Šest pobjeda, devet postolja i plus 50 u prvenstvu. Statistika je to prvog dijela sezone Formule 1 s kojom tinejdžerska senzacija Kimi Antonelli odlazi na godišnji odmor. Neupitno je da je mladi Talijan najveća priča dosadašnjeg dijela sezone, vozi sjajno, a da je imao malo više sreće - da ga nije bolid izdao u Barceloni i Velikoj Britaniji - vodstvo u prvenstvu bilo bi i znatno veće.
Nije 50 bodova za baciti, daleko od toga, to su dvije utrke koje Lewis Hamilton mora pobijediti bez da Antonelli osvoji ijedan bod samo kako bi ga sustigao, ali daleko je sezona od njezina kraja. Dostizale su se i veće razlike u povijesti, ali uz sve rečeno, mora se izdvojiti jedna stvar oko Antonellija, a to je da je pokazao dva lica koja mu tabaju put prema prvom naslovu prvaka.
Tijekom proljetnog dijela sezone tinejdžer je kao hurakan prošao kroz prvih šest utrka tijekom kojih je ostvario pet pobjeda u nizu (prvih pet u karijeri) i jedno drugo mjesto. Izgledao je nezaustavljivo, a nakon Monaka (pete pobjede u tom nizu) njegova prednost u prvenstvu iznosila je 66 bodova. Bilo je jasno da će taj niz morati stati, ali nije bilo točno jasno kada. Izgledao je nezaustavljivo. Na njegovu žalost, prekid dominacije došao je već tjedan dana kasnije, kada ga je u posljednjim krugovima utrke u Barceloni izdao bolid. Međutim, tijekom tog niza ostvario je i četiri najbolje startne pozicije, tako da je u većini utrka jednostavno brzinom u kvalifikacijama imao najbolje startno mjesto koje je pretvarao u pobjede.
Jedina iznimka tome bila je VN Kanade, kada se činilo da ćemo dobiti ‘građanski rat‘ dvojice Mercedesa u Montrealu, ali tada je George Russell morao odustati zbog problema s bolidom. U prijevodu, većina pobjeda došla je ‘lako‘, iako to ne postoji u profesionalnom sportu, ali nitko mu nije zadao ozbiljniji izazov tijekom utrke. Činilo se kako voda ide samo na njegov mlin, a onda su se stvari u spomenutoj Barceloni promijenile.
U preostalih pet utrka do polovice sezone Antonelli je jednom pobijedio, dvaput bio treći, jednom 15. (problemi s bolidom) i jednom odustao. Voda više nije išla samo na njegov mlin, Ferrari je značajno poboljšao bolid i krenuo ‘krasti‘ pobjede Mercedesima, koji su do tada bili nepobjedivi. Ono u čemu je Antonelli imao sreće jest činjenica da pobjede u tom periodu nisu otišle samo jednom vozaču. Po jednu su odnijeli on, Russell, Hamilton, Charles Leclerc i Lando Norris. Russell i Hamilton bili su mu najbliži u prvenstvu, ali sa samo jednom pobjedom svaki u pet utrka nisu uspjeli ozbiljnije srezati Antonellijevo vodstvo.
Uz sve spomenuto, lošu sreću s bolidom, dvije utrke bez bodova, uspon forme Ferrarija - Talijanova prednost u prvenstvu pala je s 66 na 50 bodova ispred Hamiltona. Gotovo neznatna razlika, s obzirom na to da nije bilo sve bajno u Antonellijevu kampu. Upravo u tome leži to drugo lice. U nizu pet utrka u kojima je samo jednom pobijedio i dvaput ostao bez bodova, iz prednosti se istopilo samo 16 bodova. Kada pobjeđuje, nezaustavljiv je, ali i kada mu ne ide bajno, konkurenti mu se ne mogu ozbiljnije približiti - to su dvije stvari koje Antonelli tijekom mjesec dana godišnjeg odmora mora uzeti kao veliku pozitivu prvog dijela sezone. Nama ostalima ta činjenica ostaje kao velika naznaka toga da bismo za nešto više od četiri mjeseca mogli imati novog najmlađeg prvaka u povijesti.
Nakon što sezona ponovno krene u Nizozemskoj krajem kolovoza, slijede 12 utrka u 15 tjedana tijekom kojih se još svašta može promijeniti, ali ovo su stvari koje čine velike vozače...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....