Europsko prvenstvo usred olimpijskog ciklusa uvijek je na određeni način "prijelazno" natjecanje, ono na kojem najbolje atletičarke i atletičari testiraju formu, način rada na putu prema novim Igrama od kojih nas, evo, dijele dvije godine. Međutim, na putu prema Los Angelesu nije važno samo se pozicionirati, već ostvariti i rezultate s kojima ćeš se napuniti samopouzdanjem za nastavak mukotrpnog rada, za još jedne zimske pripreme, koje se u Kraljici sportova odrađuju daleko od svjetla reflektora, ali su najvažniji dio priče, onaj bez kojeg nema uspjeha na najvećim natjecanjima.
Uglavnom, Birmingham je ovaj tjedan pokazao da nisu svi najbolji na svom vrhuncu, bilo je disciplina u kojima su ostvareni vrlo skromni rezultati, ali isto tako postoje i iznimke, oni koji već sada, dvije godine prije Los Angelesa, ovdje na borilištima izgledaju kao da će tamo imati što reći u najjačoj mogućoj konkurenciji jednog od najraširenijih svjetskih sportova.
Iz te perspektive šesta večer 27. Europskog prvenstva ponudila je spektakl, po jedan trkački, skakački i bacački rezultat za sva vremena. Njih su ostvarili Šveđanin Andreas Almgren na 10.000 metara, kubanski Talijan Andy Diaz u troskoku i Nijemac Julian Weber u bacanju koplja. Posebno impresivan bio je Almgren, koji je od starta poveo kolonu od 25 dugoprugaša, da bi na polovici utrke nametnuo ritam koji više nitko nije mogao pratiti, većinu konkurenata pretekao za cijeli krug i ciljem prošao u vremenu 27:23.44, čime je srušio najstariji rekord europskih prvenstava, koji je od 1978. držao još jedan Skandinavac - Martti Vainio iz Finske.
- Osjećao sam se kao da umirem posljednjih pet krugova - iskreno je pričao Šveđanin, koji je te posljednje krugove odradio kao "pacemaker" velikoj skupini trkača koje je pretekao za cijeli krug, a koja se borila za peto (!) mjesto.
- Međutim, osjećaj je nevjerojatan, definitivno sam htio uzeti to zlato. Ozračje na stadionu i oko njega je sjajno i prije utrke sam razmišljao o tome kako bi bilo lijepo ovdje napasti taj rekord. Posljednja dva kilometra trebala mi je podrška, cijenim svaki pljesak, uzvik, to je ono što me spasilo da se ne "raspadnem".
Iako je po prolasku ciljem izgledao kao čovjek koji bi u istom ritmu mogao otrčati još koji kilometar, izgled je očito varao. Da Almgrenov pothvat bude veći, pomoglo je i to što se na tribinama stadiona Alexander našao još jedan veliki finski dugoprugaš iz povijesti - Lasse Viren, četverostruki olimpijski pobjednik iz Münchena 1972. i Montreala 1976.
Bila je to noć u kojoj se definitivno "prekrajala" povijest europske Kraljice sportova jer je u petak Andy Diaz postao tek deveti čovjek s troskokom daljim od 18 metara, u drugoj seriji finala spustio se na 18,15 i došao na četvrto mjesto svih vremena. Zapravo je uništio finale na sličan način na koji je to napravio Almgren - rano je ubio svaku nadu konkurentima za zlato, prije svega olimpijskom pobjedniku iz Tokija i srebrnom iz Pariza, aktualnom svjetskom prvaku i europskom doprvaku iz Rima, također Kubancu, ali pod portugalskom zastavom - Pedru Pichardu.
- Mislim da sam mogao bolje, imao sam šansu napasti zlato - rekao je Pichardo, još jedan iz Kluba 18 metara, s 18,08 iz Havane - dakle, dok je još nastupao za Kubu - 2015. godine.
Međutim, ovo je bila večer njegova negdašnjeg reprezentativnog kolege...
Kao što je bila i večer Juliana Webera, europskog prvaka iz Münchena 2022. i srebrnog iz Rima prije dvije godine, njemačkog bacača koplja koji je u Birminghamu također probio "čarobnu granicu", onu od 90 metara. Weber je s hicem od 90,40 također srušio rekord europskih prvenstava, koji je od 1998. držao Steve Backley, ali ono što ovaj domet čini još impresivnijim jest "tajming", činjenica da je jedan od najboljih hitaca karijere ostvario u posljednjoj seriji za skok na prvo mjesto, koje je cijelo natjecanje držao njegov 10 godina mlađi sunarodnjak - Nick Thumm.
- Bilo je nevjerojatno, mučio sam se na početku natjecanja, imao problema sa zaletom, nisam mogao pronaći pravi ritam i zato sam bacao kraće. Znao sam da samo moram ostati miran, spreman i da će doći pravi hitac. Sretan sam što mi je to uspjelo u posljednjoj seriji. Bilo je to jednostavno savršen hitac, koji me pomalo i šokirao. Sjajan je osjećaj vratiti europsku titulu, makar je München bio poseban jer sam tamo nastupao na domaćem terenu. Ali nije u Birminghamu puno drukčije i ovaj tjedan ostat će mi u posebnom sjećanju - rekao je Julian Weber.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....