Od proteklog vikenda ekskluzivni klub momčadi koje imaju 1000 ili više utrka u Formuli 1 više ne okupira samo Ferrari. Najuspješnija momčad u povijesti sporta do te je brojke došla prije šest godina, a sada im se pridružio i McLaren. Britanska momčad je po mnogim statistikama druga najuspješnija momčad u povijesti iza Ferrarija. Osvojili su 10 naslova konstruktorskih prvaka (Ferrari ima 16), 13 naslova vozačkih prvaka (Ferrari 15), 203 pobjede (Ferrari 248) i 561 postolje (Ferrari 841). Naravno, sve je to lako objašnjivo 16 godina dužom poviješću u Formuli 1 koju imaju Talijani. Dapače, možda su McLarenove brojke nekima i impresivnije kada se uzme taj kontekst u obzir.
U četvrtak su se na ulicama Kneževine okupili svi živi vozači koji su u McLarenovim bojama slavili pobjede, ukupno 11 njih. Uz poseban povod, momčad je priredila i vožnju prvog McLarenova bolida ikada, točno 60 godina nakon što se prvi put pojavio na istoj toj stazi. Jubilarna tisućita utrka trebala se voziti u Miamiju, no promjene kalendara poklopile su je s okruglom godišnjicom i teško da je moglo biti ljepšeg mjesta za proslavu. U čast ovom posebnom jubileju McLarena pripremili smo kratki vodič kroz povijest jedne od najvećih momčadi u povijesti sporta, palog velikana koji se tek u posljednje dvije godine vratio na vrh.
Utrka #1 - Monako 1966.
Sve je počelo u Monaku, 22. svibnja 1966. Bruce McLaren, bivši vozač Coopera, po uzoru na sunarodnjaka Jacka Brabhama odlučio je osnovati vlastiti tim i odmah sjesti za volan. Na stazu je izašao sam, nakon što je planirani drugi bolid za Chrisa Amona povučen u zadnji čas. Bolid M2B dizajnirao je Robin Herd, inženjer s programa Concorde, no sve je trajalo svega devet krugova jer je curenje ulja okončalo McLarenov prvi nastup u Formuli 1.
Sa svime time ipak ide i jedna zanimljivost: tim je u Monaku debitirao u bijeloj boji sa zelenom prugom jer je redatelj John Frankenheimer upravo tada u Kneževini snimao film Grand Prix, a Bruce je u njemu čak dobio i epizodnu ulogu. Početak je bio skroman, no začetak nečeg velikog. Monako je s vremenom postao najuspješnija staza u povijesti McLarena, s rekordnih 15 pobjeda.
Utrka #14 - Belgija 1968.
Dvije godine nakon debitantske avanture od devet krugova u Monaku, McLaren je već imao prve bodove i prvo postolje, no najveći trenutak tek je dolazio, i pristajalo je da njegov arhitekt bude upravo osnivač tima. Spa-Francorchamps 1968. bila je posve drugačija staza od one danas. Četrnaest kilometara dugačak trokut belgijskih seoskih cesta, jedna od najopasnijih na kalendaru. Bruce ju je obožavao, ali pobjeda mu je stalno izmicala. Kad je konačno stigao s vlastitim bolidom, nije se dao.
Startao je šesti te je kroz kaotičnu utrku punu odustajanja dovezao McLaren M7A, u prepoznatljivoj papaja narančastoj (kakvu nose i danas) boji, do prve pobjede, a da je pobijedio nije ni bio svjestan sve do samog kraja. Time je postao tek treći vozač u povijesti koji je trijumfirao u bolidu vlastite konstrukcije, začevši tradiciju koja danas broji više od 200 pobjeda.
Utrka #98 - SAD 1974.
Četiri godine nakon Bruceove tragične smrti pri testiranju u Goodwoodu, tim koji je on izgradio dočekao je nagradu za ustrajnost - prvi vozački i konstruktorski naslov prvaka u svojoj povijesti.
Fittipaldi je stigao u McLaren kao dvostruki prvak iz Lotusa, no nitko ga nije smatrao ozbiljnim kandidatom za titulu. Nasuprot njemu bio je revitalizirani Ferrari s Regazzonijem i mladim Laudom. U Watkins Glenu stigli su izjednačeni na bodovima, a McLarenov Brazilac je po naslov krenuo s tri sata sna. Na stazi se sve riješilo gotovo samo od sebe. Regazzonijev Ferrari bio je neupravljiv od samog starta zbog pokvarenog amortizera, a Švicarac se dovezao do cilja kao 11. s dva kruga zaostatka. Fittipaldi je mirno ciljem prošao četvrti i dovezao McLaren do prvog naslova. Bila je to ujedno i posljednja utrka Dennyja Hulmea, jednog od stupova ranih McLarenovih godina, nakon 112 nastupa u Formuli 1.
Utrka #128 - Japan 1976.
Sezona 1976. bila je toliko dramatična da je 37 godina kasnije dobila svoju filmsku verziju — film Rush redatelja Rona Howarda. Nakon Fittipaldijeva odlaska, James Hunt je dobio zadatak stati na kraj vladavini Laude. Austrijanac je prvih devet utrka vozio kao stroj, preživio strahovitu nesreću u plamenu na Nürburgringu, propustio tri utrke i vratio se svega šest tjedana kasnije sa svježe zaraslim opeklinama. Hunt je počeo nizati rezultate, ali na prvu japansku Veliku nagradu u povijesti stigao je s tri boda zaostatka.
Fuji je bio pod monsunskim pljuskovima, staza više nalik rijeci nego voznoj površini. Lauda je odustao, Hunt pao na peto mjesto zbog promjene guma i u nemogućim uvjetima krenuo u juriš prema tituli. Kad je prošao ciljem, bio je uvjeren da je izgubio. Tek naknadno se shvatilo da je prestigao dvojicu ispred sebe i došao do trećeg mjesta, koje mu je donijelo naslov. Da sve bude slađe, bila je to prva utrka ikada prenošena uživo na televiziji.
Utrka #310 - Italija 1988.
McLaren MP4/4 i danas je jedan od najlegendarnijih bolida u povijesti Formule 1. Ostvario je 15 pobjeda od 16 utrka, vodio je u čak 1.003 od 1.031 kruga te sezone, stopa dominacije od 97,28% koju nitko nikad nije nadmašio. Bio je to bolid u kojem je Ayrton Senna došao do svog prvog naslova prvaka u povijesti.
No, ta sezona možda je najupamćenija po utrci koju McLaren nije dobio. U Monzi, samo četiri tjedna nakon smrti Enza Ferrarija, Prost je odustao zbog kvara motora dok je vodio, a Senna je uništio ovjes udarivši u zaostaloga Schlessera u trenutku kada ga je pokušavao zaobići za cijeli krug, a Berger i Alboreto dovezli su Ferrarije do jedan-dva rezultata na domaćoj stazi. Možda je ‘starac‘ Enzo, kao i uvijek, posljednji put ‘vukao konce‘.
Utrka #329 - Japan 1989.
Napetosti između momčadskih kolega Senne i Alaina Prosta kuhale su se cijelu sezonu, a Suzuka je bila mjesto gdje je sve eksplodiralo. Prost je u Japan stigao s 16 bodova prednosti, Senna je pet puta odustao i trebala mu je pobjeda pod svaku cijenu.
Tijekom 47. kruga Senna je napokon našao priliku za napad u zadnjoj šikani, Prost mu je čvrsto zatvorio vrata i uslijedio je sudar. Francuz je odustao, a Senna je ušao u boks i kasnije pobijedio. No, potom je diskvalificiran jer je išao prečacem nakon sudara kako bi se vratio na stazu. Kazna: 100.000 dolara i šestomjesečna suspenzija. Senna je čak kratko prijetio odlaskom iz sporta. Puni učinak te odluke vidio se godinu dana kasnije. Na istoj stazi, već u prvom zavoju prvog kruga, Senna je udario Prosta i kasnije priznao da je to učinio namjerno. U njegovoj glavi sada su bili ‘kvit‘ jer je jedan sudar donio Prostu naslov, a drugi ga je odnio.
Utrka #476 - Japan 1998.
Sredinom devedesetih McLaren je bio sjena nekadašnje veličine. No partnerstvo s Mercedesom i dolazak Adriana Neweyja polako su mijenjali sliku. Srebrna boja West silvera zamijenila je Marlboro crvenu za 1997., a već sljedeće godine sve je sjelo na svoje mjesto.
MP4/13 bio je Neweyjevo remek-djelo, a za volanom se našao vozač s pričom kakvu teško možeš izmisliti. Tri godine ranije, u Adelaideu 1995., bolid Mikea Häkkinena zakucao se u zid na treningu. Liječnici su mu na stazi morali napraviti hitnu trepanaciju (bušenje) lubanje. Da je itko zaslužio naslov strpljivošću i borbom, bio je to Finac koji je 1998. svladao Michaela Schumachera, Ferrari i vlastitu prošlost.
Utrka #649 - Brazil 2008.
Nakon Schumacherove dominacije početkom 2000-ih, McLaren se na vrh vratio s novakom i budućom zvijezdom Lewisom Hamiltonom. Godinu ranije naslov im je pobjegao u ruke Ferrarija i Kimija Räikkönena zbog borbi unutar momčadi između Hamiltona i Fernanda Alonsa, a 2008. borba se nastavila.
Sve se ponovilo, samo još dramatičnije. Brazilac Felipe Massa pobijedio je u Sao Paulu, prošao cilj u suzama pred 80 tisuća domaćih navijača i bio prvak punih 20 sekundi. Toliko je trebalo Hamiltonu da u zadnjem zavoju posljednjeg kruga, u kiši koja je padala sve jače, prestigne Tima Glocka čije su gume za suho bile bespomoćne na mokroj stazi. Peto mjesto, jedan bod koji je odlučio o prvaku u Massinu rodnom gradu. "Je li to Glock?", postao je jedan od najlegendarnijih trenutaka u povijesti sporta.
Utrka #995 - Abu Dhabi 2025.
Nakon naslova s Hamiltonom 2008., McLaren je ušao u jedno od najtežih razdoblja u svojoj povijesti. Bez pobjeda od 2012. do 2021., bez naslova, bez dominantnog bolida. Tim koji je nekoć zastrašivao sve polako je postao pozadinska buka Formule 1. Oporavak je bio spor i bolan, ali prepoznatljiva papaja narančasta boja s vremenom se vratila, a s njom i ambicije.
Prvi konstruktorski naslov nakon suše stigao je 2024. godine, no vozački je bio puno teži. Max Verstappen je prošle godine u samo pola sezone uspio nadoknaditi više od 100 bodova zaostatka u prvenstvu i u posljednjoj utrci on i McLarenovi Oscar Piastri i Lando Norris svi su mogli osvojiti naslov. Nizozemac je pobijedio, ali Norrisovo treće mjesto bilo mu je dovoljno za prvi naslov u karijeri. Samo dva boda prednosti na kraju, ali u povijesnim knjigama ostaje samo jedno — po prvi put od Häkkinena 1998., McLaren je imao i vozačkog i konstruktorskog prvaka. Nakon punih 27 godina čekanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....