Osvojio zlato na stazi na kojoj je odrastao i podno tribine koja nosi njegovo ime: ‘Nestvaran osjećaj‘

Britanci su na 400 metara - kao, uostalom, i u obje kraće sprinterske discipline - najuspješnija nacija europskih prvenstava u atletici. Više od polovice prvaka Europe - 14 od 27 - u utrkama na jedan krug dolazi s Otoka, pa stoga nitko nije ostao šokiran kad su u srijedu domaćini proslavili još jednu pobjedu u ovoj disciplini. Pogotovo jer je do nje došao Matthew Hudson-Smith, dvostruki uzastopni prvak iz Berlina 2018. i Münchena 2022., kojeg zbog ozljede nije bilo u Rimu prije dvije godine. Međutim, iskustvo nije jedini razlog...

- Ja sam ponosni Birchfield Harrier i ovo je moja staza. Na njoj sam od svoje devete godine i osvojiti zlato pred prijateljima i obitelji je poseban osjećaj.

Birchfield Harriers je atletski klub osnovan 1877. godine, ime je dobio po okrugu Birminghama i engleskom nazivu za trkače krosa, njegovi članovi osvojili su ukupno 31 olimpijsku medalju, najistaknutiji među njima bili su sjajni sprinter Mark Lewis-Francis i velika višebojka Denise Lewis, dok unazad malo više od desetljeća njegovo ime po svijetu pronosi sad već trostruki prvak Europe i srebrni na 400 metara s posljednjih OI u Parizu.

- Ovo je vjerojatno bilo moje posljednje europsko prvenstvo, a nisam mogao zamisliti bolje mjesto za oproštaj. Iznenadilo me da su tribinu prozvali po meni, to je stvarno sjajno. Pozvali su me na stadion i mislio sam da ću imati uobičajene medijske obveze, no onda sam vidio baku koja me iznenadila s tom viješću - prisjetio se Hudson-Smith događaja iz lipnja, jednog od najljepših u svojoj karijeri.

Sjeverna tribina stadiona Alexander tako nosi ime čovjeka koji je u srijedu na stazi pred njom osvojio europsko zlato. Teško je naći sličnu priču u povijesti atletike...

- Naravno, nije to nešto o čemu razmišljaš tijekom utrke, ali proći ispod te tribine tijekom počasnog kruga bio je nestvaran osjećaj.

Kako je u finalu trčao tik uz tribine, odnosno u devetoj stazi, i to je moralo pojačati dojam.

- Inače se ne zamaram ždrijebom staza, svejedno mi je u kojoj sam, 400 m je 400 m. Uvijek je teško, a deveta staza nije ništa drukčija od ostalih, pritom svakodnevno treniramo u svim stazama, pa sam naviknut.

Finale je izvuklo ono najbolje od njega, pobjedu je odnio s 44,17, dok se u finišu "othrvao" naletu Muhammada Abdullaha Kounte.

- Pokušao sam što jače odraditi prvih 150 metara i preuzeti kontrolu utrke. Znam da sam najbrži od svih sudionika finala i želio sam staviti dodatni pritisak na sve konkurente, ostaviti ih bez nade da me mogu pobijediti na domaćem terenu.

Ovaj naslov mu puno znači.

- Europsko prvenstvo je uvijek moj cilj zato što znam da me tu očekuje zlato. Također, ovo je još jedan dobar korak prema Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. Svaka utrka i svaka pobjeda je "kamenčić" prema ultimativnom cilju, naslovu olimpijskog pobjednika.

Međutim, posao u Birminghamu još nije dovršen.

- Čeka nas štafeta u nedjelju, svi momci su spremni za to. Uvijek želim što više zlata i štafeta 4x400 je sjajna prilika za nas. Imamo jaku momčad, to će biti posljednja utrka na ovom natjecanju i želimo sve završiti s "praskom", posebno pred britanskom publikom - zaključio je Matt Hudson-Smith.