Sudio je i Usiku, bio jedini hrvatski sudac na OI, a njegov istup za SN uzdrmat će boks!

Martin Tadić za poznavatelje boksa u našoj domovini nije nepoznato ime. Riječ je o vrhunskom međunarodnom sucu. Sinjaninu koji je više od tri desetljeća dijelio pravdu u ringu s ponajvećim svjetskim imenima ovog sporta. Godine 1993. položio je ispit za suca početnika, tri godine kasnije postao je nacionalni sudac, a 2000. stekao je licencu EABA suca (tadašnja Europska boksačka organizacija). U 2003. postao je i AIBA sudac (ondašnja Svjetska boksačka organizacija).

Godine 2010. u Istanbulu je položio za prestižnu treću zvjezdicu, stječući pravo suđenja i u WSB (Svjetska boksačka liga), najjačem svjetskom natjecanju u olimpijskom boksu. Njegova stručnost ubrzo ga je odvela na najveće svjetske smotre: Olimpijske igre mladih u Singapuru 2010., a potom i Olimpijske igre u Londonu 2012., gdje je postao prvi hrvatski sudac koji je sudio olimpijsko finale!

Štoviše, Martin Tadić je jedini hrvatski sudac koji je od Seoula 1988. sudio na olimpijskim igrama. U Koreji je sudio sad pokojni Viktor Plavec iz Varaždina. Martin Tadić je, dakle, jedini hrvatski boksački sudac na Igrama u zadnjih 40 godina! Pohvalno za Martina Tadića, a sad drugo je pitanje je li baš pohvalno za hrvatski boks koji je u četiri desetljeća dao tek jednog dijelitelja pravde za najveću svjetsku sportsku, boksačku smotru.

Martin Tadić prije dvije godine s Clementeom Russom, osvajačem olimpijskog srebra iz Londona 2012.

PRIVATNA ARHIVA

Njegovo ime postalo je sinonim za nepristrano i vrhunsko suđenje, a profesionalnost i sportski duh donijeli su mu poštovanje među sportašima i kolegama diljem svijeta. Sudio je na memorijalnim turnirima u BiH i Makedoniji, EP-u u Puli, Zagrebu, Sofiji..., SP-u u Bakuu, Antaliji i Astani..., Svjetskim vojnim igrama u Zagrebu, Svjetskom juniorskom prvenstvu u Singapuru, kvalifikacijama za OI u turskom Trabzonu, Europskim igrama u Bakuu, Igrama Commonwealtha 2014. Poseban dio njegove karijere čine nastupi u prestižnim WSB i APB ligama u Moskvi, Istanbulu, Milanu, Parizu, Londonu, Havani, Ciudad de Méxicu, Bangkoku, Sofiji, sudeći najboljim boksačima svijeta. No, dakako, Olimpijske igre u Londonu 2012. su kruna sudačke karijere.

- Bio sam bodovni sudac u finalu teške kategorije kad su se borili Talijan Clemente Russo i veliki Ukrajinac Oleksandr Usik, koji je i pobijedio. To je bila zadnja borba na tim Igrama. No, sudio sam i u ringu, ali da me sad pitate koju borbu točno, ne bih se mogao sjetiti.

Sjećamo se, tako nam je govorio Martin Tadić prije godinu dana, nekako u ovo doba, kada se u Zadru opraštao od sudačke karijere.

Osobe s takvom karijerom iza sebe, brojnim poznanstvima, vezama, ugledom, imenom i prezimenom koje je stjecao desetljećima, uvijek će imati priliku i mogućnost oglasiti se na stranicama Sportskih novosti. Pa i onda kada stvari ne idu baš najbolje. Martina duže vremena, pa tako i nakon odlaska iz boksa, iz ringa, nešto tišti.

- Ono što me mori jest stanje sa sucima u hrvatskom boksu danas i kvalitetom suđenja - veli sada Martin Tadić i nastavlja:

- Bono Bošnjak, predsjednik Hrvatskog boksačkog saveza, znao je ne jednom reći kako nije zadovoljan sucima u nas. A ja pitam samo: tko je za to odgovoran?

Stiže i odgovor na pitanje.

- Odgovorna je čelna osoba HBS-a, nema govora o nečem drugom. Pod njegovim patronatom se sve radi. Suci i delegati i liječnici. Evo, kad spominjem liječnike, nažalost puno se stvari u Savezu radi stihijski. Nema smisla da mi kao Savez nemamo liječnika. Imamo godišnje seminare, iz svake regije bi trebao biti po jedan liječnik, po jedan delegat, a o sucima da ne govorim. Suci su nam, iskreno, jako loši. Nema njihove edukacije. Ja sam se maknuo neko vrijeme iz Saveza jer osjećam neko vrijeme kao da smetam nekome. Kad netko nema poštovanja prema određenoj struci, a mislim da sam za sudačku mjerodavan... U europskoj i svjetskoj boksačkoj organizaciji su me poštovali, cijenili, a u HBS-u nitko ne pita. Ni za savjet, ništa.

Po Martinu Tadiću, nije udaljen iz boksa samo on.

- Predsjednik Bono Bošnjak vodi ondje sve. I suđenje i delegiranje. Mislim, ništa se ne događa bez njegova znanja. Zašto u HBS-u nema jednog Pere Tadića (Martinov prezimenjak samo, nekoć boksač, pa onda vrsni trener i izbornik iz Pule, nap. a.)? Maknuti su svi ljudi koji nešto vrijede u boksu. Ne vrijeđam i ne napadam nikoga, ali predsjednik ne pita ništa ni Peru Tadića, ni Leonarda Pijetraja, ni Marija Šivoliju, malo ima kontakta i s Vedranom Đipalom, da ne nabrajam Filipa Palića i sve te olimpijce, boksače. Nije boks počeo onda kada je Bono Bošnjak došao na čelo HBS-a. To je tradicija od sto i nešto godina. Bio sam odličan s pokojnim Ho Kimom koji je bio izvršni direktor nekadašnje AIBA-e. On me jednom pitao, u ono doba kada su se mijenjali predsjednici HBS-a u nas u godinu i pol dana - Mladen Kruljac, pa Ante Vičević, zatim Robert Pauletić, a onda Bono Bošnjak; pita me Ho Kim: "Što se to događa u Hrvatskoj? Suspendirat ću vas, imate četiri predsjednika u godinu i pol dana." Na moj nagovor nisu poduzimane nikakve akcije i nahvalio sam baš Bošnjaka, no eto...

Martin Tadić sudio je desetljećima, muškarcima i ženama, na svim najvećim natjecanjima

PRIVATNA ARHIVA

Jeste li pokušali razgovarati s predsjednikom HBS-a Bonom Bošnjakom?

- Ma, on dođe u Sinj, ima sastanak s gradonačelnikom Mirom Buljom i onda me nazove pola sata - sat prije sastanka, da hoćemo li otići zajedno!? Zamislite, pola sata - sat prije! To je ponižavajuće.

Dobro, osluškujemo već neko vrijeme i doznajemo kako postoji nezadovoljstvo u hrvatskom boksu s radom vrha HBS-a, ali onda dođe Skupština i... sve prolazi glatko i jednoglasno. Pa sad, postavlja se pitanje...

- Je, je, to je istina. Zamijetio sam i ja, čudim se. Zato sad ovako postupam. Nije mi nakana nikoga rušiti, već potaknuti poboljšanja u hrvatskom boksu.

Ujedno, tko zna, možda ovaj istup potakne i još nekoga na istupanje. Ili smo posve u krivu pa je u hrvatskom boksu idilično stanje.