Danas je to možda teško povjerovati, ali jednom davno na ovim su prostorima dvoboji atletskih klubova bili pravi sportski spektakli koji su privlačili po nekoliko tisuća gledatelja. Povijesni zapisi govore da su čak i slavni nogometaši ondašnjih zagrebačkih rivala HAŠK-a i Građanskog bili redoviti navijači na takvim klupskim okršajima.
Jedan takav dvoboj pretvorio se u u veliku sportsku priču, a bit ćemo toliko slobodni, pa reći i u najveći sportski događaj u današnjoj Hrvatskoj, barem kada je riječ o onima koji se redovito održavaju svake godine. Jer tko je u stanju okupiti tolike svjetske rekordere, olimpijske pobjednike, svjetske i europske medaljaše osim Hanžekovićeva memorijala?
Jedan od sportskih simbola Zagreba slavi jubilarni 70. rođendan. U vrijeme kad je pokrenut, održavao se kao dvodnevno natjecanje, a prvo je izdanje održano 12. i 13. svibnja 1951. godine. I otada nije bilo nijedne godine da nije održan - ni tijekom besparice u osamdesetima, ni u ratnim devedesetima kada ga je stvarno teško bilo održati na nogama, ni tijekom lanjske borbe s pandemijom koronavirusa. Preživio je Hanžekovićev memorijal sve, uključujući i devastiranje staze na Maksimiru i prislinu selidbu na Mladost, te dočekao 70. rođendan, a dočekat će, sigurni smo, još mnoge.
Krupnim koracima
U razdoblju između dva svjetska rata, kako smo spomenuli, u Zagrebu su bili iznimno popularni klupski dvoboji, u to vrijeme između HAŠK-a i Concordije. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, kad se život počeo vraćati u normalu, pojavila se ideja za oživljavanjem stare priče i tako je 1950. održan klupski dvoboj između Mladosti i današnjeg Dinama (tada još AK Zagreb). Bila je to svojevrsna proba koja se pokazala vrlo uspješnom jer je zanimanje bilo veliko i tako je godinu dana kasnije na maksimirskom stadionu organiziran novi dvoboj između Mladosti i Dinama što je bio i pravi početak današnjeg Hanžekovićevog memorijala.
“Maksimirski stadion bio je u subotu i nedjelju poprište interesantnog dvoboja Mladosti i Zagreba. Ne toliko po rezultatima, jer su hladno vrijeme i razmočena staza negativno utjecali na takmičare, već po tome što je to bio dosada kod nas najveći dvoboj po broju natjecatelja između dva kluba. U konačnom poretku premoćno su pobijedili atletičari Mladosti sa 373:315 bodova”, napisao je Vladimir Bizjak u uvodu svoga izvještaja u tadašnjem Narodnom sportu.
U utrci na 110 metara prepone koja će kasnije ponijeti naziv Memorijalna utrka Borisa Hanžekovića, u spomen na prijeratnog zagrebačkog atletičara poginulog u pokušaju bijega iz logora Jasenovac, pobijedio je Zagrebov atletičar Petar Grgin.
U godinama koje su slijedile Memorijal je postajao sve jači, 1957. se iz klupskog dvoboja pretvorio u klasični otvoreni miting, a 1958. je, zahvaljujući dolascima atletičara s Kube i iz istočnoeuropskih zemalja, počeo dobivati i međunarodni karakter. Uz najbolje domaće atletičare, sve je više stranih zvijezda dolazilo u Zagreb.
Grabio je Hanžekovićev memorijal krupnim koracima prema naprijed, preskako stepenicu za stepenicom, ulazio u sve jače kategorije i tako sve do danas kada je dio zlatne skupine Continental Toura, serije mitinga odmah ispod Dijamantne lige.
Ove godine 14. rujna
U posljednjih je desetak godina doista napravljeno čudo, Memorijal je u svim segmentima podignut na takvu razinu da ga nije mogao zaobići ni najbrži čovjek u povijesti Usain Bolt.
Iako mu je već 70 na leđima, Hanžekovićev memorijal ne samo da se odlično drži, nego nikad nije bio u boljoj formi. Atletičari koji ga jednom posjete, uvijek mu se rado vraćaju, a to je najbolja preporuka, zar ne? Ne sumnajmo da ćemo ga i ove godine, 14. rujna, vidjeti u blistavom izdanju. Jednako kao i svih sljedećih godina, sve do 80., 90., 100. rođendana...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....