Nije baš uobičajeno da se podosta ustanova, a posebno sportski tereni, stadioni i ina borilišta nazivaju po živućim osobama. U biti, sada nam na pamet padaju tek Teniski stadion Goran Ivanišević u Umagu te nedavno otvoreni Dodigov teniski centar u Međugorju, po i drugom našem proslavljenom tenisaču, Ivanu Dodigu. Doduše, već 20-ak godina postoji i u nizozemskom Eindhovenu po plivaču Pieteru van den Hoogenbandu.
Baš su stoga onda i tim posebniji, atraktivniji donekle.
E, pa od utorka imamo još jedan: Sportski park Sare Kolak u njezinom Ludbregu.
- Ovaj je sportski park u biti posvećen bio, kada smo ga počeli graditi, jednom mladom ludbreškom rukometašu koji je, nažalost, prerano preminuo – veli ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić, ali i nastavlja.
- No, ja sam Sari prije dvije godine u biti obećao ovako nešto te mi je neobično drago da se to sada tako dobro poklopilo s njezinim europskim naslovom prvaka.
Preimenovanje sportskog parka u Ludbregu, u okviru kojeg su atletska staza, teniski tereni, nogometni teren s umjetnom travom, košarkaško igralište, a u planu je još i dvorana, posebno za borilačke sportove, zasad je još u fazi izgradnje. Cijena će biti na koncu nešto veća od 2 milijuna eura.
U ludbreško sportsko srce, ali i pozdraviti svoju miljenicu, Saru iz Ludbrega, došlo je nekoliko stotina Ludbrežana. Mnoštvo djece, mažoretkinje, gradski i županijski čelnici, zavidan broj novinara, mahom lokalnih medija. Jedino... dogodilo se nešto na što nije bilo utjecaja. Upravo u trenutku otvaranja ili preimenovanja Sportskog parka nad Ludbregom se smračilo, nebo se otvorilo, počelo je lijevati i, nažalost, rastjeralo mnoštvo.
Ipak, bili smo mrvicu tek brži od kiše. Barem da osluhnemo Saru Kolak.
- Kad vidim sve Ludbrežane ovdje, sve klince tu... otprilike bih rekla da sam svjesna učinjenog. Zapravo, vratilo me 10 godina unazad, nakon zlata iz Rija. Stvarno sam im zahvalna što su me došli podržati, da su uvijek uz mene, da navijaju i da vjeruju u mene.
Što bi Sara danas, odrasla Sara, rekla maloj Sari kada se ona tek počela baviti atletikom u Ludbregu?
- Rekla bih joj samo da nikad ne izgubi veselje za sport. Nek‘ vjeruje u sebe, neka ne odustaje i da bude strpljiva. Dobro, bila sam dosta strpljiva i zadnjih 10 godina. Sve je moguće ako sanjaš, imaš podršku, ako vjeruješ – veli Sara.
Netko upita Saru: kako se zna gdje je bila 2016., gdje je sada 2026., nego gdje će 2036.? Hm, to je malo i nama i Sari bilo predaleko, ali... rujan ove godine i Svjetsko prvenstvo u Budimpešti?
- Na listi jesam, ali ne znam to još. Imam dva natjecanja sada na kojima ću sigurno nastupati, Dijamantna liga u Lausannei. U srijedu već idem tamo, 21. kolovoza je tamo miting, onda idem na Mediteranske igre u Taranto. Bacam 1. rujna i moram priznati da me to baš veseli. Zasad je to ono kaj znam. Mislim, ako ću ići u Budimpeštu, bila bih sretna. To tamo nije borba za medalju, u igri je novac. Vidjet ću. Ne opterećujem se time. Trebaju mi i bodovi za to. Ako se dogodi, dobro, ali ja imam medalju, evo je tu u džepu. To mi je puno bitnije. I da, jasno da je Los Angeles cilj.
A onda... ne nakon LA jer je to 2028., već nakon ove rečenice počela je kiša. Da počela, pljuštalo je. Nema veze, nije pokvarilo veselje, možda tek rastjeralo mnoštvo, ali kako je rekla Sara – "medalja je v žepu i to nitko nemre oduzeti". Pa ni kiša.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....