Navigation toggle

Filip Hrgović 2007. kao talent u BK Leonardo

 BORIS ARBANAS/CROPIX Cropix
životna priča prvaka

Bio je košarkaš, završio u pritvoru, ratovao sa savezom. Dečko sa strunjače u Dubravi sada je najjači na planetu

"Preuredio" je prostorije Hrvatskog boksačkog saveza nezadovoljan tretmanom, nije dosanjao olimpijsko zlato, s trenerom nije razgovarao, teško je proživio očevu smrt i posvetio mu pojas
Piše: Dean BauerObjavljeno: 30. kolovoz 2026. 18:10
Prati Sportske novosti na Googleu

Filip Hrgović (34) spada u rijetku skupinu sportaša koji su ostavili poseban, pamtljiv dojam pri prvom susretu s ovim novinarom. Nije baš da se novinar sjeća svih prvih susreta, kontakata, razgovora s baš svakim sportašem ili sportašicom. Neki, velika većina čak, prođu onako rutinski. Kratka izjavica, možda čak i intervju, ali se nakon kojeg tjedna, da ne velim mjeseca, ne sjećamo više ni jedan ni drugi da smo se sreli, što smo razgovarali, gdje, kojim povodom. S Filipom nije bilo tako.

Ne, bila bi apsolutna laž sada tvrditi kako je novinar tada već "vidio u njemu svjetskog prvaka, velikog borca, šampiona...". Ne, nije tako bilo, iako smo godinama kasnije, u redakciji, na kavi, različitim druženjima, kada bi netko spomenuo Hrgovića i krenuo s mišljenjima tipa "ma daj, on je lažnjak, niš‘ posebno", ispravljali i tvrdili - "Pustite, taj mali (iako fizički uopće nije malen) ima ono nešto. On bi mogao svašta. Ima predispozicije za velike stvari".

image

Filip Hrgović 2010.

BORIS ARBANAS/CROPIX Cropix

Bilo je ljeto, ako se ne varamo, 2014., kad je novinara nazvao Leonardo Pijetraj. Veliki hrvatski boksački trener, privatno i roker, sportaš i frajer iz Dubrave.

- Pa daj, dođi malo da vidiš kod mene kak‘ se ovdje radi i da vidiš ovu dvojicu boksača.

Ozlijedio je leđa na košarci i netko mu je preporučio Leonardovu dvoranu, da treniranjem lagano sanira ozljedu, a ne izgubi snagu, skočnost, brzinu. A Pijetraj je uočio nešto drugo. Ubojitost i izdržljivost

Razgovarali smo bili o Hrvoju Sepu i Filipu Hrgoviću. Bilo je to doba kada je Leonardo s tom dvojicom boraca boksao u velikoj kazahstanskoj momčadi Astana Arlans u WSB (World Series Boxing). Tri godine su radili s Astanom Arlans (2012. - 2015.), osvojili u tom razdoblju dva naslova pobjednika. Nizali su pobjede na turnirima diljem svijeta, Kazahstanci su dobro i plaćali, te se tada načelno prvi put malo počelo pričati, čuti više o Hrgoviću, kao i Sepu u konačnici. Da, posebno kada su Hrgovića u zračnoj luci u Astani nakratko bili i pritvorili jer je nosio 10.000 dolara koje nije prijavio. Predsjednik Astana Arlansa ga je izvukao odande.

No, vratimo se mi prvom susretu. Novinar je došao u Dubravu, u ne odveć velik, ali funkcionalan prostor BK Leonardo i odgledao cijeli jedan trening. Kasnije smo razgovarali s obojicom boksača. Prvo Hrvoje, onda Filip, koji je, umoran od najmanje sat i pol rada, predložio.

- Jel‘ možemo sjesti ovak‘ dolje, na strunjaču i tak‘ razgovarati?

image

Filip Hrgović 2010. kada je postao svjetski juniorski prvak, uz Dinu Mansoura, izbornika Leonarda Pijetraja i trenera Dalibora Čibarića

NENAD DUGI/CROPIX Cropix

Naravno da može. Boksač i novinar na strunjači, više ležimo nego sjedimo. Filip znojan, izmoren, odmata sa šaka polako bandaže i veli nešto što smo zapamtili tada, odmah je to bio i naslov.

- Cilj mi je olimpijsko zlato. Ne nastup na Igrama, ne medalja bilo koja, nego zlato. To je vrh, to je najviše i to je cilj.

Odrješito, ali izgovoreno polako i samouvjereno. To je bio taj trenutak u kojem smo zapazili, zapamtili tog mladića koji je tada bio tek na početku (22-23 godine), za najveći dio javnosti potpuno anoniman.

U boks nije ušao zato jer je netko prepoznao u dječačkim danima njegovu vještinu za taj baš sport. Počeo je u košarci (198 cm), u KK Dubrava. Ubrzo je, međutim, ozlijedio leđa, a kako bi se ranije vratio, netko mu je preporučio Leonarda, njegovu dvoranu, pa da, čisto treniranjem, lagano sanira ozljedu, a ne izgubi snagu, skočnost, brzinu. Jedino što je Leonardo uočio nešto drugo. Ubojitost i izdržljivost. Preporučio mu je boks, Filipu se svidjelo i tako je krenulo.

image

Filip Hrgović u Požegi 2011. na temeljnoj obuci Hrvatske kopnene vojske

DANIJEL SOLDO/CROPIX Cropix

U ljeto 2015. prvi veliki seniorski bljesak. U bugarskom Samokovu, na EP-u, osvojio je zlato. Sjećamo se, po povratku iz Bugarske, prijam u HOO-u, tada još u Domu sportova. Filip je pred kamere došao u odijelu, svježe kupljenom. Tek što je sjeo za stol, između Zlatka Mateše i tadašnjeg glavnog tajnika HOO-a, Josipa Čopa, nespretan potez rukom i prosuo je čašu soka po odijelu. U djeliću sekunde je poskočio, opsovao "J... ti", vidno ljut. Boksačka reakcija. Odjurio je u WC vodom ublažiti "fleku", vratio se.

- Ispričavam se. Izletjelo mi.

Sitna, simpatična reakcija. Manje simpatična od one kada je malo "preuredio" prostorije Hrvatskog boksačkog saveza nezadovoljan tretmanom.

A gle, morao sam uzeti internacionalni, prepoznatljiv nadimak, pa sam izabrao El Animal. Iako, dobro, za domaću upotrebu nije loše Beštija

Godinu kasnije slijedili su Rio i Olimpijske igre. Bio je velik kandidat za medalju koju je u konačnici i osvojio, brončanu. U polufinalu ga je dobio Francuz Tony Yoka. Borac s kojim se često sučeljavao. Hrgović je dobio Yoku 2010. u finalu juniorskog SP-a u Bakuu, ali je Yoka slavio na amaterskom SP-u u Dohi 2015. i tada, u Riju.

Na tim Igrama u Brazilu, Hrgović je uistinu bio jedan od favorita, svi hrvatski mediji su ga vidjeli kao "sigurnu" medalju, ali jako malo novinara (možda tek 1-2) znalo je da tu ima i nešto drugo. Boksač i trener, Filip i Leonardo, imali su zategnute odnose. Skoro pa nisu razgovarali. Nakon Rija definitivno nisu razgovarali. Sve je čak otišlo i do suda, da bi se nakon koje godine ondje i razriješilo. Sporazumni raskid temeljem kojeg onda jedan drugog više ni ne komentiraju, ne spominju.

image

Filip Hrgović 2020. predstavio je svoj modno-sportski brend

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

Filip Hrgović je pak okrenuo novu stranicu u svojoj karijeri - otišao je u profesionalce. Iako, nije odagnao olimpijski san. Rio je bila bronca, Hrga je i dalje sanjao zlato.

U profi-karijeri je prvo nizao "letve", ali takav je početak apsolutno svakog profesionalnog boksača. Bez iznimke. Nokautima su padali izvjesni Brazilac Zumbano u Rigi, pa Čeh Šour, Englez Little, Irac Turner, Meksikanac Tovar... Nećemo dalje. To možete pronaći i na Wikipediji.

Uzeo je i nadimak "El Animal", iako smo mu osobno rekli da mi je pun kufer tuđica, različitih anglizama, germanizama, u ovom slučaju španjolskog, te da ćemo ga zvati - "Beštija".

- A gle, morao sam nešto internacionalno, prepoznatljivo. Iako, dobro, za domaću upotrebu nije loše Beštija - gotovo se pravdao za jednog susreta.

image

Filip Hrgović prvi je Hrvat teškaški prvak svijeta

STEVEN PASTON, PA IMAGES/ALAMY/PROFIMEDIA Steven Paston, Pa Images/alamy/profimedia

Približavale su se Igre u Tokiju koje je prvo COVID-19 pomaknuo godinu kasnije, ali Hrgović je i dalje očekivao nastup. Hrvatski boksački savez je ustrajao u pravilu kako može na Igre, ali ih mora izboriti nastupom na Prvenstvu Hrvatske. Filipu, koji je tada bio profesionalac, to je djelomice vrijeđalo ego, a dijelom se nije ni uklapalo u njegove pripreme. Pale su opet teške riječi, s obje strane. Kako od Hrgovića, tako i od HBS-a. Od tada između njih je "tiha misa". I da, na OI u Tokiju 2021. nije išao.

Nastavio je kročiti profi-putem u kojem mu staza nije bila posuta ružinim laticama. Jest, rušio je suparnike, ali u svijetu boksa on je ipak bio samo jedan... Hrvat! Nije baš mnoštvo od nekoliko desetaka milijuna pratitelja, TV gledatelja u sustavu "plati-pa-gledaj". Nema velikih sponzora, moćnih tvrtki, nije usporediv uopće s jednom Velikom Britanijom, SAD-om, Ukrajinom, Njemačkom, Francuskom... A profi-boks jest sport, ali je i biznis. Silno velik novac je u igri, treba puniti najveće arene diljem svijeta. S Hrvatom? Hm, malo teže. Koga to zanima. Filip je to sve znao, govorio o tomu, ali ustrajao je u svom putu.

Profi-boks je i biznis. Silno velik novac je u igri, treba puniti najveće arene diljem svijeta. S Hrvatom? Hm, malo teže. Koga to zanima. Filip je to sve znao, govorio o tomu, ali ustrajao je

Prije četiri godine doživio je najveći udarac, smrt oca Pere Hrgovića. Nastavio je dalje i za njega. Mijenjao je s vremenom i trenere i promotore, ali išao je dalje. Novinar i boksač su imali u svojem odnosu pluseve i minuse. Bilo je jedno razdoblje kada nije želio razgovarati. Nesporazum, ali nije dugo trajao. Zadnjih godina je sve opet OK. Nije da se baš čujemo ili viđamo često, kao nekoć.

- Što je, zaboravio si ti na mene? - zavapio je kroz osmijeh prije godinu, godinu i pol.

U njegovoj osobnoj dvorani u Jelkovcu, koju mu je omogućio pokojni gradonačelnik Bandić.

Izmijenimo 2-3 poruke godišnje. Zadnja je poslana netom nakon osvojenog pojasa svjetskog prvaka. Nije još odgovorio, ali bude. Za dan-dva, možda i tjedan. Nebitno. Nama je bitnije to gdje je sada. Na vrhu! Na tronu. Nije olimpijski, ali jest svjetski. Onaj dečko sa strunjače u Dubravi prije 11-12 godina danas je najjači na planetu. Top!

image

Filip Hrgović postao je prvak preko Mosesa Itaume

STEVEN PASTON/PA IMAGES/PROFIMEDIA Steven Paston/pa Images/profimedia
image

Filip Hrgović vjenčao se s Marinelom i imaju kćer

GORAN MEHKEK/CROPIX Cropix
image

Željko Mavrović i Filip Hrgović

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix
image

Filip Hrgović

SHARKEY/TGS PHOTO/SHUTTERSTOCK EDITORIAL/PROFIMEDIA Sharkey/tgs Photo/shutterstock Editorial/profimedia
image

Filip Hrgović

SCREENSHOT/YOUTUBE (DAZN) Screenshot/youtube (dazn)
image

Filip Hrgović svladao je i Davea Allana

RICHARD SELLERS/PA IMAGES/PROFIMEDIA Richard Sellers/pa Images/profimedia
image

Filip i tata Pero Hrgović

GORAN MEHKEK Cropix
30. kolovoz 2026 18:11