Možda je ranio Alija! Možda je ranio Alija! Urlao je američki komentator u završnoj rundi epske bitke među konopcima. Muhammad Ali bio je na vrhuncu moći. Najveća sportska "faca" na svijetu. I nije znao da ga te večeri u ringu čeka "najtvrđi tip" u njegovoj karijeri. Tako ga je sam etiketirao nakon borbe. Ni u najcrnjim scenarijima nije zamišljao da će u zadnjoj, 15. rundi strahovati od nokauta i šoka. Od razornog udarca koji će mu, potencijalno, uništiti dotad savršeni omjer od 22 pobjede bez poraza. Pogotovo zbog činjenice da je njegov izazivač na borbu pristao samo 17 dana ranije. Kao pričuvna opcija. Čovjek iz sjene, ali i čovjek s hrvatskom pozadinom, genima i inatom. On je George Chuvalo. Kanađanin s hrvatskim korijenima, koji je uz Alija bio glavni akter ovog, povijesnog boksačkog spektakla na jučerašnji dan prije točno 60 godina u Torontu, u kojemu je Ali, ipak, slavio odlukom sudaca. U četvrtom redu do ringa, među 14 tisuća svjedoka kultne makljaže, bio je i Mitch, koji je tada imao šest godina, a šest desetljeća kasnije za Sportske novosti ekskluzivno je evocirao sjećanja na legendarnu bitku svoga oca protiv Muhammada Alija i otkrio što se događalo iza kulisa prije i nakon meča:
- Prvo je pitao moju majku: "Što radiš za 17 dana?". A ona je tada imala četiri sina i bila je mlada, pa mu je odgovorila: "Što pričaš ti?! Ne mogu planirati tako dugoročno." No, on joj je odmah uzvratio: "Sada imaš plan. Ideš na moju borbu protiv Alija." Imao sam šest godina, ali itekako se sjećam tih 17 dana do borbe. Svjedočio sam intenzitetu tih treninga, svjedočio sam kako je rastao u tih 17 dana. Nikad dotad nisam bio na boksačkom meču i majka me upozorila: "Ideš na borbu, ali moraš biti spreman da će tvoga oca udarati i da će on udarati njega." Sjećam se svega kao da je bilo danas. Sjećam se da je bilo "električno", sjećam se urlika publike, mirisa cigareta. Bilo je to poput kina - u dahu je i s osmijehom otvorio razgovor naš sugovornik, a zatvorio ga je, sat vremena kasnije, emocionalno i sa suzom u oku zbog zastrašujućih obiteljskih tragedija i sjećanja na obiteljske korijene.
U priču nas s druge strane linije potanko uvodi Mitch Chuvalo, koji danas ima 66 godina, živi u Torontu i umirovljeni je profesor, a s ponosom izgovara svaku rečenicu o svom ocu. Iako je njegov otac rođen kao Jure Čuvalo, sin Stipana i Katice iz Ljubuškog u Hercegovini, svoju je ostavštinu i legendu "preko bare" zazidao pod imenom George Chuvalo. On je peterostruki kanadski prvak u teškoj kategoriji, u profesionalnoj karijeri odradio je čak 93 borbe i nikada nije bio nokautiran, protiv Muhammada Alija borio se u dva navrata i ukupno odradio čak 27 rundi protiv najvećeg teškaša svih vremena, koji je izjavio da je njegova glava "najtvrđa stvar koju je ikada udario". Da borba, pak, traje 45 rundi, on bi bio najveći svih vremena, rekao je o njemu Rocky Marciano, bivši svjetski prvak i neporažena legenda (49-0). Amatersku karijeru Chuvalo je okončao 1956. s maksimalnih 16 pobjeda i s maksimalnim brojem nokauta, a u profesionalnoj karijeri ukupno je slavio 73 puta. Čak 63 borbe završio je nokautom. Zbog specijalizacije za ovakve prekide borbi, nadimak mu je bio "Boom Boom".
Najteža bitka ikad
George Chuvalo danas ima 88 godina i živi u staračkom domu u Torontu. Brutalna karijera i boksačka pozadina, nažalost, ostavili su tragove i na njemu, zbog čega danas ima demenciju i već godinama ne komunicira, ali mukotrpni treninzi i održavanje forme su također ostavili traga, pa je George danas fizički i dalje snažan. Mitch ga svakodnevno posjećuje i brine o njemu. S obzirom na to da su mu liječnici rekli da najstarija sjećanja ostaju najdublje u mozgu, sin mu nerijetko u sobu zakorači s hrvatskim pozdravom:
- Bok, stari! Kako si? Što radiš? U subotu sam ga tako pozdravio na hrvatskom kada sam stigao, a iako je bio pospan, tada je otvorio oči. Prve uspomene mog oca su na hrvatskom jeziku. Prvo je pričao hrvatski, a onda tek engleski. Više ne priča, samo mrmlja, a često mu puštam glazbu i čini se kao da sluša dublje kada mu to puštam, samo se molim i nadam da osjeća ono što radim i da barem djelomično razumije. Uživao je u slušanju gange, to bi mu izmamilo i suzu. I sad kad mu kažem nekoliko riječi na hrvatskom i kad mu se otvore oči, kao da u njemu ima nešto drugačije u tom trenutku. Izgleda dobro, pa ja imam više bora od njega! Ha, ha. To je sve od napornog rada i genetike. Nikada nije konzumirao alkohol ili drogu, samo se malo udebljao nakon karijere jer voli jesti, kao i svi Hrvati. Iako mu mozak ne procesuira informacije onako kako bi trebao, i dalje je jak. Njegova fizička struktura je zastrašujuća. On je komad stijene, on je hercegovačka stijena! Ljudi su tamo drugačiji. To je spoj zemlje i fizike, to je i osnova njegova života. Kad vidim njega, vidim Hrvatsku i Hercegovinu. To se vidi u njegovim kostima i očima.
Iako se u karijeri borio protiv apsolutnih ikona, od Alija, preko Georgea Foremana, do Joea Fraziera, dvije borbe protiv najvećeg u povijesti ovog sporta su, ipak, bile "nešto drugo". Danas, 60 godina od njegova prvog okršaja s Alijem, na društvenim mrežama i u medijima ta se borba s razlogom etiketira kao legendarna. Muhammad Ali i idućih je pet godina još bio neporažen, ali ovu je borbu naročito zapamtio zbog štete na svom tijelu.
- Moj otac nije puno pričao o toj borbi, radije je govorio o drugima koje je pobijedio. No, u retrospektivi, Ali je tada bio možda i najpoznatija osoba na svijetu. Svi su znali tko je on. Ali je najveći boksač svih vremena i tada je bio na vrhuncu, a moj otac mu je dao najtežu bitku ikad, što je velika čast. George je s vremenom naučio biti ponosan na to.
Ako se u vama možda budi skeptik nakon ovih riječi, posljedice njihove borbe lako će ilustrirati činjenica da je Ali nakon meča odjurio u bolnicu, a Chuvalo - na ples sa ženom. Štoviše, Mitch je godinama nakon ove borbe imao priliku i čast razgovarati u četiri oka s Alijem, a i danas pamti svaku njegovu riječ:
- Sreli smo se na jednoj večeri, a Ali je tada već padao u demenciju i teško je govorio. Rekao mi je u uho sa svojim kentucky naglaskom: "Mitch, tvoj otac me tako prebio da nisam mogao sjediti tjedan dana, dva tjedna sam urinirao krv, a što je najgore od svega - mjesec dana nisam mogao voditi ljubav sa ženom." George je nakon toga otišao plesati, a kasnije bi rekao da je "trebao više plesati u ringu, pa bi bolje prošao". Moj otac nije puno udarao, ali je imao izrazito jake udarce. Udarao je Alija u trbuh i u tijelo, zbog toga je urinirao krv i zbog toga je morao u bolnicu. Publika je divljala u zadnjoj rundi, Ali ga je gurao u klinč, a sjećam se kako sam iz četvrtog reda vikao sucu: "Pusti moga oca da se bori!" ha, ha. Danas se tome možemo smijati, ali boks je brutalan i nasilan.
Ali nije ispoštovao prvi ugovor
Priča o "krvavih" 17 dana treninga uoči meča, jer je tek tada saznao za borbu, daje dodatnu težinu ovom spektaklu i servira objašnjenje zašto je ovaj meč toliko cijenjen u boksačkoj povijesti, odnosno zašto je ovaj meč, zapravo, obranio obraz ovog sporta.
- Ali se originalno trebao boriti s Erniejem Terrellom. On se pola godine ranije borio s mojim ocem i kontroverzno je pobijedio jer su svi smatrali da je moj otac zaslužio pobjedu, a tada se pričalo i o mafiji koja je prijetila sucima. Mafija je tada bila jaka. Ali je prethodne godine prešao na Islam, nakon toga nije htio ni ići u Vijetnam jer je bio protivnik rata i tada Amerikanci nisu htjeli da se bori u domovini jer su smatrali da nije dovoljan domoljub. Zato je tražio druga mjesta za borbu, poput Engleske i Kanade. U Montrealu se 1967. održavao veliki svjetski sajam, Expo 67, a iz Amerike su tvrdili da će reći Amerikancima da bojkotiraju sajam ako puste Alija i Terrella da se bore. Tada je u borbu uskočio moj otac, a jedan od najvećih razloga zašto ljudi obožavaju tu borbu je činjenica da je to bila časna borba, bez prozivanja. Primjerice, ni godinu dana prije toga Ali je nokautirao Sonnyja Listona, a ljudi su vjerovali da je mafija Listona natjerala da se baci na pod jer je udarac bio lak. Boks je tada bio pod povećalom, pričalo se o namještenim mečevima, ali ova borba Alija i mog oca bila je najčasnija razina boksa.
Iako im je ovo bio prvi meč, a drugi put su u ringu stajali 1972. u Vancouveru - kada je Ali također slavio odlukom sudaca - njihov se prvi meč trebao dogoditi već 1963. Chuvalo je potpuno demolirao Mikea DeJohna u Louisvilleu, Alijevu rodnom gradu, a iako je Ali imao ugovor prema kojemu se trebao boriti protiv pobjednika ovoga meča, u konačnici se - povukao.
- Istinita priča. No, Muhammad Ali tada je bio tri godine mlađi, još nije bio na vrhuncu, kao, recimo, moj otac. Angelo Dundee, Alijev trener, vidio je Georgeov kapacitet iz prve ruke i procijenio je da Muhammad nije spreman, pa su se povukli. No, to je boks, a Angelo je bio jako pametan trener i promotor, znao je što radi.
Prije točno 100 godina, Stipan Čuvalo iz mjesta Proboj u Hercegovini trbuhom za kruhom s ostatkom obitelji otišao je u Kanadu, a George, odnosno originalno Jure, ime je dobio po ujaku, koji je poginuo u rudarskoj nesreći u Quebecu. Osim intrigantne boksačke priče, obiteljska pozadina Georgea Chuvala je, pak, zastrašujuća i šokantna jer je u razmaku od 11 godina ostao bez trojice sinova i supruge. Naime, sa suprugom Lynne imao je petero djece, četiri sina i jednu kći, ali Mitch, naš sugovornik, i njegova sestra Vanessa jedini su živi. Jesse je počinio samoubojstvo, a George Lee i Steven preminuli su zbog predoziranja heroinom. Samo četiri dana nakon smrti drugog sina, njegova supruga Lynne počinila je samoubojstvo. Pronađena je s urnom, Biblijom i porukom na kojoj je pisalo: "Tražila sam ljubav, ali je nisam mogla pronaći".
Spomenik u Ljubuškom
Iz ovih je razloga George Chuvalo odlučio javno progovoriti protiv droge i ovisnosti, od svojih je patnji napravio upozorenje za druge, održao je preko 1000 prezentacija za mlade po školama i fakultetima, a zbog svojih je kampanja dobio i ključeve grada Toronta, dok je u dva navrata dobio medalju kraljice Elizabete II. zbog doprinosa u borbi protiv droge.
- Dok se neki ljudi povuku u takvim vremenima, on je izašao i htio pričati o tome. Za njega je to bila katarza i čišćenje. Bio je toliko otvoren i iskren da je to za njega bio proces liječenja. Svaka obitelj ima tragedije i probleme, pa su se ljudi mogli identificirati s njim, a kada jedan ovakav tip priča o tome, onda to nekome može biti značajno. Bio je inteligentan govornik, artikuliran i pametan. Razbijao je stereotipe jer je istovremeno bio i opak, ali i topao, pristojan. Od moga djeda, odnosno od svog oca, dobio je taj mentalitet da mora biti jak i opasan, ali od majke je dobio ljubav i toplinu. To je dobra mješavina, od svakoga je dobio ono najbolje, zbog toga ima jaku poveznicu s Hrvatskom - zaključio je Mitch Chuvalo, koji je na kraju razgovora uz suzu istaknuo koliko mu znači činjenica da se ljudi u Hrvatskoj sjećaju njegova oca i da ga cijene na ovakav način.
George Chuvalo u našim je krajevima zadnji put bio prije 15 godina, kada mu je u Ljubuškom svečano otkriven spomenik. Iako se borio pod kanadskom zastavom, Hrvatska mu je bila u srcu, a snagu hrvatske šake su na tijelu osjetili brojni boksački velikani, u koje, nedvojbeno, spada i - Jure Čuvalo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....