London, Las Vegas, Rijad, New York, Los Angeles, Džeda... To su najčešće metropole, poprišta najvećih boksačkih dvoboja na globalnoj razini, za pojas svjetskog prvaka u profesionalnom boksu. Tamošnje najveće dvorane i najluksuzniji hoteli, arene su u kojima se odlučuju svjetski prvaci.Nije to baš slučajno, samo u najbogatijim državama i gradovima.

Boksački dvoboji za profi naslov svjetskog prvaka su izvanredno gledani, veliki spektakli s divovskom promotivno-marketinškom menažerijom koja ih prati. Odiše to malo i glamourom, barem za VIP goste, pazi se na najsitnije detalje, TV prava su basnoslovno skupa, a novac koji se tu obrće, troši, ali i zarađuje mjeri se u milijunima. I da, ne dolazi u obzir da takav spektakl završi u novčanom minusu. Na to se osobito pazi, stoga su ugovori veliki, riskira se minimalno, ako rizika uopće i ima. Ima još u svijetu sredina enormne financijske moći, ali koje nisu baš organizatori.

Rim, Barcelona, Madrid... ne sjećamo ih se kao organizatora. Možda i stoga što u zadnje vrijeme nisu imali boksačku zvijezdu tog ranga. Francuska je imala Tonyja Yoku koji ipak nikad nije dosegao svjetski vrh, a sve tri borbe koje je imao u Parizu (Martin Bakole, Carlos Takam i Ryad Merphy) osim što ih je sve tri izgubio, nisu bile za svjetski naslov. Jednostavno nije bila ta razina. Moskva je jednom bila poprištem velikog sraza (Vladimir Kličko - Aleksander Povjetkin). Kad smo kod Klička, iako Ukrajinac on je umnogome tretiran u Njemačkoj kao njihov boksač, pa iz toga razdoblja pamtimo dosta dvoboja u Düsseldorfu i Hamburgu.

Sve ovo navodimo u kontekstu mogućnosti da Hrvatska, u obzir bi ulazila samo zagrebačka Arena, uđe (pa makar i samo jednom) na popis metropola koji su ugostili neki od najvećih boksačkih dvoboja. Davnašnja je želja Filipa Hrgovića za organizacijom meča za prvaka svijeta u domovini mu, u rodnom gradu. Ideja aktualizirana nakon pobjede nad Mosesom Itaumom i pojas prvaka. Dodatno opet potkrijepljen i gostovanjem u HTV-ovoj emisiji "Nedjeljom u 2".

- ...Nisam to nikad skrivao, uvijek sam govorio da mi je to želja. ...Iskreno, ne postoji baš velik interes u svijetu da se jedna takva borba organizira u Hrvatskoj, ali moj promotor Queensberry Promotions i menadžer Frank Warren znaju za moju želju i čine koliko je u njihovoj mogućnosti da se to dogodi".

Jasno, samo u jednoj opciji, a ta je da mu suparnik bude Kubanac Frank Sanchez. Dogovori li se susret s Danielom Duboisom, to će se dogoditi u Londonu. Meč s Duboisom bi bila prilika za objedinjavanje pojasa WBO i IBF, a protiv Sancheza obrana sadašnjeg, IBF-ovog u teškoj kategoriji. Sanchezov menadžer Mike Borao izjavio je za Sky Sports prije koji dan...

- Očekujem da će se meč između Franka Sancheza i Filipa Hrgovića održati u prvom tromjesečju 2027. godine, možda u Zagrebu, ali prerano je da bismo to sa sigurnošću znali.

Ovako je to bilo u kolovozu ove godine u O2 Areni u Londonu kada je Hrgović protiv Itaume osvojio naslov svjetskog prvaka

PROFIMEDIA

Ono što je ključno u dogovoru oko organizacije ovakve borbe je svakako novac. Koliko? Milijuni su u igri. Puno milijuna.

Nagrade borcima

Među troškove valja uračunati nagrade borcima. Za klasu kakvu čine danas Hrgović i Sanchez, za vjerovati je da se kreće između 2 i 4 milijuna eura, ukupno.

Pristojbe promotora federacijama

Svaka boksača federacija ili savez (IBF, WBO, WBC, WBC) valja platiti pristojbu federaciji koja odobrava borbu. To još i nije prevelik iznos, može se kretati od 10 do 25.000 dolara.

Pristojbe boraca federaciji

Federacija uzima i oko 3% od ukupne zarade svakog boksača u tom dvoboju. Najviši iznos uglavnom ne prelazi 300.000 dolara.

Na ovo valja uračunati putne troškove, hotelski smještaj, dnevnice svih službenih osoba, a hoteli jasno da moraju biti samo oni s 5 zvjezdica. Vrlo bitna i skupa stavka je najam dvorane, osiguranje, osiguravanje vrhunske rasvjete, zvučnog sustava, video-zid najmanje jedan, konstrukcija ringa... To vrlo lako može dosegnuti pola milijuna eura.

Organizator zarađuje putem prodaje ulaznica, sponzorstava i dakako kroz sustav "plati-pa-gledaj" (PPV) ili otkupa TV prava najvećih mreža. Ozbiljan novac. Ukupno, ovisno o situaciji, detaljima pregovora i ugovora, ali to je sigurno iznos između 5 i 10 milijuna eura. Za jednu noć, za jednu borbu! To si doista ne može svatko priuštiti.

- U Hrvatskoj realno, u organizaciji toga može pomoći samo Vlada Republike Hrvatske. Nitko drugi - rekao je Filip Hrgović otvoreno za gostovanja u HTV-oj emisiji.

Filip Hrgović, svjetski tešaški prvak

PROFIMEDIA

U Saudijskoj Arabiji to i jest baš tako. Država je ta koja izdvaja novac jer želi imati spektakl u svojoj državi. U SAD i Velikoj Britaniji to nije država, ali ondje je riječ o najbogatijim gospodarstvima, moćnim i velikim multinacionalnim korporacijama i ekskluzivnim hotelima. Hrvatska se s time ne može mjeriti, tako jasno. U nas država, odnosno Vlada RH ima ključnu financijsku ulogu u organizacijama svih relevantnih međunarodnih sportskih natjecanja. Mnogih najvećih EP i SP, Cro Racea i da ne nabrajamo dalje, ne bi bilo bez novca iz državnog proračuna. Jedino što su sve to natjecanja u trajanju od tjedan do dva, a ovdje se radi o jednoj noći i zaradi koja osim promotorima, ide izravno u džep dvojice boksača. Istina, Hrgović je rekao da je spreman boriti se za manje novca no inače.

Nije upitno da bi se tu radilo i još malo dodatne turističke promidžbe, kao i da se može navesti kako je riječ o podizanju popularnosti za boksačkim sportom među mladima, iako bi neki oponenti mogli odmah poentirati i reći kako bi veća korist onda mogla biti u ulaganju u nacionalni boksački dom, neki trening centar itd.

Sve u svemu, bilo bi sjajno, bilo bi lijepo imati u našoj državi jedan ovakav spektakl oko kojeg navodno Hrgovićevi promotori i Vlada Republike Hrvatske vode razgovore, ali prije konačne odluke morat će obje strane dobro promisliti.