Prije nepuna četiri mjeseca, u predvečerje priprema za još jednu sezonu, sad već petnaestu otkako se krenula natjecati na seniorskoj razini, Sara Kolak javila se iz Slovenije nekoliko dana prije nego što će otputovati u Južnu Afriku na prvi miting sezone, Simbine Classic u Pretoriji. I u tom razgovoru je jedna djevojčica iz Rija - ona koja je s 21 došla na svoje prve Olimpijske igre i bacila koplje do zlata, jedno od najneočekivanijih u povijesti hrvatskog sporta, na tragu onoga što je više od pola stoljeća ranije u Mexico Cityju napravila Đurđica Bjedov - zvučala nekako mirno, spokojno, kao da je naslućivala što slijedi.
"Sanjala sam jedne, a sad gazim prema četvrtim Olimpijskim igrama, od klinke sa snom do danas... Vrijeme definitivno leti, dok sam ja svoj olimpijski san ostvarila. Kad se sjetim Rija, radi se o dvije potpuno različite faze, dvije različite Sare, ali koliko su različite, toliko su i iste. Iz svakog iskustva do sada, pozitivnog i negativnog, izvukla sam pouke. Međutim, Sari s 21 i Sari s uskoro 31 zajedničko je to da nikad ne odustaje. Veliko je to vremensko razdoblje, svašta naučiš u međuvremenu. Prije 10 godina nisam znala puno toga što znam danas. Ali svaki sportaš ima svoj put, nauči različite lekcije, dok meni definitivno nije bilo dosadno".
I onda tri i pol mjeseca kasnije:
- Bilo je i vrijeme...
Bilo je, Sara, definitivno je bilo vrijeme. Čekala si i dočekala. I svi oko tebe, pogotovo trener - i dečko također - Mišel Žerak, negdašnji slovenski skijaš s kojim je naša olimpijska pobjednica - ta titula je vječna, ne možeš biti "bivši" olimpijski pobjednik - u posljednje četiri godine pronašla mir. I na privatnom i sportskom planu. Jer drugog objašnjenja nema. Samo tako je djevojčica iz Rija mogla postati žena iz Birminghama.
Upravo zbog toga Sarine riječi navedene koji odlomak više sada zvuče proročanski. Dvije Sare - dva zlata. Toliko različita, a opet toliko ista. Prije deset godina bila je to neustrašiva djevojčica, danas zrela žena, potpuno svjesna svojih mogućnosti.
Ne, ne baca ona (još) 66 metara kao u Riju ili dalje (njezin hrvatski rekord iz 2017. iznosi 68,43), ne baca čak ni 65 metara, ali je dovoljno dobra da bi bila u šansi za "nešto". I - ono najvažnije - zna da to "nešto" može biti, recimo, europsko zlato. Koje je u nedjelju u Birminghamu osvojila sa svojim prvim hicem (62,43), ukupno trećim na cijelom natjecanju. Do kraja su konkurentice imale ukupno 52 pokušaja da je skinu s trona i samo je jedna došla na manje od metar. Ona je odmah znala jer okrenula je leđa koplju u letu i stisnutim šakama proslavila - ispostavit će se - europsku titulu.
Sara Kolak, djevojčica koja je prošla put od krova svijeta do ponora i žena koja se vratila natrag.
Ako bismo ovo njezino "bilo je i vrijeme" uzeli kao prijevod na "međimurski" legendarnog usklika Gorana Ivaniševića na dočeku na splitskoj Rivi nakon osvajanja Wimbledona: "Fala k....", onda na neki način možemo povući i paralelu s našim teniskim velikanom, odnosno njegovom filmskom pričom. Put od krova svijeta do ponora i natrag. Jer nije Birmingham bio prva prilika da Sara ponovi ono što je 2016. napravila dvaput - prije Rija u Amsterdamu, gdje je osvojila europsku broncu, svoju prvu seniorsku medalju, za koju je rekla: "Ne znam zašto nitko nikad ne spominje tu broncu, meni je ona izuzetno draga, posebna". U posljednjih deset godina je Kolak dvaput bila vrlo blizu postolju. Četvrta na Svjetskom prvenstvu 2017. u Londonu i četvrta na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. Dva četvrta mjesta - opet - toliko različita, a toliko slična...
"Tamo u Londonu bila sam silno razočarana jer sam ostala bez medalje, dok sam u Parizu doživjela jedan od najljepših trenutaka svoje karijere. Znam da se kaže kako je u sportu najgore ostati na korak od postolja, ali sve ovisi o perspektivi. U Parizu sam bila jako sretna i zadovoljna zbog tog četvrtog mjesta jer sam uvijek željela da me mama i tata gledaju na OI, a tamo mi se ta želja ostvarila. Uostalom, svi sportaši znaju koliko truda treba uložiti samo da dođeš do OI, pogotovo da izboriš finale, ostvariš dobar rezultat".
Pariz, baš je Pariz bio ta prekretnica, tamo se nakon pet godina kalvarije s ozljedama ramena i lakta, lutanja s promjenama trenera, šest - svih šest - "ikseva" (neispravni hici) u kvalifikacijama Olimpijskih igara u Tokiju 2021. i na Svjetskom prvenstvu u Eugeneu godinu kasnije, vratila na veliku scenu, tamo je pokazala sebi da može dobro bacati i da to njezino dobro bacanje znači borbu za medalje. Uvijek i svugdje. Ono što su svi znali, da je Sara Kolak uvijek u stanju. Osim, valjda, nje same. I kad je to shvatila, pred jednom tridesetogodišnjakinjom otvorilo se jedno novo poglavlje karijere, ono u kojem se talent stopio s iskustvom, dok će zlato iz Birminghama donijeti još sigurnosti na putu prema Los Angelesu i "zatvaranju kruga" na olimpijskoj pozornici.
To bi bio onaj "holivudski" završetak ove priče, koja je u Birminghamu ispisala jedno od svojih najljepših poglavlja. I nema sumnje da će Ludbrežanki ova medalja - kao i ona bronca iz Amsterdama - također biti posebna. Možda čak i u rangu s onom olimpijskom. Zbog načina na koji je osvojena, zbog svega što je prošla na putu do nje...
"Apsolutno puno više naučiš iz loših stvari. Kad sve ide dobro, onda se ne pitaš ništa, samo ideš, zato je ponekad korisno zapeti, naučiti neku lekciju koja će ti koristiti u budućnosti. Pritom se dobro i loše ne može odvojiti, to ide jedno s drugim".
Puno lošeg je prošla Sara da bi imala nekoliko velikih trenutaka. Ali to je sport, to je život šampiona. Moraš pasti da bi mogao ustati. Toliko je jednostavno. Makar trajalo cijelo desetljeće. U kojem se dogodilo toliko toga i koje je zaslužilo ovakav "okvir" - zlato na početku i zlato na kraju. Iako, ponovimo još jednom, ovo nije kraj, Sara Kolak je samo na putu prema svojim četvrtim Igrama - "a sanjala sam jedne..." - i sad je taj put popločala zlatom. Ljepše je tako. Pogotovo kad si došao iz "podruma". Onda naučiš više cijeniti sve ono dobro što ti se dogodi. I zato je s istim intenzitetom Sara slavila nedjeljno zlato i četvrto mjesto na OI prije dvije godine.
Mirna i ispunjena. To je danas Sara Kolak. I zato je u Birminghamu osvojila zlato. Sport u pravilu vrati ono što ti uzme. Ako si dovoljno strpljiv i uporan da to dočekaš.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....