Da se priča ovog proljeća samo malo drugačije odigrala, da je pokazao samo malo više vještine u sportu kojim se nikad ranije nije bavio, danas o njemu vjerojatno ne bismo govorili kao o najvećoj senzaciji atletskih natjecanja na Olimpijskim igrama u Parizu.
Roje Stona u svibnju je ozbiljno razmišljao o prebacivanju na američki nogomet. Iako ga nikad nije igrao, svojim je fizičkim predispozicijama privukao pažnju skauta i dobio pozive za probe u NFL momčadima New Orleans Saints i Green Bay Packers. Nije, međutim, pokazao dovoljno da zaradi pozivnicu za daljnja testiranja i pripreme, tako da je ta priča, barem zasad, završena. Rekli bismo - srećom. Jer, Stona se nakon toga posvetio onome što najbolje radi, bacanju diska, prošao jamajčanske kvalifikacije i onda 7. kolovoza šokirao svijet osvajanjem zlatne medalje koju je začinio i rušenjem olimpijskog rekorda s okruglih 70,00 metara.
Na spomen Jamajke i sporta vjerojatno će svima prva asocijacija biti sprint, zahvaljujući velikanima poput Usaina Bolta, Shelly-Ann Fraser-Pryce, Elaine Thompson-Herah, Merlene Ottey i ostalima koji su proslavili ovu karipsku državu. Malo tko bi se stoga kladio da će jedino zlato Jamajci u Parizu donijeti jedan bacač diska. Nije, doduše, ova disciplina egzotična Jamajčanima, imali su prije pet godina svjetskog doprvaka Fedricka Dacresa, a i u Parizu su bili jedina nacija s trojicom finalista. No, sva trojica su bila daleko od statusa favorita, pa tako i 25-godišnji Stona koji uoči ovih Igara nije imao većih uspjeha, štoviše samo je jednom nastupio na velikom natjecanju, lani na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti, te završio na 19. mjestu.
Najbolji dan u životu
Međutim, te večeri na Stade de Franceu izvukao je iz sebe hitac života. Svjetski rekorder Mykolas Alekna u drugoj je seriji bacio 69,97 m i srušio olimpijski rekord svog slavnog tate Virgilijusa, dvostrukog olimpijskog pobjednika. Ali, za razliku od tate koji je taj rekord čuvao u svom vlasništvu 20 godina, sin ga je izgubio za samo nekoliko minuta. Stona je sa sedmog mjesta ušao u finalne tri serije, a onda je u četvrtom pokušaju lansirao disk 70,00 m i izazvao nevjericu na stadionu. Nitko to do kraja nije uspio nadmašiti i Jamajka je dobila prvo olimpijsko zlato u bacačkim disciplinama u povijesti. Bila bi i prva bacačka medalja uopće da samo četiri dana ranije Rajindra Campbell nije osvojio broncu u bacanju kugle.
- Za ovo sam se pripremao, o ovome sam sanjao. Saznanje da ste to uspjeli i ostvariti je jedan od najboljih osjećaja. Ovo je najbolji dan u mom životu - govorio je euforični Stona.
Ono što cijeloj priči daje dodatnu zanimljivost i dimenziju jest ime njegova trenera. Do senzacionalnog olimpijskog zlata doveo ga je, naime, najbolji bacač kugle svih vremena Ryan Crouser. Amerikanac je u Parizu postao prvi kuglaš u povijesti s tri olimpijska zlata, a nekoliko dana kasnije osvojio je i prvu medalju kao trener. Nevjerojatna priča, ali i dokaz da je div iz Oregona genijalac u svemu čega se prihvati.
Stona se 2023. prebacio sa Sveučilišta Clemson u Arkansas gdje je u početku radio s Johnom Newellom, dugogodišnjim trenerom za bacačke discipline. Međutim, kako Arkansas nije mogao primiti Newella na puno radno vrijeme, ovaj je pronašao drugi angažman, a Stona je počeo trenirati s Crouserom koji već neko vrijeme radi na ovom sveučilištu kao trener-volonter. Tko je uopće tada mogao pomisliti kakav će uspjeh proizaći iz ove suradnje već sljedeće godine?
- Ryan je sjajan tip i raditi s njim je stvarno dobar osjećaj. Znao je za što sam sposoban, trenirali smo za ovo cijelu godinu. Došao je u Pariz i odradio posao, onda sam i ja odradio svoj dio. Bilo je to jednostavno savršeno natjecanje za nas - rekao je Stona.
Ni Crouser nije skrivao emocije nakon najvećeg trenerskog uspjeha u karijeri.
- Kad se sam natječem, čini mi se da barem donekle upravljam vlastitom sudbinom. Biti na tribinama izaziva puno, puno više nervoze jer imate jednaku količinu adrenalina, ali nemate izlaz. Teško je biti trener - priznao je peterostruki pobjednik Memorijala Ivana Ivančića pokraj zagrebačkih fontana.
Stona ne skriva ponos što je pokazao da Jamajka nije samo sprinterska sila.
- Jamajka treba biti ponosna i treba slaviti ovo zlato. Tehničke discipline u našoj zemlji rade korak u pravom smjeru, dobro nam ide, počeli smo osvajati medalje.
Uz njegovo zlato i Campbellovu broncu, Jamajka je u Parizu osvojila još dva odličja izvan staze - srebra daljaša Waynea Pinnocka i troskokašice Shanieke Ricketts. Nitko od njih, međutim, neće se moći natjecati u novoj seriji mitinga koju od iduće sezone pokreće legendarni Michael Johnson jer nekadašnji svjetski rekorder na 200 i 400 metara atletikom očito smatra samo trkačke discipline. Kritizirale su to u Parizu i naša Sandra Elkasević i Valarie Allman, a podcjenjivačkog se odnosa dotaknuo i Stona.
- Takve stvari su baš demotivirajuće. Tehničke discipline bi trebale dobivati više pažnje. I mi ulažemo puno truda i napora, ako ne i više.
Dva metra i 120 kilograma
Iako je danas olimpijski pobjednik u atletici, Stona još uvijek nije siguran čime se želi baviti u nastavku svog sportskog puta, odnosno hoće li se pokušati ozbiljnije posvetiti američkom nogometu i eventualno izboriti novu probu u nekom od klubova.
- Želim li i dalje karijeru u američkom nogometu? To je dobro pitanje. Morat ću prespavati sve ovo što se dogodilo u Parizu, pa ćemo onda vidjeti. Preda mnom je puno razmišljanja i puno odluka koje moram donijeti. Ovo je bila dugačka godine, najprije sam bio posvećen kugli, pa američkom nogometu, pa disku, i eto me sada s olimpijskim zlatom.
Koketiranje bacača s američkim nogometom nije zapravo ništa novo. Britanski rekorder u bacanju diska i brončani s Europskog prvenstva prije dvije godine Lawrence Okoye bio je svojedobno član San Francisco 49ersa, doduše u posve sporednoj ulozi. I najbolji hrvatski atletičar Filip Mihaljević, europski doprvak u bacanju kugle, svojedobno je govorio o tome kako je tijekom studija u Americi svakodnevno dobivao ponude za prelazak na američki nogomet. U jednom razdoblju zasićenja atletikom čak je i prilično ozbiljno razmišljao o tome, ali nikad nije napravio taj korak.
Stona sa svoja dva metra visine, 120 kilograma težine i eksplozivnošću ima dobre predispozicije, ali logično je da mu nedostaje vještine. Hoće li si dati još jednu priliku, tek ćemo vidjeti, ali za atletiku bi bila šteta da ga izgubi praktički čim je bljesnuo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....