Slušajući Marina Bloudeka, novog europskog doprvaka na 800 metara, čovjeka koji je Hrvatskoj donio prvu trkačku medalju na velikim natjecanjima nakon gotovo tri desetljeća, primijetit ćete jednu zanimljivu stvar. Nikad naš rekorder ne kaže "ja sam radio" ili "ja sam otrčao" ili "ja sam osvojio", u svakom razgovoru - bilo "jedan na jedan" s novinarom, bilo na konferencijama za novinare, bilo na stazi nakon utrke, što je bio slučaj u Birminghamu - naglašava "mi". Tako je bilo i u trenucima najvećeg slavlja, nakon osvojenog srebra na Europskom prvenstvu.
- Hvala mojoj zaručnici, hvala mom treneru, hvala mom menadžeru, svima koji su u ovome sudjelovali.
Zaručnica je Natalija Švenda, hrvatska rekorderka na 400 metara s preponama, no ta je priča već puno puta ispričana. Ona koja je na određeni način u sjeni je priča o treneru - Mladenu Kršeku (65), čovjeku koji je cijeli život posvetio atletici, nekad odličnom dugoprugašu, višestrukom prvaku i rekorderu u Jugoslaviji, kasnije i u Hrvatskoj, onda i treneru kroz čije su ruke prošli Romeo Živko, Dalibor Balgač, Slavko Petrović, Bojana Bijeljac...
Međutim, iako se već gotovo četiri desetljeća bavi trenerskim poslom i stvorio je brojne rekordere, Kršek je za prvu veliku medalju morao čekati - mirovinu. Naime, krajem lipnja ove godine proslavio je 65. rođendan i ispunio uvjete za odlazak u mirovinu, makar tako ne izgleda.
- Evo, medalja je tu, osvojena je u strašnoj konkurenciji, jakoj i gustoj. Veliki je to uspjeh za Marina, za mene, ali i za hrvatsku atletiku, sport općenito - naglasio je odmah trener europskog doprvaka.
- Norma za nastup na Europskom prvenstvu bila je 1:44.75, što znači da si morao trčati vrhunski rezultat kako bi uopće nastupio u Birminghamu. Među tridesetak trkača bila su možda dvojica ili trojica slabijih, ali sve ostalo su vrhunski srednjeprugaši.
Sama trkačka medalja, pogotovo u jednoj od elitnih disciplina - pokazatelj je i činjenica da je medalje dijelio Sebastian Coe, predsjednik Svjetske atletike i nekad veliki britanski srednjeprugaš - ima posebnu vrijednost, no način na koji je osvojena još je impresivniji. Bloudek je u finalu od starta krenuo maksimalno, vodio i diktirao ritam utrke, da bi u finišu odolio svim napadima osim onog Marka Englisha.
- Kad je prošao ciljem, njegova zaručnica Natalija i ja smo skakali od sreće na tribinama, osjećaj je bio nevjerojatan. Strepili smo do posljednjeg trenutka jer je trčao na čelu, što je uvijek teže, no bio je hrabar i odlučan te nam donio svima neopisivu sreću. Znate, svi se mi uvijek nadamo da možemo do medalje, ali kao što je bio drugi, tako je mogao biti i osmi. Presudila je njegova odlučnost i beskompromisnost, vrline koje ga oduvijek krase, od njega ćete u svakoj utrci uvijek vidjeti borbu do samog kraja.
Drukčije se ni ne može objasniti drugo mjesto u finalu u kojem je imao najslabiji osobni rekord od osmorice sudionika jer njegovih 1:44.01 iz prošle godine hrvatski je rekord, ali na ljestvici svih vremena Marino je na diobi 197. (!) mjesta, samo ove godine 30 je trkača na svijetu bilo brže od toga...
- Rezultat kao takav ne mora bilo što značiti na velikom natjecanju - objašnjava Kršek.
- Tu je najbitnije koliko je tko spreman, u kakvom si stanju došao na veliko natjecanje. Nama je Europsko prvenstvo vrhunac sezone, za ovo smo tempirali formu, čak i otkazali nastupe na nekim mitinzima kako bi Marino u Birmingham došao maksimalno spreman. I to smo uspjeli.
Polufinale i finale bile su potpuno drukčije utrke, u prvoj je Bloudek sa začelja došao do drugog mjesta u finišu, dok je u četvrtak on bio taj kojeg se pitalo kako će se stvari odvijati na stazi.
- Planirali smo mi i da u polufinalu ide naprijed, ali su ga zatvorili, nije uspio izaći iz "gužve". Morao je pratiti i onda krenuti jače u posljednjih 200 metara. Međutim, prije finala sam mu izričito rekao da mora ići naprijed jer u toj konkurenciji gotovo da nije moguće u završnici nadoknaditi zaostatak. To je napravio, onda i dodatno povukao 300 metara prije cilja, da bi na kraju odolio napadima, ponajviše onom Španjolca Mohameda Attaouija.
Način na koji je otrčao finale impresivan je, ali još impresivnija je njegova taktička zrelost...
- Marino je sad već iskusan trkač i to se vidi. Dalje, on je ove sezone u gotovo svim utrkama, uglavnom na mitinzima Gold kategorije, bio među tri najbolja, pa mu je to dalo još više samopouzdanja, što je, uz odlučnost i hrabrost koju posjeduje, bio možda i ključ. I da, najteže je izvući svoj maksimum kad je najpotrebnije, no on je takav karakter da uspijeva u tome.
Negdašnji juniorski prvak Europe u Dinamo-Zrinjevac i kod Mladena Kršeka stigao je prije tri i pol godine te od tada konstantno napreduje. Je li trener vjerovao da je ovako što moguće kad su počeli raditi zajedno?
- Kad sam ga prvi put gledao, a imao je tada 15, 16 godina, govorio sam da je to novi Branko Zorko. Put ga je vodio u druge klubove i kod drugih trenera, izgubio se na prijelazu iz juniora u seniore, ali prije nego je došao u Zagreb, Azuz Simcich ga je u Rijeci doveo na jednu visoku razinu. Moj sustav je, pak, drukčiji i prvih nekoliko mjeseci nije ga najbolje prihvaćao, ali kad je stekao povjerenje, postao je puno motiviraniji, izuzetan je radnik, upija sve što mu se kaže i zato pokazuje taj konstantan napredak. Većina sportaša bi u njegovoj situaciji nakon izlaska iz juniora odustala, ali on nije i to je najbolji pokazatelj karaktera i volje.
Sad mu se sve to vraća jer nakon što mu je finale Svjetskog dvoranskog prvenstva ove godine otvorilo brojna vrata u ljetnoj sezoni, europsko srebro otvara baš sva.
- Već imamo ponudu za nastup u Dijamantnoj ligi u Lausannei, što ćemo prihvatiti. Tu su još Mediteranske igre, neka domaća natjecanja, dok smo prijavili milju na Svjetskom prvenstvu u cestovnom trčanju, ali treba vidjeti hoće li na kraju ići tamo. Imamo još jedan neostvareni cilj za ovu godinu, spustiti se ispod 1:44, za što on trenutno vrijedi jer ne bi mogao napraviti ovo u Birminghamu da nije tako. U Lausanneu će doći Marco Arop, nekoliko Amerikanaca, bit će tamo i "pacemakeri", prolaz će vjerojatno biti ispod 50 sekundi, a iako je to još uvijek prebrzo za njega, imat će priliku pozicionirati se za dobar rezultat.
Dakle, priča o najvećoj godini Bloudekove karijere još nije završena, dok je sljedeći veliki cilj Los Angeles 2028. i prvi nastup na Olimpijskim igrama.
- Da, fokus je na Los Angelesu, norme za OI bit će još i jače, ali to bi bila kruna njegove karijere. Marino je poseban tip, posebna osoba, dokazao se kao junior, uvijek je imao talent, ali talent bez rada ne znači ništa. Radio sam s puno dobrih atletičara, no, nakon ovog Europskog prvenstva nema ni najmanje sumnje da je on najbolji od svih.
Novi - nakon Luciana Sušnja i Branka Zorka - veliki hrvatski srednjeprugaš. Takvi se očito pojavljuju svakih tridesetak godina, ali isto tako bode u oči činjenica da smo mi u Birminghamu imali i polufinalistice na 400 (Veronika Drljačić) i 800 metara (Nina Vuković). Kako prekaljeni trener objašnjava svojevrsni trkački "boom" u hrvatskoj atletici?
- U posljednjih dvadesetak godina promijenila se tehnologija treninga, dostupnija su sredstva za oporavak, ali i informacije, dok su uvjeti za rad u Hrvatskoj daleko bolji nego prije. Mi kroz programe Hrvatskog olimpijskog odbora imamo mogućnost odlaska u Keniju dvaput godišnje po mjesec dana, onda na pripreme u St. Moritz ili bilo gdje. Te mogućnosti prije nismo imali. Onda se na tim pripremama krećeš među brojnim vrhunskim atletičarima, uvijek naučiš nešto novo. Na tu temu bih citirao pokojnog Ivana Ivančića: "Čovjek uči dok je živ i onda umre kao budala". Šalu na stranu, dostupnost informacija je ključ, pa tako ja i dalje stalno učim - zaključio je Mladen Kršek, trener europskog doprvaka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....