Prve reakcije javnosti nisu dobre, brojni zaljubljenici u nogomet, prije svega navijači Dinama, čiji je Maksimir "hram" već osam desetljeća, nisu sretni s idejnim rješenjem novog stadiona u sklopu sportskog kompleksa, koji bi, uz već izgrađeni bazen na Sveticama, trebao dobiti dvoranu za rukomet i futsal s kapacitetom tribina od 4500 ljudi, još jednu dvoranu za trening, ali i novi atletski stadion za 2000 ljudi.
Stoga je jasno da ovo nije samo projekt po kojem bi nogomet, odnosno Dinamo, dobio svoj novi dom, već tu veliki interes - izravno ili neizravno - imaju i još brojni sportovi...
- Po meni je sve to sjajna stvar, vrhunska, Zagreb apsolutno zaslužuje jedan takav moderan stadion - uvodno će Marin Rozić, dugogodišnji igrač i kapetan, danas sportski direktor Cibone.
- S druge strane, svi mi koji radimo u sportu znamo kolika je potreba za dvoranama u Zagrebu, trenutni kapaciteti su prenapregnuti, svaki novi prostor u kojem se može trenirati je, rekao bih, neophodan. Jedino se nadam da će ovo ići brže nego, recimo, obnova Doma sportova.
Slavko Goluža, trener rukometaša Bjelovara i jedan od naših najtrofejnijih sportaša svih vremena, vrlo je oprezan...
- Mogu samo reći "daj Bože da bude tako kako pričate", da sa stadionom dobijemo i tu dvoranu, odavno nam obećani rukometni dom. Jer ako mi nismo to zaslužili, onda ne znam tko jest.
Nije Goluža htio ići preduboko u analizu ambicioznog projekta.
- Nisam kompetentan da pričam o tome kako izgleda stadion ili dvorana, ali to u konačnici nije ni bitno. Ono što jest je da ta dvorana bude funkcionalna, da zadovoljava sve zahtjeve koje UEFA i FIFA imaju za utakmice futsala na najvišoj razini, kao i EHF i IHF kad je riječ o rukometu.
Iako bi se tako što trebalo podrazumijevati, negdašnji izbornik hrvatskih rukometaša je jasan:
- Bio sam ja na sastancima, gdje su se potpisivali ugovori oko izgradnje Rukometnog doma, pa znamo da od svega toga nije bilo ništa. Apsolutno podržavam jedan takav sportski park, i stadione, i dvoranu, ali sve to se mora raditi po standardima potrebnima za najveće utakmice i natjecanja. Ako se već gradi, ako se troši novac, onda neka se napravi kako spada. A ne kao Arena, koja je po meni ruglo za sport.
Iz svih ovih izjava da se iščitati skepsa. Apsolutno razumljiva, dodali bismo. Hrvatski i zagrebački sportaši navikli su uglavnom samo na obećanja. No, problem je realizacija, a ona bi trebala biti najbitnija. I funkcionalnost. Sad, kako to kome izgleda, znate onu o raspravi oko ukusa. Da bi pak sve ono što se planira na Maksimiru bilo funkcionalno, prije svega je potrebna komunikacija.
- Ako ovo znači da ćemo napokon dobiti Rukometni dom, onda se nadam da će u razgovore oko izgradnje biti uključeni i rukometaši - zaključio je Slavko Goluža.
Imamo, naravno, tu i futsalaše, pa i košarkaše kao potencijalne korisnike nove dvorane, dok bi nešto o svemu trebali reći i atletičari, koji bi na Sveticama konačno trebali dobiti stadion obećan im prije 30 godina, kad su na atletsku stazu maksimirskog stadiona postavljeni stupovi, zgrade, nazovite to kako hoćete, koje su zauvijek izbacile Kraljicu sportova s najvećeg stadiona u državi...
- Nekad se u Maksimiru održavao Hanžekovićev memorijal pred 35.000 ljudi i tendencija AK Dinamo-Zrinjevac je uvijek bila vratiti taj miting na istok grada. Sada vidim da će to biti teško moguće jer zapravo dobivamo trenažni stadion s 2000 mjesta, neadekvatan za održavanje velikih natjecanja, kojih se Zagreb na ovaj način odriče. Nije teško zaključiti da je atletika u cijeloj priči - prevarena.
Tako priča izravni korisnik trenutne infrastrukture na Sveticama, atletski trener Igor Čordaš, koji će naglasiti:
- Neophodno je što prije kontaktirati struku jer taj atletski stadion, recimo, mora imati tunel podno tribina, dvoranu s kojom se omogućava klubovima, a njih je pet, šest, uz moj Dinamo-Zrinjevac kao nositelja kvalitete, da imaju mogućnost treninga preko zime. Svaki atletski stadion na svijetu mora imati takav tunel.
Nije tu samo riječ o profesionalcima kao što je njegova pulenka Nina Vuković, friška mediteranska prvakinja na 800 metara, već i brojna djeca koja treniraju u svim klubovima na zagrebačkom istoku...
- Mi nemamo mogućnost kao klubovi sa Zapada, da svakodnevno idemo na Velesajam jer veliki broj djece gravitira istoku. Kad krene rušenje stadiona, mi ćemo vjerojatno trebati izaći iz klupskih prostora (uredi, teretana, teren s umjetnom travom), dok ne vidim gdje bismo se mogli premjestiti osim u Dubravu, Klaku, gdje već postoji sjajna atletska staza, ali nema nikakvih popratnih sadržaja, pa bi se trebali postaviti nekakvi kontejneri za svlačionice i sanitarne čvorove. Međutim, sve to je nemoguće bez dogovora s NK Dubrava, koji imaju pravo na korištenje tog objekta.
Uglavnom, puno je otvorenih pitanja, a odgovora (još) nema.
- Ne znam znaju li nešto više u klubu, ali ne vjerujem jer bi nas sigurno obavijestili, mi nemamo bilo kakvu informaciju da bismo sljedeće ljeto morali seliti.
U svemu ipak ima i jedna pozitivna stvar.
- Ponavljam, iako ćemo dobiti trenažni stadion, ako se sve napravi po zahtjevima struke, imat ćemo puno bolje uvjete za rad, što je jako važno. I dobra je stvar da taj projekt ide, ali treba razmišljati i o ne baš kratkom razdoblju dok sve to bude dovršeno - zaključio je Igor Čordaš.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....