se ove godine udaje Natalijina starija sestra. Ciljani mjesec je rujan, onaj u kojem atletičari imaju priliku uzeti pauzu nakon sezone na otvorenom...
Prosidba na Savi zaokružila je 2025. godinu u kojoj je Virovitičanin počeo ostvarivati svoje sportske snove. Prvo je u veljači s 1:46.15 srušio dvoranski rekord Hrvatske, koji je Predrag Melnjak držao 37 godina, dok je 24. lipnja u "ropotarnicu povijesti" poslao najvećeg hrvatskog atletičara svih vremena, Luciana Sušnja, i njegovih 1:44.07 iz Rima 1974. (!) nadmašio za šest stotinki. Više od pola stoljeća, punih 51 godinu, Sušnju se nitko nije približio na manje od sekunde, dok Bloudek s madridskih 1:44.01 nije ispisao povijest.
- Trenirao sam u njegovu klubu (Kvarner), upoznao ga, ali žao mi je da nije doživio ovo, siguran sam da bi bio sretan i ponosan na mene - rekao je tada novi hrvatski rekorder.
S tim poticajem je, uz velika očekivanja, ljetos stigao na Svjetsko prvenstvo, gdje je tražio novi iskorak na velikim natjecanjima, ali je dan prije otvaranja natjecanja u Tokiju završio u bolnici zbog povraćanja i povišene temperature. Od nastupa nije odustao, prošao prvu stepenicu, izborio još jedno polufinale, no, za dalje, nešto više od toga, ipak je izgubio previše snage...
Nije ga to poremetilo da u novim pripremama radi još više i jače, pa je stigla i ova zima u kojoj je triput rušio hrvatske rekorde. Pritom je prvi bio senzacionalan jer je došao u disciplini koja nije njegova, na 1500 metara, 29 godina ga je držao Branko Zorko, kojeg je Bloudek posljednjeg dana siječnja s 3:37.77 u Valenciji nadmašio za 28 stotinki. Nekoliko dana kasnije je u Ostravi dodatno poboljšao svoj rekord na 800 metara (1:45.27), da bi u Torunu 22. veljače to još spustio do 1:45.19.
Da mu staza u Torunu očito leži, potvrdio je i na ovom Svjetskom dvoranskom prvenstvu na kojem je izborio prvo - od, vjerujemo, mnogih u budućnosti - finale velikog seniorskog natjecanja...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....