Razočaranje naše olimpijske pobjednice: ‘Nema opravdanja, sve je bilo dobro osim mene...‘

Kakav je to spektakl i što Hanžekovićev memorijal, koji se neprekidno održava već 76 godina, predstavlja za hrvatsku atletiku, ali i šire, svi su se mogli uvjeriti u petak predvečer kad je na Stadionu Mladosti zagrebačka publika još jednom mogla uživati u svemu onome što nosi Kraljica sportova.

Međutim, razina natjecanja i tradicija koja se na Savi osjeća do te mjere da se "može rezati nožem", osim poticajnog ima i onaj drugi efekt za domaće predstavnike. Naime, tu se više od desetljeća pisala "legenda o Blanki Vlašić", tu - u svom gradu - je Sandra Elkasević i definitivno okrunjena kao kraljica diska, dok je zbog njih, ali i svega onoga što se u posljednjim desetljećima događalo na ovoj stazi, dobar nastup na Hanžekovićevu memorijalu vrlo često i glavni cilj možda i cijele ljetne sezone za hrvatske atletičare. To se, naravno, odnosi i na Saru Kolak, našu olimpijsku pobjednicu otprije deset godina, rekorderku u bacanju koplja, koja je ove sezone dobro krenula na put prema Europskom prvenstvu u Birminghamu, da bi u petak malo skrenula s njega...

- Zadovoljna? Ne, nikako. Loše sam odradila ovo natjecanje. I pritom je sve OK, nemam bilo kakvih zamjerki, sve je bilo dobro osim mene - vrlo samokritična bila je djevojka iz Ludbrega, glavna hrvatska zvijezda ovogodišnjeg mitinga.

Pritisak je definitivno uzeo svoj danak. To djeluje kao jedino logično objašnjenje za četvrto mjesto i skromnih 59,82 iza pobjednice Leonie Hügli (61,14), te Madison Wiltrout (60,17) i Adriane Vilagoš (60,04), koje su prebacile 60 metara.

- Bacanje pred domaćom publikom i na domaćem terenu uvijek je poseban izazov. Ne bih isključila da je taj pritisak djelovao na moju izvedbu i silno mi je žao zbog toga. Jasno mi je da se može dogoditi, ali da se baš dogodi u Zagrebu...

Je li velika vrućina utjecala na slabije hice Sare Kolak?

- To ne može biti razlog. Svima nam je bilo jednako vruće. Uostalom, ovo je sport na otvorenom, treniram u Rijeci po vrućini, po kiši, po ovakvom i onakvom vjetru. Ne, nema opravdanja, jednostavno nisam bila prava. Da sam odradila kako sam trebala i bacila 59 metara, onda bi to bilo OK, događa se, ali nema se tu reći više ništa osim toga da nisam odradila natjecanje na vrhunskoj razini.

Sara to od sebe očekuje uvijek i svugdje. Što dalje?

- Već u subotu letim u Pariz, nakon toga me čeka nastup na državnom, bit će još neki mitinzi u sedmom mjesecu, ali za to još nemam potvrdu. I na kraju Europsko prvenstvo sredinom kolovoza.

Iako je djelovala neutješno, na odlasku je ipak poručila:

- Idemo dalje, nema druge opcije.

Iza Kolak se na peto mjesto smjestila Vita Barbić, čiji je najbolji hitac bio 59,10.

- Ostvarila sam cilj, to je bio plasman među osam za posljednje tri serije. Pritom mi organizatori nisu olakšali posao jer su doveli osam sjajnih bacačica. No, uspjela sam u onome što sam zamislila i moram biti zadovoljna - rekla je Vita.

Sjajnu utrku na Mladosti otrčala je Nina Vuković, koja je s osobnim rekordom (2:00.06) zauzela treće mjesto na 800 metara iza dvije britanske srednjeprugašice, Phoebe Gill i Isabelle Boffey. Vuković još jako malo dijeli od toga da se spusti ispod dvije minute, što je u utrkama na dva kruga uvijek posebna barijera...

Brojne barijere u svojoj je karijeri već probila Stacey-Ann Williams, redovita članica jamajčanskih štafeta 4x400 na velikim natjecanjima, koja je u petak u Zagrebu nadmašila - samu sebe. Williams je, naime, s "lijepih i okruglih" 50.00 od 2024. bila rekorderka Hanžekovićeva memorijala, da bi sada to spustila za više od pola sekunde, sve do 49.48 za dominantnu pobjedu na 400 metara.

Kako je ovo bio dan rekorda, novi je stigao odmah u sljedećoj disciplini, na 100 m prepone ga je srušila Alaysha Johnson s 12.43, čime je rezultat Jasmine Camacho-Quinn (12.47) nakon tri godine otišao u povijest. Bila je ovo disciplina u kojoj su dominirale Amerikanke budući da su se iza Johnson smjestile njezine dvije sunarodnjakinje, Rayniah Jones (također 12.43) i Alia Armstrong (12.51).

- Iskreno, nisam očekivala ništa, ali sjajno ozračje potaknulo me na vrhunsku utrku. Baš ugodno se osjećam ovdje u Zagrebu, zato sam i uspjela srušiti ovaj rekord. Nedavno sam trčala 12.40, sad 12.43 i ne znam koliko još imam rezerve, ali radujem se pokušaju da to saznam. Mogu samo naprijed, imam puno više samopouzdanja nego prošle godine - rekla je Johnson.

Pri kraju programa su se organizatori nadali da i Shaunae Miller-Uibo može do rekorda mitinga, odnosno utrke ispod 22 sekunde na 200 metara. Međutim, dvostruka olimpijska pobjednica s Bahama, ali na dvostruko dužuj dionici, nije imala pravu konkurenciji da je "gurne" prema boljem rezultatu od 22.19. Christine Mboma i njezinih 22.04 iz 2024. preživjelo je još jednu godinu...

Kao što je 11. godinu "preživio" i Ramil Guliyev, odnosno njegovih 19.88 na 200 metara, koje je napao dvostruki olimpijski pobjednik Andre De Grasse, da bi štopericu zaustavio na 19.95, odnosno počastio navijače s utrkom ispod 20 sekundi.

- Prvi put sam ovdje u Zagrebu i jako mi se sviđa. Definitivno se planiram vraititi, nadam se da ću sljedeći put biti još i brži - poručio je Kanađanin.

Vrlo zadovoljan, možda i zadovoljniji, bio je drugoplasirani Yassine Hssine, koji je s 20.00 srušio osobni rekord Maroka.

Kvalitetno natjecanje su u petak na Savi odradili i daljaši, njih šestorica otišla su preko osam metara, najdalje Anvar Anvarov koji je s rekordom Uzbekistana (8,29) pobijedio mladog Srbina Luku Boškovića (skočio osobni rekord - 8,23), dok je naš Filip Pravdica s 8,06 m bio peti...